RIM - Povjerenstvo “Iustitia et pax” Hrvatske biskupske konferencije sjetila se reagirati na korupciju u Hrvatskoj, opalivši više po medijima i po komunistima nego po lupežima i opravši ruke svoje institucije tako vješto kao da im je evanđelje napisao Poncije Pilat.
Biskupi su dosad bili beskrajno obazrivi u pogledu korupcije (kojom se također krši barem jedna zapovijed Božja), znakovito šutljivi kad je to značilo osiromašenje ionako siromašnih, nisu se sjetili dignuti svoj glas kad su činjenice počele izlaziti na vidjelo (o aferama “Brodogradiliše Split” i “kamioni” glasila su pisala već godinama, oglasio se i predsjednik Republike, onaj prethodni, koga je Glas Koncila prao redovito, ali ne i korupcionaše). Oglasili su se tek kada su počele zveckati lisičine.
Biskupi: U EU ima i korumpiranijih od nas pa predstavnici tih država ne ocrnjuju svoje države
E, to je sada za biskupsko povjerenstvo nezdrava “moralna panika”. “Ako vlast obećava uhićenja i procese, oporba još više uhićenja i procesa, ako mediji donose presude i vode ‘procese ljudima’, rezultat je opća društvena nesigurnost, politička nestabilnost, pravna nesigurnost i gospodarska stagnacija”, pontificiraju ta gospoda.
Pa gdje su dosad bili? S kojim obrazom, nakon ponovljenog višegodišnjeg perioda ekonomske stagnacije, oni nju pripisuju hajci na korupcionaše (kad bi je zaista i bilo), a ne onome što je korumpirana vlast učinila i onome što je propustila? Ako će istraživanje i procesuiranje lupeža (dakako, onih koji će biti pravomoćno osuđeni) prouzročiti društvenu nesigurnost, političku nestabilnost i pravnu nesigurnost - za kakvu se to sigurnost i stabilnost gospoda u reverendama zauzimaju? Za sigurnost lopovâ? Za stabilnost kleptokracije?
Makar se ovo doimalo “pro domo mea”, ne mogu ne primijetiti da su šutjeli kao zaliveni dok su novine vapile za pravdom, a Vlada se pravila da je se to ne tiče. Sada, kada se čini da bi gica mogla stići na kolica, oni hvale Vladu (gdje su ministri bili ili jesu Rončević, Vukelić ili Polančec) a lome štap nad “medijima”, kleveću da “mediji donose presude” (što je nepravedno primijeniti čak i na Glas Koncila), novinarska istraživanja nazivaju “procesima ljudima”.
Nakon 20 godina svenazočnog vjeronauka i škropionica nad pothvatima Kutle i sličnih, sada je monsignoru Košiću za sve kriva partizanska parola “Snađi se, druže!” (koja se, u uvjetima nestašice oružja, primjenjivala i u Domovinskom ratu) - dok se pažljivo zaobilaze doduše nedovoljne akcije tadašnjeg pravosuđa protiv “korisnih malverzacija” (dapače, tadašnje lopine su, ako bi utekle, nerijetko promovirane u domoljubne žrtve Udbe, pa ih se nedavno moglo naći i među sucima).
U pravu je Komisija kada se zauzima za dignitet okrivljenika i optuženika, ako treba i osuđenika. Ali gdje se i kada zauzimala za dignitet žrtava korupcionaša?
Ne’š ti Iustitije. Njihova jest pro domo sua.