Otkrili su 54 slučaja i pokrenuli postupke radi varanja države teške oko milijardu kuna

Porezni USKOK, treba li ga ukinuti?

Damir Krajač / EPH / CROPIX

Kako je osnovan porezni USKOK, kako su obučavani njegovi djelatnici, što su sve otkrili i kome su se zamjerili

Da je Porezna uprava radila svoj posao kako treba, bivši ministar financija Boris Lalovac vjerojatno ne bi formirao posebno tijelo sa zadatkom da otkriva krupni porezni kriminal. Samostalni sektor za otkrivanje poreznih prijevara, takozvani porezni USKOK, Lalovac je osnovao krajem 2014. godine. Njegovi rezultati u godinu i pol rada - pokretanje 54 slučaja u kojima je država prevarena za oko milijardu kuna - najbolje govore da je, u usporedbi s Poreznom upravom, radio više i bolje. Treba li ga onda ukinuti?

Načelnica Samostalnog sektora za otkrivanje poreznih prijevara Ana Dorić Škeva dala je prije tjedan dana ostavku bez puno riječi i objašnjenja zašto odlazi. Nije niti trebalo jer je iz suzdržane reakcije ministra financija Zdravka Marića sve jasno. Marić najavljuje reorganizaciju u Ministarstvu financija. Kaže da se analiziraju sve ustrojstvene jedinice, pa tako i Samostalni sektor za otkrivanje poreznih prijevara.

Davor Pongracic / CROPIX / CROPIX

Zdravko Marić

Tvrdi da prešutna najava ukidanja takozvanog poreznog USKOK-a ne znači otupljivanje oštrice prema ljudima koji malverzacijama i kršenjem poreznih propisa pljačkaju proračun. - Sva tijela će ne samo surađivati s tijelima kaznenog progona, nego i proaktivno djelovati. Kako će biti organizirana, to ćemo uskoro urediti - obećava ministar Marić.

Partneri u vlasti

No, kao i oko mnogih drugih pitanja, partneri u vlasti iz Mosta ni u ovom slučaju ne vjeruju HDZ-u. Čim su se pojavile najave da bi se porezni USKOK mogao pripojiti Poreznoj upravi, skočio je zastupnik Mosta Maro Kristić. Žestoko se usprotivio ideji, rekavši da bi to bila poruka da je Hrvatska pogodna za pranje novca i kriminal. U krugovima koji se bave otkrivanjem i progonom kaznenih djela, a koji su dobro upućeni u rad Samostalnog sektora za otkrivanje poreznih prijevara, kažu kako nema niti jednog razloga zbog kojega bi trebalo dirati u porezni USKOK. Jedino ako, kažu naši sugovornici, politici nije po volji što su neke od moćnika izložili kaznenom progonu, a neki su u procesu kontrole. Od sva 54 slučaja koje je pokrenuo tim koji je donedavno vodila Ana Dorić Škeva, najpoznatiji su procesi protiv braće Mamić koje USKOK tereti da su Dinamu nanijeli štetu od 70 milijuna kuna. Neki smatraju da je upravo to razlog zbog kojega se specijalni tim, osnovan u mandatu Borisa Lalovca, zamjerio utjecajnim ljudima iz aktualne vlasti pa se radi pritisak za njegovu eutanaziju.

Tom Dubravec / CROPIX / CROPIX

Ana Dorić Škeva

U poznatije slučajeve koji su rezultat rada poreznog USKOK-a spada i nedavno uhićenje 15 osoba zbog pranja novca za narkokartele. Okidač za tu akciju bila je provala u sjedište zagrebačke policije i krađa dva kilograma zlata i 280.000 eura. Ovo je slučaj koji sadrži niz kontroverzi zbog kojih bi se u više institucija, prije svega u Ministarstvu financija i policiji, trebale napraviti vrlo temeljite inventure. Ne zna se kada je počelo pranje novca čije je podrijetlo ilegalna trgovina drogom, no poznato je da je ta priča prvi put otvorena još 2013. godine, i to upozorenjem Ureda za sprečavanje pranja novca.

