Hoće li mala, zaboravljena i zabačena europska država Moldavija postati novo krizno žarište i točka gdje će se ponovno (opasno) ukrstiti interesi NATO-a i Rusije? Nekadašnja siromašna i najmanja sovjetska republika tegobne i mučne povijesti (šetala kroz prošlost od neovisne kneževine, preko Turske, Rusije, Rumunjske i SSSR-a, do sadašnje nezgrapne nezavisnosti), prva se suočila s “paradržavnim” tvorevinama koje će nicati (i još niču) u raspadom zahvaćenom SSSR-u.
U Moldaviji je, čak prije raspada samog SSSR-a, 1990. godine nastala prva takva “fantomska (proruska) država” Pridnjestrovska Moldavska Republika (ime je dobila po rijeci Dnjestar koja dijeli to područje od ostatka Moldavije) koja još uvijek, kao “zamrznuti sukob” (omiljeni ruski pristup kada su u pitanju te paradržavne tvorbe diljem bivšeg SSSR-a) postoji, a ponovno bi možda mogla biti razlog ponovnog ratnog sukoba.
Mirovna misija
Naime, tamo je već bio kratkotrajni šestomjesečni rat 1992. godine (poginulo je s obje strane više od tisuću ljudi), a okončan je uplitanjem ruske armije, koja se na tom odmetnutom području nalazi i danas. I upravo je to razlog stalne, ali i najnovije napetosti u toj “crnoj rupi” Europe, kojoj dodatnu oštrinu daje i činjenica da Moldavija graniči s kaotičnom Ukrajinom te da je društvo i vlast raspolućeno između težnji ka Europi, odnosno majci Rusiji.
Dakle, moldavska vlada koju vodi mladi proeuropski političar Pavel Filip (premda je, kažu, glavni vladar Moldavije predsjednik vladajuće Demokratske stranke i potpredsjednik parlamenta te jedan od najvećih tamošnjih poduzetnika Vladimir Plahotnjuk, poznat i kao Vlad Ulinič), uputila je, krajem kolovoza, zahtjev UN-u da na svom skorom, rujanskom 72. zasjedanju Generalne skupštine stavi njihov prijedlog o izmještanju svih stranih trupa s moldavskog teritorija. Ponovimo još jednom, radi se samo o ruskim snagama, na području Pridnjestrovlja, koje danas sebe nazivaju “mirovnom misijom” i ima ih oko 2,5 tisuća. Inače, u Pridnjestrovlju živi oko pola milijuna ljudi, od kojih pola ima rusko državljanstvo i sudjeluju na ruskim izborima. No, čim je vlada poslala taj prijedlog, protiv njega se digao moldavski predsjednik Igor Dodon.
Treba li spomenuti da je Dodon zahaklan na Kremlj te zahtijeva da Moldavija “ostane vojno neutralna” (kako to ide s nazočnošću ruskih trupa nije pojasnio), a približavanje NATO-u bit će zaustavljeno, a to svečano obećava i Vladimiru Putinu prilikom njihovih susreta. Doduše, on navodi da je optužba o njegovu proruskom stavu klišej kojim ga Vlada nastoji diskreditirati pred narodom.
Međunarodna ugroza
Dodon navodi kako bi “ruska vojska trebala ostati dok se problem Pridnjestrovlja ne riješi”, a moldavski veleposlanik u UN-u Victor Moraru kaže kako “nazočnost vojske Ruske Federacije u Pridnjestrovlju predstavlja ugrozu međunarodnoj sigurnosti i miru u Europi”. Toliko o usklađenosti moldavske političke vrhuške, čiji odnosi, kažu zloguki analitičari, ponekad zaudaraju na građanski rat. Novinarka TV Moldova 1 Ludmila Barba kaže nam da je moldavsko društvo raspolućeno još od 90-ih, ali da su napetosti porasle nakon izbora proruskog predsjednika Dodona te da je taj dio društva sada “agresivnije digao glavu”. Doduše, ona smatra da do sukoba neće doći zbog “zamora materijala”.
- Ljudi su iscrpljeni dugogodišnjim političkim napetostima, povjerenje u političare pada stalno, a treće, i najvažnije, ekonomska kriza je takva da se ljudi bore za preživljavanje, a odljev mladih je zabrinjavajuć i njima je odlazak glavna briga.
