POČASNA GRAĐANKA

KATHY WILKES Vrsna britanska filozofkinja nakon blokade Dubrovnika odlučila je ostati, a njen pepeo je na koncu prosut u more ispod tvrđave Lovrijenac

 

U spomen na dugo prijateljstvo i hrabru pomoć gradu u vrijeme agresije 1991-1995, počasnoj građanki Dubrovnika, profesorici iz Oxforda, Kathleen V. Wilkes (1946-2003)”, piše na spomen-ploči ispod crkve sv. Đurđa na dubrovačkim Pilama. I mali trg ispred crkve nazvan je prema Kathleen Vaughan Wilkes, britanskoj filozofkinji čiju je 15. godišnjicu smrti Sveučilište Oxford nedavno obilježilo znanstvenom konferencijom “Exploring Identity: Political and Philosophical”. Također, u njezinu čast na Oxfordu je utemeljen Memorijalni fond Kathy Wilkes namijenjen stipendiranju studenata u istočnoj Europi, posebice u Češkoj i Hrvatskoj. Iako je svoj život u velikoj mjeri vezala za Dubrovnik, pa i Hrvatsku, o toj vrsnoj filozofkinji malo se zna u našoj javnosti.

Kathleen Vaughan Wilkes, poznatija kao Kathy Wilkes, rođena je 1946. godine u bogatoj i uglednoj britanskoj obitelji. Njezin otac John bio je anglikanski vikar koji je prije zaređenja bio profesor na Etonu, a djed po majci, Ciryl Alington, bio je ravnatelj te glasovite privatne škole za mladiće. I mlada je Kathy pohađala prestižne privatne škole: akademsko obrazovanje stekla je u Wycombe Abbey School i St. Hugh’s College u Oxfordu, a zatim se usavršavala na Princetonu te Cambridgeu. Od 1973. godine pa do smrti bila je član i tutor za filozofiju na St. Hilda’s College u Oxfordu.

 

Prijatelj Havel

Još od 1970-ih godina, kada je svijet bio podijeljen na dva bloka, Kathy Wilkes neumorno je radila na povezivanju Istoka i Zapada. Bila je prva osoba s Oxforda koja je odgovorila na poziv disidentskih filozofa iz tadašnje Čehoslovačke da sudjeluje na tajnim seminarima po privatnim stanovima. Kad su joj vlasti uskratile vizu za ulazak u Čehoslovačku, nastavila je pomagati disidente preko Zaklade Jana Husa koju je osnovala u Velikoj Britaniji. Među njezinim prijateljima disidentima bio je i kasniji češki predsjednik Vaclav Havel, koji joj je 1998. godine uručio visoko odlikovanje.

Krajem 1970-ih Kathy Wilkes uspostavila je i trajnu vezu s Hrvatskom i Dubrovnikom, i to preko Interuniverzitetskog centra (IUC), koji je na jedinstven način povezivao Istok i Zapad.

- Kathy je došla kao profesorica na seminar Filozofija znanosti, koji je najdugotrajniji u IUC-u, a počeo je još 1974. godine. Jedan od direktora toga seminara bio je prof. Bill Newton Smith, a nakon nekoliko godina s njim je došla i njegova kolegica Kathy Wilkes, tada jako mlada profesorica. S vremenom je postala i direktorica ciklusa Filozofija znanosti, koji je vodila s nizom kolega iz Hrvatske, Europe i Kanade. Kathy je s vremenom postala član Izvršnog odbora IUC-a, a zatim i njegova predsjednica - prisjetila se Berta Dragičević, dugogodišnja izvršna tajnica IUC-a.

Kathy Wilkes (u sredini) u Dubrovniku s Pave Brailo (desno), Vesnom Gamulin, Brankom Šeparović (lijevo) i Božom Letunićem (sasvim desno)

 

Bliska Sorosu

- Kako je Kathy u Velikoj Britaniji bila dio grupe bliske Georgeu Sorosu, od njega je dobivala sredstva kojima je osiguravala stipendije postdiplomantima iz srednje i istočne Europe. Dolazak u IUC tim je ljudima bio jedina šansa da se sretnu s kolegama sa Zapada, gdje im je bilo zabranjeno putovati. Sjećam se da je Kathy u to doba bila neizmjerno hrabra. Kako IUC nije mogao imati devizni račun, ona bi novac donijela u svojim torbicama. Zatim ga je dijelila ljudima iz istočne i srednje Europe, a kasnije i Kine. Kathy je bila kozmopolitkinja koja je zdušno radila na povezivanju filozofa s Istoka i Zapada - istaknula je Berta Dragičević.