Pitanje koje, među ostalima, postavlja i bivši ministar financija Slavko Linić glasi zašto se prije nije ništa dogodilo u smislu pokretanja kaznenog progona. Za pranje novca je znao Ured koji je imao podatke o sumnjivim transakcijama, za to su znale i Porezna uprava i policija. Svakome je moralo biti sumnjivo da osobe bez prihoda osnivaju tvrtke, da podižu goleme količine gotovine i konvertiraju je u eure. Ništa se, međutim, nije poduzimalo sve dok se nije dogodila drska pljačka u sjedištu zagrebačke policije kada je provaljeno u sef Željka Dolačkog, donedavnog šefa najelitnije policijske jedinice za borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala koji se upravo i sam našao na meti istrage.

Fiktivna trgovina

- Nikome nije bilo sumnjivo da se prema dokumentaciji koja je prilagana Poreznoj upravi iz Hrvatske izveze 40 posto godišnjeg svjetskog prometa zlata, a da pritom u Hrvatskoj uopće ne postoje skladišta u kojima bi se mogle pohraniti veće količine zlata - kaže jedan od naših sugovornika i objašnjava suštinsku razliku između Samostalnog sektora za otkrivanje poreznih prijevara i redovne Porezne uprave te Ureda za sprečavanje pranja novca.

Porezna uprava, kaže nam osoba upućena u funkcioniranje Ministarstva financija i drugih tijela kaznenog progona, ponašala se kao da u slučaju pranja novca koje je bilo pokriveno fiktivnom trgovinom zlatom to zlato doista postoji. Nije osporavala dokumentaciju koja je pratila veće iznose što su se uplaćivali na račune netom osnovanih tvrtki u Hrvatskoj i registriranih na adresama straćara, nego je bez podizanja pogleda s papira išla s pretpostavkom da je sve u redu i vodila brigu samo o tome hoće li se na kraju niza financijskih transakcija platiti PDV. Ured za sprečavanje pranja novca s druge strane, kaže naš sugovornik, uoči sumnjivu transakciju i o tome napiše upozorenje koje dostavi policiji, Poreznoj upravi ili tužiteljima, i to je sve. Oni, nastavlja, mogu na 24 sata blokirati sumnjivi novac, ali ako u tom roku nema prijave ili pokretanja postupka, novac se mora pustiti, što se u pravilu i događa.

Samostalni sektor za otkrivanje poreznih prijevara ima drugačiji pristup. Kada uoče sumnjivu transakciju, pozabave se tvrtkom ili osobom koja iza nje stoji. To znači da pogledaju kada je tvrtka osnovana, kojim kapitalom, tko je vlasnik i tko su odgovorne osobe. Provjere čime su se prije toga bavili, otkud im sredstva kojima posluju, provjere jesu li dioničari, vlasnici ili odgovorne osobe u drugim tvrtkama te čime se bave te tvrtke. Provjerava se omjer osobne imovine i prihoda koje konkretna osoba ostvaruje. Ako priložena dokumentacija za financijske transakcije govori o trgovini nekom robom, onda se provjeri postoji li ta roba, je li ona doista i isporučena.

Da se tako prišlo “trgovini zlatom” još 2013. godine kada je Ured za sprečavanje pranja novca, kako to tvrdi Linić, upozorio na nju, vjerojatno ne bi imala ovakve razmjere. Naime, prema USKOK-ovoj istrazi protiv 15 osoba zbog djela zločinačkog udruživanja, pranja novca, pomaganja u pranju novca te poticanja i pomaganja u zloupotrebi povjerenja u gospodarskom poslovanju, u dvije godine - od svibnja 2014. do travnja 2016. - s računa u Italiji na račune četiriju trgovačkih društava u Hrvatskoj uplaćeno je 638,5 milijuna kuna. Transferi su se pokrivali fiktivnom dokumentacijom o trgovini zlatom i srebrom, a radilo se o tako masovnom pranju novca da su se neki računi, kaže naš sugovornik upućen u slučaj, čak pravdali trgovinom pšenicom.

