Povijesni summit je završen, Sjevernokorejci iz izaslanstva se vraćaju kući šokirani slikama Singapura, oglednog primjerka uspješnog kapitalizma i sređene države, a Donald Trump i Kim Jong-un se razilaze kao na kraju legendarnog filma Casablanca riječima “ovo je početak velikog prijateljstva”.
Svaki od njih je sam ponio svoj primjerak završnog dokumenta. Može se očekivati da će doći do poboljšanja odnosa dviju država, ali to ne znači automatski i diplomatske odnose. Riječ je o 'novim odnosima' kojima tek treba dati sadržaj - Trump je prije sastanka bio najavio da će pozvati Kima u Washington.
Pitanje u ratu nestalih i zarobljenih uvijek je važno humanitarno pitanje i dobar korak za uspostavu uzajamnog povjerenja (poruka Beogradu, možda ne bismo trebali čekati 65 godina za te informacije).
Ključna točka je u svakom slučaju treća gdje se potvrđuje Deklaracija iz Panmunjoma o 'potpunoj denuklearizaciji Korejskom poluotoka'. Ovdje treba citirati tu točku iz Deklaracije kako bi sve dobilo precizniji sadržaj: Južna i Sjeverna Koreja potvrđuju zajednički cilj, kroz potpunu denuklearizaciju, Korejskog poluotoka bez nuklearnog oružja'. Dakle, riječ je o procesu koji neće ići brzo, ali je važno da je Kim još jednom potvrdio da je to smjer kojim želi ići.
A na to je pristao zbog možda ključnog dijela dokumenta koji je naveden neposredno prije četiri dogovorene aktivnosti: 'Predsjednik Trump se obvezao pribaviti sigurnosna jamstva DPRK-u, a čelnik Kim Jong-un je obnovio svoju čvrstu i nepokolebljivu predanost potpunoj denuklearizaciji Korejskog poluotoka'.
When asked if he will invite Kim Jong Un to the White House, President Trump replied "Absolutely I will" https://t.co/8IRZ1ya8yn pic.twitter.com/VD3f0DzxkB
— CNN Breaking News (@cnnbrk) 12 June 2018
Obje strane su uspjele dobiti upravo ono što su željele i mogu se vratiti kući mašući dokumentom ne kao britanski premijer Arthur Neville Chamberlain 1938. kada je tvrdio da je zajamčio mir. Trump ima potvrdu denuklearizacije, a Kim jamstva za opstanak režima.
Dokument je maksimum koji se mogao ostvariti na prvom sastanku ovakvog tipa. U njemu, prema dostupnim dijelovima, nedostaje bilo kakva naznaka potpisivanja mirovnog sporazuma iako bi se to, optimistično, moglo iščitati iz sintagme “trajan i stabilni režim mira”.
Tako gledano, može se tumačiti da je SAD spremna podržati nastavak pregovora Seula i Pjongjanga oko mirovnog sporazuma. Koji će ipak na kraju trebati jamčiti i SAD i Kina jer su obje aktivno sudjelovale u ratu (htjet će i Rusija, ali to tek treba vidjeti, kako se Pekingu svidi: Trump će sigurno htjeti).
Može se zaključiti da je sastanak ispunio svoju svrhu, da su tenzije spuštene na najnižu moguću razinu te da Korejski poluotok ulazi u potpuno novu povijesnu fazu. Za Zapad je ovo važna poruka koja pokazuje kako američki predsjednik želi samo ovakve uspjehe, a da ga G6, EU i slični saveznici i njihovi zahtjevi ne zanimaju. U potpunosti u skladu s novom doktrinom “Mi smo Amerika, kučko”, novim izrazom temeljne ideje “Amerika prvo”. I EU iz toga mora izvući važne zaključke.