Iz EU samo lijepe riječi
Predsjednik Pridnjestrovlja Vadim Krasnoseljski odbacuje svaku mogućnost da ruske snage odu, smatrajući ih jedinom garancijom njihove sigurnosti i opstojnosti, ali i branom od mogućeg novog rata te, kako kaže, “dolaska agresivnog NATO-a”. (Problem je što Rusi zbog izoliranosti Pridnjestrovlja nisu u prilici tamo dovući svježe snage, jer za prelet moraju tražiti ukrajinsko ili rumunjsko dopuštenje, što je u ovom trenutku, blago rečeno, malo teže ishoditi.) To je, onako usput, da se dočara, puna slika ruskih problema. Ludmila Barba kaže kako “sumnja da će inicijativa išta promijeniti i da je ona više za unutarnju uporabu, pogotovo jer Rusija ima pravo veta u Vijeću sigurnosti”. No, naravno, da ne bi bilo dosadno, krizu pojačavaju još dva dijametralno suprotna pristupa vlade i predsjednika - vlada je za EU, a predsjednik se protivi nedavno potpisanom sporazumu s Bruxellesom i gleda u smjeru Euroazijske unije, ruske postsovjetske verzije Bruxellesa.
Prema zadnjim kolovoškim istraživanjima, kaže Barba - 39 posto Moldavaca je za EU, a 40 za Euroazijsku uniju, a 81 posto nema povjerenje u parlament!
- Moramo mobilizirati sve snage u društvu i razviti suradnju sa svim snagama koje budućnost Moldavije vide na zapadu - ističe premijer Pavel Filip. No, i proruske snage traže da se njihovi simpatizeri okupe oko predsjednika kako bi budućnost Moldavije vezali uz Rusiju. Naime, kako kažu, Rusija je spremna na konkretnu financijsku i ekonomsku pomoć, dok iz Bruxellesa osim lijepih riječi i pokoje podrške da se izdrži na demokratskom putu malo što stiže.
I sam Dodon će reći: - Što smo dobili od Europe? Ništa! Činjenica jest da je Rusija spremna za savezništvo davati poticaje i određene privilegije Moldaviji (uvozit će njene proizvode), a neće tražiti sve one “vrijednosne” i “pravnodržavne” kerefeke koje, makar formalno, traži EU. No, EU želi obuzdati Rusiju u njenim granicama te je s Moldavijom potpisao Sporazum o suradnji, koji sada predsjednik Dodon želi anulirati, kao uslugu Moskvi. Istina, treba reći da obje strane barataju anketama koje dokazuju da Moldavci podržavaju upravo njihovu tendenciju, iako u ovom trenutku nešto veću popularnost ima Dodon, ali i činjenicu da velika većina Moldavaca govori ruski te da uglavnom mogu pratiti ruske TV programe.
Rusija se nada da će izbori krajem 2018. godine “razriješiti sukob” te da do tada mora biti status quo, premijer Filip smatra da se Dodon isključivo brine o interesima onih koji su ga birali te da uopće ne želi shvatiti potrebe onih koji za njega nisu glasovali. Moldavija tako sliči na neosiguranog hodača po zarđaloj žici preko dubokog klanca dok pušu jaki vjetrovi čas sa zapada, čas s istoka. A da ne bude baš sasvim jednolično i dosadno, traži ujedinjenje s Rusijom (po “krimskom učinku”), a u Moldaviji postoji i tendencija ujedinjenja s Rumunjskom (trenutačno to podržava oko 23 posto građana, dok je 58 posto protiv), jer je Moldavija, odnosno Besarabija bila dio rumunjskog teritorija do 1940. godine, kada ih je anektirao SSSR.
No, Moldavija nije uvijek bila zanemareno područje, u 15. stoljeću kneževina Moldavija se protezala od Karpata do rijeke Dnjestar, a 1812. godine dio teritorija istočno od rijeke Prut anektirala je Rusija nazvavši ga Besarabija. Potom se 1918. taj dio Moldavije vratio Rumunjskoj, da bi konačno pripao 1940. godine SSSR-u koji kasnije stvara prvo autonomnu pokrajinu u sklopu Ukrajine, a potom joj Moskva daje status sovjetske republike. Osim toga, Moldavci su zapravo dijelom umjetna nacija i etnički su Rumunji, premda se u toj tromilijunskoj zemlji ipak 75 posto stanovnika izjašnjava kao Moldavci, a tek ih se 7 posto (premda je to u porastu) deklarira kao Rumunji. Dakle, idealna političko-ideološko-etnička papazjanija, kao dušu dala za natezanje velikih sila, ali i moguće unutarnje sukobe koji paraliziraju razvoj zemlje i izazivaju odbojnost i strah, pogotovo “stare Europe”.