Početak blokade Dubrovnika 1. rujna 1991. godine zatekao je Kathy Wilkes, tada predsjednicu Izvršnog odbora IUC-a, u gradu.

- Mnogi su tada otišli iz grada, ali je Kathy je ostala. Mi smo u IUC-u raspolagali mnogim važnim adresama u svijetu, pa smo preko jednog faksa počeli slati informacije o tome što se događa u Dubrovniku. Kad je 1. listopada 1991. godine postalo opasno, preselili smo se iz Centra u Ured gradonačelnika. Tamo je bio satelitski telefon, jedan od tri u gradu. Nije bilo ni struje ni vode. U Uredu gradonačelnika nastavili smo slati apele - kao civili, jedino smo to i mogli raditi. To je trajalo više mjeseci, a Kathy je ostala s nama, potresena svime što se događalo. Najgore je bilo od jeseni 1991. do jeseni 1992. godine, ali je povremenih bombardiranja bilo i poslije - ispričala je Berta Dragičević.

Teških dana opsade Dubrovnika i svojeg druženja s Kathy Wilkes prisjetio se i ratni gradonačelnik grada Petar Poljanić.

- Kathy Wilkes sam upoznao još 1990. godine, no kad je počeo rat, bila je svaki dan s nama u kontaktu. Nevjerojatno je puno napravila, jako se malo zna koliko je zadužila Dubrovnik. Svako bi jutro došla k meni u kancelariju, granate su padale, a mi smo se dogovarali što raditi. Ona bi napisala izvješće o stanju u Dubrovniku i razaranjima, pa je to isti dan s mojim potpisom poslano na brojne adrese u svijetu. Kroz te naše tekstove svijet je saznavao istinu o Dubrovniku. Kathy je bila kumče lorda Petera Carringtona, mirovnog posrednika za bivšu Jugoslaviju, s kojim se često svađala. Također, bila je u rodbinskoj vezi s bivšim britanskim premijerom Douglasom Humeom, s kojim je intenzivno komunicirala - prisjetio se Poljanić.

U travnju 1992. godine Kathy Wilkes je u Dubrovniku organizirala redovitu konferenciju “Filozofija znanosti” s prof. Zvonimirom Šikićem s Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu.

- Kathy me nazvala početkom 1992. godine i rekla: ‘Šika, mi ćemo organizirati ‘Filozofiju znanosti’. Upitao sam je gdje će biti konferencija jer mi nije palo na pamet da bi to moglo biti u Dubrovniku, koji je u prosincu bio teško bombardiran. Tada je izgorjela i zgrada IUC-a. Rekla mi je da planira organizirati konferenciju u Dubrovniku i da je već dogovorila dolazak nekih ljudi izvana - prisjetio se prof. Zvonimir Šikić, koji je desetljećima surađivao i družio se s Kathy Wilkes.

- Dubrovnik je bio okupiran, došli smo brodom koji je kontrolirala JNA na ulazu. Spavali smo u hotelu Argentina s pripadnicima UNPROFOR-a, a konferencija je bila u Muzičkoj školi u starom gradu. Svake se noći pucalo iz bunkera s udaljenosti od 100 metara zračne linije. Jednom je prilikom propucana soba koja je gledala prema bunkeru, a u kojoj su bili kolege Nenad Miščević i Mirko Jakić sa Sveučilišta u Zadru. Onda su ih premjestili u drugu sobu, koja je gledala na Lokrum. No, konferencija je bila uspješna, a Dubrovčani su bili oduševljeni što smo došli kao internacionalno društvo - rekao je Šikić. Na toj je konferenciji sudjelovala i prof. Snježana Prijić Samaržija, rektorica Sveučilišta u Rijeci.

