Istraga britanskog Mirrora otkrila je kako u Bangladešu i djeca u krhkoj dobi od samo sedam godina rade za bande koje se bave reciklažom plastike. Naime, Velika Britanija je u samo prva četiri mjeseca ove godine u tu zemlju poslala čak 110 tisuća kilograma plastičnog otpada. Svake se godine prikupi oko milijun tona plastike, a istraga Greenpeacea otkrila je da se čak dvije trećine te količine zapravo izvozi u druge zemlje.
Otkako u BBC-jevoj dokumentarnoj seriji Plavi planet otkrivena zastrašujuća količina plastičnog otpada u svjetskim morima, političari su poduzeli mjere i ograničili proizvodnju plastičnih slamki i štapića za uši koji se nakon jedne upotrebe bacaju.
No hoće li to biti dovoljno? Novinari Mirrora istražili su što se događa s plastičnim otpadom nakon što ga se odveze iz spremnika za reciklažu.
Većina općina prikuplja materijal za reciklažu u sklopu svakodnevnog odvoza otpada. Domaćinstva odvojeno prikupljaju različit otpad, pretpostavljajući da tako čine dobro okolišu. No to nije uvijek slučaj.
Limenke od pića, konzerve, čaše, sprejevi, karton, papir i plastika odvoze se u pogone za razvrstavanje koje uglavnom vode privatne tvrtke. Viličarima se nerazvrstani otpad stavlja na pokretne trake te tada počinje ne uvijek jednostavan proces razvrstavanja. Velikim magnetom se odvaja metal, a infracrvene kamere detektiraju plastiku. Razvrstani materijal se nakon toga preša u velike bale.
Iako je ovaj proces prilično skup, i dalje nema garancije da će prikupljeni otpad doista biti recikliran. Naime, vlada kaže da Britanije nema kapaciteta za obradu tako velike količine papirnatog i plastičnog materijala. Velika Britanija bi do 2020. godine reciklirati polovinu ukupnog otpada, no taj proces zasad stagnira. Engleska reciklira samo 44 posto otpada iz kućanstava. U Walesu je situacija malo bolja gdje se reciklira 64 posto što je najveći postotak u Europi odmah nakon Njemačke.
S obzirom na cijenu procesa recikliranja, jeftinije je otpad izvesti u treće zemlje. Prošle godine Britanija je tako izvezla ukupno 800 tisuća tona plastike. Velike bale plastike transportiraju se brodovima do svojeg odredišta. Sve do prošle godine, dvije trećine plastičnih boca izvezene su u Kinu. No otkako su Kinezi zabranili uvoz tuđeg otpada, Britanci su smeće počeli izvoziti u druge zemlje.
Greenpeace je otkrio da je u prva četiri mjeseca 31 posto plastičnog otpada izvezen u Poljsku, a u Vijetnam 51 posto. Osim u te zemlje, plastika se još izvozi i u Maleziju i Tajland.
No sada su i te zemlje uvele restrikcije na uvoz stranog otpada. Jedan je prijevoznik tako otkrio da su morali obustaviti uvoz otpada jer su kontejneri jednostavno bili ostavljeni u luci i nitko ih ne bi zbrinuo.
U travnju i svibnju prošle godine , deset općina Hertfordshiera izvezlo je 921 tonu otpada u Tajvan i to preko posebnog brokera. Njihova je glasnogovornica rekla de je to zato jer u Velikoj Britaniji i općenito Europi jednostavno nema dovoljno kapaciteta za obradu tolikog materijala.
'Zbog toga su lokalne vlasti odlučile potražiti alternative za zbrinjavanje otpada koji bi cjenovno bio najprihvatljiviji za njihove građane', dodala je.
Međutim, u stvarnosti većina tog otpada jednostavno završi odbačena u okoliš u siromašnijim zemljama.
'Većina tog otpada na kraju se uopće ne reciklira', kaže Julian Kirby, stručnjak za recikliranje u organizaciji 'Friends of the Earth'. 'Otpad koji šaljemo je kontaminiran i često nerazvrstan tako da zapravo šaljemo smeće. Zemlje s niskim standardima zaštite okoliša koristimo kao odlagalište smeća.'
Kad se plastične boce i recikliraju, one više nikad ne postaju boce već se ta plastika iskorištava za proizvodnju odjeće, tepiha i plahti.