EKSTREMIZAM CVJETA

STVARANJE MITA O BARBARSKIM MUSLIMANIMA Zaokret kolektivnog stanja u Njemačkoj: 'Angela, jesmo vam rekli da su oni zlostavljači?'

Reuters

Desničarski ekstremisti ovih dana u Njemačkoj osjećaju se snažnijima nego što je to bio slučaj u mnogo proteklih godina. Izbjeglička kriza dala im je snažan impuls, novogodišnje divljanje izbjeglica vide kao svoju legitimaciju

Nisu prošla ni dva tjedna od katastrofalnih događaja iz novogodišnje noći u Kölnu i drugim njemačkim gradovima, a kolektivno stanje svijesti u toj zemlji kao da se zarotiralo za 180 stupnjeva i odmarširalo preko točke s koje teško da će biti povratka.

Što se događalo na Silvestrovo dosad je već dobro poznato, ali kako se iz dana u dan javljaju nove žrtve, nije zgorega sumirati.

Iz grupe od oko 1000 do 1500 ljudi koji su u još većoj masi slavili dolazak nove godine na trgu između Glavnog kolodvora i mitske katedrale u Kölnu izdvojilo se nekoliko grupica muškaraca - prema kasnijim svjedočenjima “južnjačke ili arapske fizionomije” - koji su prvo u masu bacali pirotehniku, a potom krenuli okruživati žene, neprimjereno ih dodirivati, seksualno napastovati i, naposljetku, neke od njih i džepariti. Koliko je ta orgija trajala pokazuje već i policijski izvještaj, koji je pobrojao više od 650 žrtava. Većina napadača, pokazalo se kasnije, bili su izbjeglice i imigranti mahom iz Maroka i Alžira, ali i iz Irana i Sirije, prispjeli u Njemačku tijekom prošle godine, primljeni zahvaljujući politici “raširenih ruku”. Sličan scenarij događao se i u drugim njemačkim gradovima - Stuttgartu, Münchenu, Hamburgu, Düsseldorfu… ali upravo se Köln uzima kao amblematski primjer za promjenu paradigme koja se upravo odvija u Njemačkoj.

Esencija njemstva

Ne samo da je u tome gradu napad bio najmasovniji, nego se i odvijao na mjestu koje za Nijemce ima mitske proporcije, pred jednom od najljepših katedrala na svijetu, bogomoljom - simbolom njemačkog kršćanstva, esencijom njemstva. Nijemci, pritom, ne mogu odlučiti što je gore: da su napadi bili koordinirani ili pak da su se spontano odvijali na gotovo identičan način na različitim mjestima u zemlji, ali s vrlo sličnim akterima. Rezon je sljedeći: ako su se novopridošli useljenici organizirali i napastovali Nijemce - odnosno, još gore, Njemice - onda je to vrlo loše i pokazuje da mnogi od izbjeglica nemaju namjeru asimilirati se, nego bi svoju kulturu nametali domaćinima, i to vrlo agresivno i sustavno. Ako pak nisu bili u dogovoru, onda je simptom navlas isti, ali je bolest možda još i teža, jer demonstrira gotovo pa kulturološku averziju prema mogućnosti asimilacije u zapadnjački etos.

Teško je procijeniti koliko će dramatične reperkusije silvestarski događaji imati za Njemačku, a posljedično i za sve ostale zemlje koje kusaju iz istog lonca Europske unije (pa i za nas koji skupljamo mrvice sa stola). Praktički od dana kad je kancelarka Angela Merkel odlučila pokazati ljudsko lice i otvoriti vrata enormnome ljudskom valu koji se preko balkanske i ostalih ruta kotrljao prema njemačkim granicama, javili su se kritičari te politike. A od opreznih prigovora da “ne znamo tko se sve nalazi u toj masi ljudi i kakve su im namjere” do bijesnih poruka da je “Köln njemački Pariz”, kakve su ovih dana osvanule na poprištima događaja, nije tako dalek put. Njemačka, čini se, puzeći prelazi na neku novu egzistencijalnu ravan; primjer prvi, institucionalni: u tiskovnim izvješćima policije savezne države Nordrhein-Westfalen sada se gotovo bez iznimke navodi i državljanstvo počinitelja prekršajnih i kaznenih djela. Prije je to bila teška iznimka. Primjer drugi, izvaninstitucionalni, grupice desničara i neonacista svakodnevno odlaze u centar grada u organizirani lov na “Ausländere” (pa ti njegovoj gojzerici objašnjavaj da niti si ikoga napastovao niti si izbjeglica niti si s Levanta). Politički analitičar Bodo Weber iz Vijeća za demokratizaciju (Democratization Policy Council) staje na loptu - iako se svakako promijenila politika prema izbjeglicama, prerano je da se promijeni cijela Njemačka, upozorava.