Praonica novca
Zapad i Rusija tako su zapeli u najsiromašnijoj europskoj zemlji, čijih su četvrtina (neki kažu čak i trećina) stanovnika pačalbari po Europi i Rusiji, iz koje novčane uplate gastarbajtera iznose više od 25 posto moldavskog BDP-a (oko 3 milijarde dolara), a zemlja osim izvoza radne snage uglavnom živi od izvoza vina i konjaka te paradajza, malina i kupusa u Rusiju. (Moldavska vina su vrlo kvalitetna, ali i među najjeftinijima u moskovskim dućanima.) Kada je prije koju godinu Rusija uvela sankcije i prestala uvoziti vino i konjak, moldavska ekonomija je bila potpuno grogirana. Upravo je Pridnjestrovlje (taj dio Moldavije kompenziran je ukrajinskim teritorijem naseljenim uglavnom Rusima, jer im je Staljin nakon aneksije oduzeo izlaz na Crno more i predao ga Ukrajini) industrijski najrazvijeniji dio Moldavije, ali od toga sama država nema ništa. Pridnjestrovlje je i zbog dotacija iz Rusije najbogatiji dio Moldavije, gdje danas živi po trećina Rusa, Ukrajinaca i Moldavaca, službeni jezik je ruski, a simbolika kao da ste ne samo u zamrznutom sukobu nego u zamrznutom SSSR-u, premda je to mjesto divljeg kapitalizma i omiljeno utočište za pranje novca i ostale nelegalne financijske transakcije mnogih ruskih i regionalnih sumnjivih grupacija.
Rumunjski problem
Nakon promjene vlasti u Ukrajini te rata u toj zemlji stanje u Pridnjestrovlju se zaoštrilo te su ostali izolirani od “matice”.
Nedavno je tako Rumunjska zabranila prelet preko svog teritorija ruskom potpredsjedniku vlade Dmitriju Rogozinu u Moldaviju, što je izazvalo bijes Moskve i pokazalo koliko je ta “njena” ispostava ranjiva. Osim toga, Moskva je rekla da se nada kako je Moldavija sa svojim prijedlogom UN-u nepotrebno istrčala te da je to “neočekivani i ne baš prijateljski potez”. Kremlj je zatražio da Moldavija odustane od tog prijedloga, a proruske snage u Moldaviji govore da je to dogovor s NATO-om kako bi se zemlja predala tom savezu te Rusiji blokirala pristup u taj dio Europe i izbila iz ruku još jednog od vrlo rijetkih saveznika u Europi. Ludmila Barba smatra da su odnosi prema Pridnjestrovlju također napeti, ali ne toliko da bi se ratna djelovanja mogla obnoviti, a oni bi ga mogli početi samo po naputku iz Moskve. Također ističe da ruska pomoć više nije tako izdašna, ali i da Moskvi zbog ukrajinske krize i Krima, zbog kojih je dobila i sankcije, nije u interesu da počinje još jedan konflikt koji bi joj definitivno mogao nauditi u međunarodnim odnosima”.
Iz Moskve, pak, upozoravaju da Moldavija ne pokušava “gruzijski” (ili hrvatski) scenarij za Pridnjestrovlje, jer podsjećaju da je Gruzija u desetodnevnom ratu 2008. godine definitivno ostala bez Osetije i Abhazije. (To su paradržavne tvorevine čiju je neovisnost priznala Rusija.) Rusija je pogotovo osjetljiva kada im NATO vršlja po području bivšeg SSSR-a koji smatraju svojim nasljednim lenom (otprilike kao što Britanija okuplja svoje nekadašnje posjede i kolonije okuplja u Commonwealth), a nedavnim neprežaljenim “gubitkom” Crne Gore još je više napeta te neće popustiti kad je u pitanju, ne bog zna kako strateški, atraktivna Moldavija, ali kojoj, zbog krize u Ukrajini te neohladnoratovskih rusko-zapadnih odnosa, ipak raste rejting. Srbija i Moldavija su tako strateške moskovske uzvisine s kojih nema povlačenja. Problem mogućih sukoba u Pridnjestrovlju stavlja i Rumunjsku u poseban položaj, pogotovo kao zemlju EU i NATO-a, jer bi njena eventualna reakcija mogla poprilično uzburkati situaciju na terenu, a i znatno šire. No, treba vidjeti koliko će do tada “natovsko” raspoloženje na desnoj strani Dnjestra napredovati, a što će i kako će Pridnjestrovlje do tada graditi svoje odnose s Rusijom.