Godina koja ne postoji

Indikativno je i razdoblje koje je obuhvaćeno istragom. Premda je na pranje novca upozoreno još 2013., u prijavi ta godina ne postoji, nego je obuhvaćeno razdoblje koje je pokrivenom postojanjem Samostalnog sektora za otkrivanje poreznih prevara, iz čega bi se moglo zaključiti da se prije formiranja tima Ane Dorić Škeva nitko time nije ozbiljno i sustavno bavio.

Neograničen pristup

Kako se pitanje opstanka takozvanog poreznog USKOK-a premetnulo u jednu od prvorazrednih političkih tema, u stručnim krugovima bilo je teško naći sugovornike koji bi otvoreno i javno govorili o njegovoj svrsi i rezultatima rada. U Državnom odvjetništvu su na molbu za pojašnjenje svrhe i funkcioniranja Samostalnog sektora za otkrivanje poreznih prijevara ljubazno uputili na Uredbu o izmjenama i dopunama Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija, objavljenu u Narodnim novinama. “Državno odvjetništvo RH i USKOK pohvaljuju suradnju s navedenim Sektorom, a o prijavama koje je taj Sektor podnosio izvješćivano je u priopćenjima USKOK-a na internetskoj stranici”, službeni je odgovor koji je potpisala glasnogovornica DORH-a Martina Mihordin.

Porezni USKOK je osnovan prema uzoru na američki IRS (Internal Revenue Service), federalni ured odgovoran za čuvanje proračuna i za to da se u njega uplaćuju sredstva zaplijenjena iz kriminalnih izvora. IRS ima snažnu respresivnu ulogu, njegovi zaposlenici mogu nositi oružje i mogu uhićivati. No, istodobno su i uslužni servis poreznim obveznicima koje, kada nije posrijedi kriminal, upozore i upute na korekciju, a tek onda kažnjavaju.

Zaposlenici “poreznog USKOK-a” prošli su obuku u IRS-u gdje su upućeni kako tretirati i analizirati podatke kojima raspolažu, kako voditi istrage, kako stvarati vlastite baze podataka i koristiti se njima. Stručnjaci iz američkog IRS-a pomogli su i oko provođenja internog natječaja na kojem su se izabrali djelatnici “poreznog USKOK-a” te oko kreiranja intervjua koji su bili obavljani s kandidatima i nakon kojih se radila selekcija. Osim od Amerikanaca, pomoć pri formiranju Samostalnog sektora za otkrivanje poreznih prijevara dali su i Nizozemci koji imaju slično tijelo, FIOD, zahvaljujući kojemu Nizozemska spada u zemlje čiji proračun najmanje strada od poreznih prijevara.

Porezni USKOK imao je pristup apsolutno svim podacima kojima je na bilo kojoj razini raspolagala Porezna uprava. Svi zaposlenici Sektora prošli su najviši stupanj sigurnosnih provjera, što znači da su mogli dobiti pristup i najvećim državnim tajnama. U svakodnevnom radu rukovodili su se kriterijima rizičnosti koji bi im bili povod da počnu istraživati tvrtke ili fizičke osobe. Među kriterijima su bili često mijenjanje tvrtki te situacije da tok novca i dokumentacija ne odgovaraju stvarnim fakturama. Kod fizičkih osoba alarm su palile situacije kada netko ima male prihode i imovinu koja je u velikom nerazmjeru, a kod firmi je to kada se promet koji se vidi iz računa ne poklapa s prijavama koje su društva zakonski dužna podnositi.

