Milijuni europskih birača s invaliditetom neće moći glasati na izborima za Europski parlament, zaključak je izvješća koje je u srijedu objavio Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO). Izvješće „Stvarna prava osoba s invaliditetom da glasaju na izborima za Europski parlament” pokazuje da oko 800 tisuća građana Unije neće moći izaći na izbore za EP jer im je oduzeto biračko pravo zbog gubitka pravne sposobnosti, a puno veći broj biračko pravo neće moći ostvariti zbog raznih tehničkih i organizacijskih prepreka.
EGSO je posebno zabrinut jer u devet zemalja osobe bez pravne sposobnosti automatski gube biračko pravo, a u sedam zemalja o tome odlučuju sudovi ili liječnička povjerenstva. Postupci za ukidanje biračkog prava znatno se razlikuju među državama članicama.
Dok su u nekim zemljama usmjereni samo na pacijente u teškom zdravstvenom stanju koji nisu u mogućnosti uspostaviti kontakt s drugim osobama, u drugima se tisuće ljudi podvrgava složenom postupku koji ponekad čak podrazumijeva test općeg znanja s pitanjima iz fizike ili povijesti, među kojima su i „Koja je brzina svjetlosti?“ ili „Tko je bila Katarina Velika?“
Autor izvješća Krzysztof Pater proveo je dvije ankete - jedna se odnosila samo na pravne prepreke i tu se govori o oduzimanju prava glasa osobama lišenim pravne sposobnosti, druga anketa je o tehničkim, odnosno organizacijskim preprekama.
- Ovo izvješće pokazuje ružnu stranu Europe - stvarnost koja je daleko od naših očekivanja, daleko od osnovnih međunarodnih pravnih akata i političkih deklaracija - istaknuo je Pater.
Naša zemlja u tom izvješću ne stoji tako loše, no nije istaknuta ni među najboljima. Tako je Hrvatska među 11 država članica u kojoj osobi ni u kojem slučaju ne može biti oduzeto glasačko pravo - čak ni ako, primjerice, ima oduzetu poslovnu sposobnost. Do toga je u nas došlo promjenama zakona u prosincu 2012. godine. Birači u našoj zemlji, a tako je i u, primjerice, Poljskoj, mogu glasati izvan svojeg prebivališta ako se prethodno registriraju ili dobiju potvrdu koja im omogućuje glasanje na bilo kojem biralištu.
Prilagođavanje birališta potrebama osoba s invaliditetom je riješeno veoma različito među zemljama članicama. Premda mnoge zemlje primjenjuju opće načelo prema kojem sva birališta moraju biti prilagođena, to nije slučaj, jer nisu prilagođena svim osobama s invaliditetom. Tako je, primjerice, Poljska odredila da mora biti pristupačno barem 50 posto birališta, dok u Mađarskoj ili Irskoj svako naselje mora imati barem jedno pristupačno biralište. Zanimljivo je i kako je riješeno glasanje izvan birališta: u Slovačkoj se glasački listić i kutija nose u stan te osobe, u Belgiji osoba može koristiti posebnu glasačku kabinu koja može biti smještena bilo gdje, ali je u potpunosti prilagođena. U našoj se zemlji, istaknuto je u izvješću, može glasati i izvan birališta, pa se ispunjeni listić u kuverti nosi nazad na glasalište.
No, kada je riječ o dodatnim rješenjima, tu naše zemlje nema, a primjeri koji su navedeni zaista su izvrsni. Tako se, primjerice, u Španjolskoj dijele lako čitljivi informativni leci o izborima i pristupačnosti, u Litvi se informacije o načinu glasanja objavljuju i na Brailleovu pismu, na Malti sva birališta moraju imati audiouređaje, a u Švedskoj, Belgiji i Nizozemskoj birači imaju povećalo na svakom biralištu.
Mnogi o tome ne razmišljaju, ali biračima s invaliditetom je važna i veličina znakova i glasačkih listića. Negdje je to papir formata A4, drugdje je veći od A2. U Bugarskoj se u slučaju dugog popisa kandidata sastavlja posebna knjižica. Veličina papira i slova važna je slabovidnim osobama, koje se teško nalaze na malim, gusto ispisanim papirima. Neke zemlje priznaju samo glasove koji su dani po propisima - primjerice, staviti "x" ispred određenog kandidata, što se smatra najprikladnijim rješenjem. Problem je činjenica da u čak sedam država članica birači na listić moraju upisati registracijski broj ili ime kandidata, što zna biti veliki problem, pa zato neki glasovi, zbog nečitljivog rukopisa (često zbog invaliditeta) budu nevažeći.
Zanimljivo je i da u Španjolskoj, Luksemburgu i Njemačkoj svi građani mogu glasati poštom. U Austriji, Irskoj, Poljskoj, Sloveniji i Švedskoj takav je oblik glasanja moguć za usko definirane skupine osoba koje ne mogu doći na biralište na dan izbora.
U čak 18 država članica slijepi birači nisu u mogućnosti samostalno glasati. U osam država članica ne postoje alternativni oblici glasanja, kao što su glasanje poštom, elektroničko glasanje ili glasanje putem mobilnih glasačkih kutija. To znači da svatko tko ne može fizički doći na biralište neće moći glasati. U 12 zemalja nacionalna pravila ne dozvoljavaju biračima da odaberu prikladnije biralište, već su prisiljeni glasati u onom koje im je dodijeljeno na temelju mjesta stanovanja, uključujući osobe s invaliditetom.
Što se tiče glasanja u ustanovama za dugotrajnu skrb i bolnicama, neke su zemlje odredile kako će se biralište u određenoj instituciji otvoriti ovisno o tome koliko osoba tamo boravi. Tako minimalan broj u Bugarskoj iznosi deset ljudi, u Poljskoj 1, a Italiji 200. U našoj zemlji i Njemačkoj izborna povjerenstva uspostavljaju se u većim ustanovama, dok posebna mobilna izborna povjerenstva ili predstavnici običnih povjerenstava mogu odlaziti u manje bolnice i ustanove za dugotrajnu skrb.
Zanimljivo je i da je izlazak na izbore obvezan u tri zemlje EU: Belgiji, Grčkoj i Luksemburgu. U potonjoj zemlji izlazak nije obvezan za starije od 75 godina, no u druge dvije zemlje nema iznimki, što je često dodatni izvor stresa osobama s invaliditetom. U Belgiji i Luksemburgu izostanak s izbora opravdava se u pisanom dopisu, kojemu se može priložiti potkrepljujući dokaz. U Grčkoj se izostanak opravdava u razgovoru sa službenikom. Samo u toj zemlji vlast je fleksibilna u praktičnoj primjeni tog pravila, odnosno izostanak s izbora ne kažnjava se, unatoč činjenici da je ono dio pravnog okvira.
U Belgiji prvi neopravdani izostanak s izbora može imati za posljedicu upozorenje ili novčanu kaznu od 40 do 80 eura. Ponovni neopravdani izostanci s izbora kažnjavaju se većim kaznama (od 80 do 200 eura), a ako birač izostane s izbora četiri puta u roku od 15 godina, uklanja se s biračkog popisa na deset godina. U Luksemburgu prvi neopravdani izostanak s izbora kažnjava se novčanom kaznom od 100 do 250 eura, ponovni izostanci u roku od pet godina kažnjavaju se novčanim kaznama u iznosu od 500 do 1000 eura, a zakonom su predviđene i kaznene sankcije, iako takve odredbe vjerojatno neće biti primijenjene u praksi.
