Danas oko podne po zagrebačkom vremenu počet će izbori za američki Kongres na polovici predsjedničkog mandata. Izbori koji su već i prije nego što su počeli zaslužili epitet - povijesni: nikad nije bio tolik interes međunarodne zajednice, financijskih tržišta i globalne poslovne zajednice za izbore na polovici mandata, nikad nije potrošeno toliko novca u kampanji (5 milijardi dolara), nikad nije bilo toliko žena na listama (više od 300, pri čemu samo oko 50 republikanki). Konačno, nikad nije toliko ljudi glasalo na prijevremenim izborima: oko 30 milijuna od registriranih 146 milijuna.
Ovo posljednje najavljuje da će odaziv birača biti povijesno visok. Što bi, u ranijim izbornim obrascima, značilo da demokrati dobivaju izbore. No, raniji izborni obrasci više ne vrijede. Američka politička scena doživjela je duboku promjenu. Ona nije iznenadna, bila je dulje vrijeme u razvoju i s Donaldom Trumpom je samo doživjela svoju personifikaciju. Kao što su mnogi već napisali: Trump nije prekretnica, on je posljedica. Simptom promjene, ne njezin uzrok.
A za izbore se jako dobro pripremio. Dva dana prije - 4. studenog - nametnute su teške sankcije Iranu, a nekoliko dana ranije svojim je tweetom poslao poruku punu optimizma: očekujem dogovor s Kinom o trgovini. Azijska su financijska tržišta poskočila u oduševljenju, entuzijazam je odmah zavladao: možda neće biti trgovinskog rata.
U svojoj je izbornoj poruci na Fox Newsu zaigrao na svoju apsolutno najjaču kartu na ovim izborima, sjajno stanje američke ekonomije (pozitivno, bikovsko stanje /bull market/ na financijskim tržištima traje najdulje u povijesti).
Ali je mudro izbjegao spomenuti svoju najdražu predizbornu temu, imigrante koji pripremaju, kako je tvrdio, “invaziju na Ameriku” (riječ je o konvoju siromašnih koji bježe od jada u svojim zemaljama i nadaju se bilo čemu boljem u zemlji “američkog sna”) pa je najavio i slanje vojske na južnu granicu da ih zaustavi. Jer, ona nema tako snažan utjecaj na nacionalnoj razini kao na pojedinačnim skupovima i neće privući neodlučne birače centra već samo one koji su već davno odlučili da će glasati za Trumpa, pardon republikanskog kandidata čije ime bude na listiću.
Reutersovim su novinarima birači na Trumpovom skupu u saveznoj državi Georgiji u ponedjeljak rekli: “On misli i govori kao i mi”. Što je potvrda Trumpove sposobnosti mobilizacije svog biračkog tijela. I zato je njegova dinamika nastupa na predizbornim skupovima, za predsjednika najveće svjetske ekonomske, vojne i političke sile, bila iznenađujuća. Pa su i po tome ovi izbori povijesni.
Kampanja je pokazala i jednu važnu novinu američke politike. Trump je izbore svjesno pretvorio u referendum o svojoj dosadašnjom vladavini. I time potvrdio da je nadišao Republikansku stranku koja je ideologiju i političku platformu stavila u drugi plan iza predsjednikove osobnosti. Preciznije, došlo je do inverzije poznate latinske izreke: non quid, sed quis (ne što, već tko; original glasi non quis, sed quid: ne tko, već što). Sadržaj je nevažan, važan je pojedinac, lider. Čije se ideje ne propituju (daljnje posljedice ovakve politike više su nego jasne).
Demokrati nastupaju s dijametralno suprotne pozicije, ideološke kampanje sa snažnom političkom platformom (borba za očuvanje zdravstvenog sustava za sve, za kontrolu oružja, za uključivost, blaži odnos prema migraciji), ali bez osobnosti koja iskače. Što nije toliko problem u ovim izborima gdje je riječ o borbi za zastupnička mjesta pa svaki od kandidata mora pokazati i vlastiti integritet, ali bi moglo postati.
Naime, unutar ideološkog areala u kojem djeluju demokrati došlo je do ozbiljnog pomaka prema lijevoj opciji koju zastupa senatorica Elizabeth Warren, a koja je dobila i neka nova lica, poput Alexandrije Ocasio-Cortes, neočekivane pobjednice na predizborima u Bronxu (Trump je i to iskoristio u svojoj poruci: “Demokrati su obećali … nametnuti socijalizam” kako bi privukao neopredjeljene birače koji se groze same pomisli na socijalizam). Na centru su stara lica, poput Nancy Pelosi, ali lica koja nisu u stanju biti respektabilan takmac Trumpu.
Ukoliko demokrati osvoje Zastupnički dom taj će unutarnji raskol biti minoriziran. Posebno ako i osvoje neko od mjesta u Senatu više nego što sada imaju (47). No, u slučaju poraza, što nije isključeno, može se očekivati težak unutarstranački sukob u kojem će sijevati međusobne optužbe i uslijediti bespoštedna borba na život i smrt što bi moglo imati dugoročno negativne posljedice na predsjedničke izbore 2020. godine (nije čak isključeno da taj potencijalni spor izazove formiranje treće stranke u SAD-u: što samo po sebi ne bi bio loš razvoj, ali bi gotovo sigurno rezultiralo još jednim mandatom Donalda Trumpa).
Ankete govore da će demokrati osvojiti Zastupnički dom, a da će Senat ostati u rukama republikanaca. Demokrati bi trebali osvojiti i neka od ključnih guvernerskih mjesta: Florida, Georgija (prva Afroamerikanka bi postala guvernericom te savezne države). No, ta formula ima ozbiljnu nepoznanicu: zbog usporedne mobilizacije birača gotovo je nemoguće procijeniti koliki će biti utjecaj posljednjih izuzetno važnih događaja u SAD-u na ove izbore: riječ je 14 paketa bombi poslanih na adrese demokratskih uglednika ili podržavatelja te pokolju u sinagogi u Pittsburghu. Zbog toga ćemo se uzdržati od bilo kakve prognoze i predvidjeti sljedeće: ovo će biti povijesni izbori na polovici predsjedničkog mandata.