Buka i rasprave

- Ovaj incident iz Kölna je izazvao veliku buku i žestoke rasprave u javnosti, čak bih rekao i prežestoke s obzirom na razmjere samog događaja, ali mislim da je to ponajprije reakcija na cijelu prethodnu situaciju, kada je kancelarka Merkel praktički sama stala u obranu te politike otvaranja prema izbjeglicama unatoč otporima drugih zemalja članica Europske unije. Merkel je bila podržana od većine društva, od svoje stranke koja je tradicionalno konzervativna spram imigranata i od svojih koalicijskih partnera, a ovo je sada došlo kao strašan kontraudar. Sada se odjednom buni stranačka baza, bune se partneri, razbuđeni su razni strahovi u društvu, od terorizma, događaja iz Pariza, neriješene politike prema izbjeglicama unutar Europske unije. Nema sigurnosti niti garancije da većina izbjegličkog vala neće naposljetku pasti na Njemačku. Oba koalicijska partnera su reagirala s prijedlozima zakona o protjerivanju izbjeglica i azilanata ako krše zakon. Još uvijek se točno ne zna što se događalo u Kölnu, ali ako je točno da je većina napadača bila iz Sjeverne Afrike, onda ta promjena zakonodavstva ne pomaže. Vjerojatno se cilja na to da se smanji pritisak, a hoće li se iz toga mijenjati pristup njemačke vlade prema krizi rano je reći, ono što je sasvim ogoljeno jest da nema zajedničkog dogovora - poručuje Bodo Weber.

Angela Merkel uistinu se našla na vjetrometini - napadaju je i iz njezina CDU-a i iz CSU-a, stranke s kojom je sklopila veliku koaliciju i s kojom sada vlada Njemačkom. I zastupnici i ministri traže pritezanje politike otvorenih vrata, traži se stroža kontrola na ulazu u zemlju, traži se učinkovitija registracija i praćenje onih izbjeglica i azilanata koji su već u zemlji. S čim se nije teško složiti svakome tko je imao priliku vidjeti kako u praksi funkcionira prihvat izbjeglica u Njemačkoj. Zbog uistinu ogromnog broja ljudi koji za svoju krajnju destinaciju biraju tu zemlju - samo prošle godine oko milijun - organizacija prihvata manje je sustav, a više stihijsko zapćenje rupa. Tražitelje azila se okupi na jednome mjestu, daju im se odjeća, hrana i, ako je potrebno, medicinska pomoć, pribilježi ih se i onda ih se ostavi u limbu. Prepušteni sami sebi čekaju sudski termin za saslušanje za azil, a dotad besposličare po šatorima i hangarima o njemačkim gradovima. Köln je građane podsjetio da njemački genij dosad nije uspio uvesti reda u taj kaos. Još donedavno gotovo pa bezgrešna kancelarka, njemačka velika mama, sada je omiljena meta i novinskih komentatora i fejsbuk diverzanata, a argumenti su šaroliki koliko i njihovi autori - od “jesmo li vam rekli” do “svi oni zlostavljaju žene”. Jedno je međutim zajedničko svima - traže se promjene.

Pad podrške

- Reakcije ljudi su podvojene - poručuje Bodo Weber. - Vidjeli smo da je u Münchenu bilo dosta razumijevanja, dobrodošlice, a s druge strane se vidjelo da taj izbjeglički val traje i traje i da većina ljudi završi u Njemačkoj. Mnogo je nesigurnosti i straha zbog toga što će se sve događati tijekom ove godine, takozvani obični ljudi pomognu, ali i oni vide da su država i administracija došli do granica svojih mogućnosti jer je praktički preko noći primljeno milijun ljudi. Nema neke unificirane reakcije, tradicionalno lijevi i liberalni krugovi imaju otvorenosti, a čak i oni konzervativni su podržavali kancelarku. No čim se sa savezne spusti do općinske razine već je u problemima i ta podrška kopni.

Teško je reći što će se dogoditi u sljedećih nekoliko tjedana i mjeseci. Žestoka se rasprava vodi, ako odjednom dođe milijun ljudi iz nekih sasvim drugačijih kultura, naravno da će biti određenih problema, ali ono glavno pitanje ostaje hoće li Njemačka do kraja zime ili početka proljeća uspjeti zajedno s Europskom unijom napraviti zajednički politički okvir. Jer sve ono što je dosad napravljeno, pa i ugovor s Turskom, ima vrlo male šanse za uspjeh. Pogotovo to vrijedi za sve dosad poduzete unilateralne akcije zemalja članica, od Mađarske i Slovenije do ostalih. Ništa od toga nije rješenje, nego mora doći do dogovora, a taj dogovor mora uključivati neku preraspodjelu tereta.

