U SAD-u godišnje uzrokuju maksimalno pet smrtnih slučajeva. Često nijedan. Isto važi i za Australiju i praktički cijelu Europu.
No, u ostatku svijeta od posljedica ugriza zmije godišnje premine oko 125.000 osoba, što je na primjer znatno više nego što ih premine od opasnog virusa ebole. Od onih koji prežive, deseci tisuća ostanu invalidi. Riječ je o toliko raširenom problemu da ga neki stručnjaci smatraju pravom "epidemijom" koju je svijet u potpunosti zanemario.
Uz Indijski potkontinent, žarište problema je Subsaharska Afrika u kojoj godišnje od zmijskog ugriza umre oko 32.000, a preko 100.000 zadobije teške ozljede od koje često rezultiraju amputacijom udova. Kako piše Kieron Monks za CNN, samo u dvije savezne države Nigerije, Gombe i Plateau, u protekla tri tjedna je od ugriza zmije umrlo 250 osoba, što je napokon diglo najmnogoljudniju afričku zemlju na noge.
Kako se mnoge žrtve nikada ne prijave, prave brojke su vjerojatno i puno veće.
Naime, Subsaharska Afrika je dom za neke od najopasnijih zmija otrovnica na svijetu. Za početak crnu mambu (najsmrtonosnija zmija na svijetu po kombinaciji potentnosti i količine ubrizganog otrova, ali zapravo odgovorna za relativno malen postotak smrtnih slučajeva, budući da je velika i lakše zamjetljiva) i pješčanu efu - malenu i neustrašivu ljuticu (dugu do 60 cm) izuzetno potentnog otrova, za koju se drži da je godišnje ubije najveći broj ljudi od svih zmija na svijetu.
Tu je i opasna afrička siktajuća ljutica, čiji ugriz često ubija ako se ne liječi, a svakako teško oštećuje tkivo (te posljedično uzrokuje amputaciju). A ne treba zaboraviti ni nekoliko vrsta kobra, zelenu mambu i afričku drvnu zmiju (boomslang), od kojih je svaka u stanju ubiti čovjeka svojim ugrizom.
Uz velik broj smrtonosnih zmija koje obitavaju u tim krajevima, razlozi za veliki broj žrtava su prvenstveno neadekvatna i nedostupna medicinska pomoć, "potpomognuta" činjenicom da siromašni seljaci često prvo odu tradicionalnom liječniku, čime se izgubi ključno vrijeme u kojem bi ih moderna medicina mogla spasiti.
- Ovo je bolest siromašnih obitelji, za koje je liječenje preskupo. A tu i je nerazumijevanje problema od strane zdravstvenih vlasti i medicinskih djelatnika. Čini se da oni o tome uopće ne razmišljaju - rekao je za CNN dr. Jean-Philippe Chippaux iz Afričkog društva za otrove.
- Dijagnoza i liječenje zmijskih ugriza više se ne uče u medicinskim školama, a ni jedna od pogođenih država nema strategiju kako se boriti protiv ugriza otrovnih zmija. Nema ni razrađene politike kako izabrati i distribuirati protuotrov. Nedostatak sredstava i stručnjaka često rezultira time da pacijenti dobiju pogrešan protuotrov. Imamo frižidere natovarene protuotrovima koji ili ne pokrivaju dobru vrstu zmije ili su naprosto neadekvatni za liječenje. Možda su jeftiniji, ali neće spriječiti širenje otrova i na kraju, smrt - rekla je pak poduzetnica Thea Litschka-Koen koja nastoji promijeniti javni pristup ovom problemu u siromašnom Swazilandu.