Blokirane tvrtke

Druge situacije koje signaliziraju na potrebu provjere su kada društva koja su u blokadi bilježe stjecanje nekretnina ili prodaju onih koja su im u vlasništvu. Prema riječima našeg sugovornika, gotovo je svakodnevna pojava da tvrtka koja je pet godina u blokadi, a ima nekretnine u vlasništvu, odjednom proda neku od vrednijih, ali na računu joj se ne pojavi novac. Pravilo je da nekretninu kupi društvo koje je osnovala neka od odgovornih osoba iz blokirane tvrtke. Osnovna svrha “poreznog USKOK-a” je, kaže naš sugovornik, spriječiti prijenos takvog vlasništva, spriječiti da se isplati povrat poreza koji se temelji na fiktivnoj dokumentaciji, zapravo zaštititi proračunski novac prije nego što ga se kriminalci dočepaju.

Boris Lalovac

Bivši ministar financija Boris Lalovac kaže da ne treba ukidati Samostalni sektor za sprečavanje poreznih prevara između ostalog i zato što kontrolira i samu Poreznu upravu. Lalovac ističe da je upravo zbog te uloge Sektor bio dislociran i nitko na njega nije mogao utjecati. - Najbitnije je da unutar Porezne uprave postoji mogućnost kontrole i da postoji komunikacija s drugim tijelima - izjavio je Lalovac.

Tijelo progona

Njegov prethodnik Linić ima drugačiju filozofiju. Trebalo je, kaže, nastaviti s jačanjem Porezne uprave koja mora biti učinkovita prema svima, ali i prema svima jednako postupati. Porezna uprava ne smije biti tijelo progona, nego discipline i ne smije, kaže Linić, biti neprijatelj građanima i poduzećima. Smatrao je da osnovni cilj treba biti podizanje kvalitete Porezne uprave te je krenuo s ujednačavanjem rada i od 27 ispostava Porezne uprave napravio njih četiri. - Poanta je da Porezna uprava prema svima jednako postupa i da bude efikasna. Zato smo zabranili odgode naplate. Prije mog mandata radio je kako je tko htio i rezultat je bio 50 milijardi kuna nenaplaćenog poreza - naglašava Linić i podsjeća kako su se onima koji nisu mogli platiti porez ponudila dva modela. Jedan je reprogramiranje duga, a drugi su predstečajne nagodbe kako bi se spasile tvrtke i njihovi zaposlenici. Linić kaže i da je u njegovu mandatu pojačan nadzor. Uz napomenu da ne zna što je svrha tzv. poreznog USKOK-a, Linić ističe kako se ne slaže s kritikama da Ured za sprečavanje pranja novca ne radi dobro svoj posao. - Oni rade dobro, ali rade u tajnosti. O svakoj sumnjivoj transakciji obavještavaju sve koje trebaju, a više od toga niti ne treba biti njihov posao - smatra Linić.

A u tom stavu nije usamljen. Dio naših sugovornika koji rade u tijelima kaznenog progona smatra da je priča oko tzv. poreznog USKOK-a prenapuhana te da je njegovo osnivanje izravna posljedica sukoba između premijera Zorana Milanovića i Slavka Linića. U Linićevo se vrijeme reformirala Porezna uprava, a u sklopu nje se nastojao osnažiti Odjel za porezna kaznena djela koji je trebao raditi posao što ga je preuzeo Samostalni sektor za porezne prijevare.

Ana Dorić Škeva, koja je u Poreznu upravu došla iz Raiffeisen banke gdje se bavila prisilnom naplatom, startala je upravo u tom timu. No, nakon sukoba unutar same Porezne uprave, u koje se upleo i tadašnji premijer Milanović osobno, te nakon Linićeva odlaska Lalovac je posegnuo za pragmatičnim rješenjem. Prema jednom od pogleda iznutra, bilo mu je mnogo jednostavnije osnovati posebno tijelo s jakim ovlastima i staviti ga pod svoju kontrolu, nego gubiti vrijeme na saniranje šteta od sukoba unutar Porezne uprave i razmišljanja o tome koji kadrovi Ministarstva financija nisu po volji premijeru.

Izdvajamo