U međuvremenu, porast ekstremno desničarskih pokreta i s njima povezanog nasilja jedna je od najpredvidljivijih i najočekivanijih posljedica novogodišnjih događaja. Iako uvijek ostaje nada da je riječ o samo privremenoj ekstremnoj reakciji na uistinu vrlo nelagodne događaje, ne treba isključiti mogućnost da će neonaci scena od Kölna dobiti i nešto trajniju injekciju adrenalina. Dežurni “mali hitleri” odmah su skočili u akciju: demonstracije je odmah krenula organizirati Pegida (Patriotische Europäer gegen die Islamisierung des Abendlandes, odnosno Patriotski Europljani protiv islamizacije Zapada), skupa s raznim grupama ekstremnih desničara, a euroskeptična i krajnje desna stranka Alternativa za Njemačku odmah je na razini cijele zemlje porasla sa 5 do 6 na 8 do 10 posto potpore.

Kratkoročna reakcija, poručuju analitičari, što nimalo ne sprečava te pokrete i njihove satelite da pokušaju kapitalizirati na kaosu. Horda neonacista protutnjala je prije par dana kroz Leipzig, ostavivši za sobom u naselju Connewitz vidljivi otisak destrukcije. Kamere su zabilježile prizore 200-tinjak crnokošuljaša na podu, privezanih ruku, pod prismotrom policije.

Eksces u Connewitzu

Oni trezveniji upozoravaju da je Connewitz ipak eksces, koji ima veze i s vrlo aktivnom ljevičarskom scenom u tom kvartu, da je to i sukob između suprotstavljenih nogometnih huligana i tako dalje. Ali, Connewitz je i pokazatelj da se desničarski ekstremisti ovih dana u Njemačkoj osjećaju snažnijima nego što je to bio slučaj u mnogo proteklih godina. Izbjeglička kriza dala im je snažan impuls, novogodišnje divljanje izbjeglica vide kao svoju legitimaciju. Köln im služi kao potvrda njihove teze da su zajedno s muslimanskim izbjeglicama u Njemačku došli nasilje i šovinizam s kojima se državni aparat ne može i ne zna uhvatiti u koštac. Običnome Nijemcu - a pogotovo običnoj Njemici - pravna država ne može garantirati zaštitu, argument je s kojim se u ruke uzimaju batine i izlazi na ulicu uvoditi reda. Snage zakona i reda, naravno, odmah su stupile u stanje pripravnosti, strahuje se od ulaska u pogibeljnu spiralu nasilja. Sigurnosne službe procjenjuju da će nasilje nad ženama ubuduće biti glavni propagandni alat na desničarskoj sceni, kohezijska aparatura za cementiranje mržnje. Postovi ekstremista na mreži pokazuju “klimaks neinhibirane radikalne verbalne agitacije”, ocjenjuje policija u najnovijoj analizi, što bi za posljedicu moglo imati “dodatnu mobilizaciju i snažniju emocionalnost desne scene, što bi na kraju moglo voditi do porasta kriminala”. Samo u zadnjih 15-ak dana, nakon Silvestrova, zabilježeno je tako nekoliko napada. U Kölnu je skupina izbacivača i navijača nakon dogovora putem Facebooka otišla u “lov na ljude”. Organizirali su se pod egidom “Lov na počinitelje iz Kölna je otvoren”. Bilo je više ozlijeđenih. Nekoliko dana ranije u Domstadtu je dvadesetak desničara na marginama Pegidina prosvjeda napalo policiju i novinare. Tijekom Pegidina protesta u Duisburgu dva muškarca napala su tamnoputog 18-godišnjeg njemačkog državljanina.

Vrijeme za alarm

U Dresdenu je šesteročlana skupina napala dva studenta iz Izraela koje su zamijenile za Arape. Vrijeđali su ih i prebili. Središnje muslimansko vijeće Njemačke prijavilo je nebrojene slučajeve telefonskih i e-mail prijetnji. “Doživljavamo jednu novu dimenziju mržnje”, objasnio je predsjednik Vijeća Aiman Mazyek. Što je krajnje alarmantno ako se uzme u obzir da je tijekom prošle godine - dakle, prije Kölna - u Njemačkoj zabilježeno 887 napada na azilante i izbjeglice, od crtanja kukastih križeva, preko premlaćivanja, do potpaljivanja požara. Postoji opravdani strah od nastanka desničarskog terorizma, upozorio je još prije nekoliko tjedana ministar unutarnjih poslova Thomas de Maiziere. Ta je bojazan nakon Kölna samo dodatno porasla.

Izdvajamo