- Bila sam tada još doktorandica, za profesoricu Wilkes sam, naravno, znala i prije, ali tada sam je, na moje veliko zadovoljstvo, i upoznala. Dubrovnik je tada još bio pod opsadom, Kathy je uspjela u nemogućim uvjetima okupiti dvadesetak ljudi iz Hrvatske i inozemstva, tako da se ni u ratnom vremenu nije prekinula redovitost održavanja seminara, koji još traje. Bila je to njezina poruka da se ne može slomiti IUC, solidarnost i duh znanstvene zajednice, ali i snažna poruka koja je imala značajan diplomatski odjek. Bilo je sve to i pomalo nadrealno, pod stalnom paljbom tijekom dana i noći i još snažnim sjećanjem na prosinac 1991. i razaranje Dubrovnika i IUC-a, mi smo raspravljali svoje relativno apstraktne teme o misaonim eksperimentima, kognitivnim procesima, ulozi neuroznanosti, filozofiji matematike i mnogim drugima - prisjetila se Snježana Prijić Samaržija.

Još 1993. godine Kathy Wilkes proglašena je počasnom građankom Dubrovnika, a 2001. godine dobila je i počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu. - Kad sam 1996. godine došao na magisterij na Oxford, Kathy me je pozvala na čaj u svoj stan. Odmah mi je pokazala povelju počasne građanke Dubrovnika. Bila je zaljubljena u Dubrovnik. Sjećam se da smo tada razgovarali o Dubrovniku i Interuniverzitetskom centru, koji je smatrala dobrim projektom i zbog kojeg je izložila svoju glavu - prisjetio se dr. Pavel Gregorić, znanstveni savjetnik Instituta za filozofiju u Zagrebu.

- Ono što je posebno krasilo Kathy Wilkes, širina je filozofske naobrazbe. To je bio način na koji su funkcionirali filozofi njezine generacije. Danas su filozofi stručnjaci za jednu granu ili jedan problem, a ljudi poput Kathy Wilkes, koje krasi širina vidika, prava su rijetkost - istaknuo je Gregorić.

 

Bila je engleski džentlmen

Snježana Prijić Samaržija, pak, ističe da se Kathy Wilkes primarno bavila problemima filozofije uma, a preko njih i filozofije znanosti. - Ključan je bio njezin stav da se filozofi ne mogu baviti filozofskim problemima vezanim uz ljudsko ponašanje i spoznajne procese ako pritom ne konzultiraju znanost, posebice psihologiju, neurofiziologiju i neuroznanost općenito. Bila je vrlo kritična prema tzv. čistoj filozofskoj spekulaciji, uključujući i njezinu slavnu kritiku misaonih eksperimenata, a analitičku filozofiju je primarno vidjela u jakoj interdisciplinarnoj vezi sa znanostima, utemeljenu na čvrstim znanstvenim činjenicama - istaknula je prof. Prijić Samaržija.

Zvonimir Šikić naglašava da je Kathy Wilkes bila vrsna filozofkinja te vrlo samozatajna i nekonvencionalna osoba.

- Kathy sebi nikad nije pridavala značaj ni zbog ugleda svoje obitelji ni zbog svoje pozicije na Oxfordu. Roger Scruton, jedan od najpoznatijih engleskih filozofa, za Kathy je rekao da je ona bila jedini pravi paradigmatski primjer engleskog džentlmena - rekao je Šikić. Istaknuo je da je Kathy Wilkes kao mlada djevojka pala s konja, zbog čega je trpjela jake bolove i to je utjecalo na njezino kasnije zdravstveno stanje.

Bolovi koje je trpjela, ali i boemske navike koje je usvojila družeći se s brojnim disidentima, utjecali su na Kathy te je prekomjerno pila i pušila. Te su je navike naposljetku stajale i života. Umrla je u Oxfordu u dobi od 57 godina, a prije smrti poželjela je da se njezin pepeo prospe u more kod Dubrovnika - Kathyn brat donio je iz Velike Britanije urnu s pepelom pa smo 1. listopada 2003. godine na jednom brodu tadašnja gradonačelnica Dubravka Šuica i ja prosuli pepeo u Šulića, ispod tvrđave Lovrijenac. S nama je bila i Berta Dragičević te nekolicina Kathynih prijatelja - rekao je Petar Poljanić. Kathy Wilkes, žena koja nije priznavala granicu između filozofije i života, tako je zauvijek ostala u voljenom Dubrovniku.


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo