Francuski summit G7 u ljetovalištu Biarritzu na obali Atlantika, osim što je prouzročio veliko nezadovoljstvo i probleme mnogim turistima i domaćem “zimmer freiu” u jeku sezone, pokazao je mnoštvo rupa, nedorečenosti i nejedinstva u odnosima najrazvijenijih zemalja svijeta.
Može se čak govoriti o krizi u G7, koji je po nekima pokazao da se pretvorio u G6 + 1, odnosno da Donald Trump i dalje potvrđuje poziciju “trouble makera” jer se u mnogim stvarima, pogotovo s europskim partnerima Njemačkom i Francuskom, nisu složili.
A tu je još i posve shizofrena situacija s Velikom Britanijom u vezi s Brexitom, koji bi se trebao dogoditi 31. listopada, ali više je onih koji vjeruju da će Hajduk biti prvak nego da će se tog dana Britanija izdvojiti iz EU.
Raskorak Trumpa i ostalih u G7, osobito Europljana, izbio je i zbog Velike Britanije.
Putinova sjena
Naime, Trump ne krije zadovoljstvo Brexitom i likuje nad problemima Bruxellesa.
Nakon prvog susreta sa svojim austinpowerovskim “Mini Me” Borisom Johnsonom, rekao je kako se sprema “povijesni trgovinski sporazum” između SAD-a i Velike Brexit Britanije, kakvog još nije bilo, a Johnson je rekao da će to biti “prekrasan dogovor”, pa se već govori o novoj američko-britanskoj alijansi koja će konkurirati Europskoj uniji.
No kako bilo da bilo, francuski sastanak G7 zakrilila je Putinova sjena (što je zadovoljilo taštinu Kremlja, a ruski državni mediji danima se naslađuju i slavodobitno plešu nad ukrajinskim truplom, premda ništa konkretno ne govore, zadovoljavajući se samom tom Trumpovom ponudom) te je ruski predsjednik - iako ga nije bilo na sunčanim plažama Biarritza - postao jedan od glavnih junaka i remetilačkih faktora summita.
Dim požara
Američki predsjednik Trump predložio je povratak Rusije u krilo G7, dok francuski predsjednik Macron nije sasvim odbio ideju (vidi okvir), ali je rekao da je za to još rano te da je to “dugoročna perspektiva”, a to je nedavno rekao i samom predsjedniku Putinu koji ga je posjetio u Francuskoj.
No poluotok Krim kamičak je koji žulja tu temu. Potom je, da se stvar potpuno zaokruži, došla i improvizacija s posjetom iranskog ministra vanjskih poslova Muhameda Džavada Zafira.
Donald Trump se s ostalim kolegama nije mogao dogovoriti o Kini, Rusiji, Sjevernoj Koreji i Iranu, tek su se donekle usuglasili o ekologiji i klimatskim promjenama, jer je dim požara u Amazoniji došao i do dobro čuvane biarritzske rezidencije, ali i tu ima problema.
Naime, poznato je da američki predsjednik Trump nije sklon nikakvim multilateralnim sporazumima i dogovorima o ekologiji i klimatskim promjenama jer se panično boji da oni (sporazumi i dogovori o “zelenim” pitanjima) usporavaju razvoj američkoga gospodarstva.
Francuski predsjednik Macron tako je predložio da se smanji brzina brodova, čime bi se smanjilo zagađenje, te da se manji ispuštanje CO2 u tekstilnoj industriji, ali nijedan prijedlog nije baš primljen s oduševljenjem.
Dakle, u što god da se dirnulo, Donald Trump je puhao u različit rog nego ostali.
Tako se pokazalo da je G7 u dubokoj krizi dok na obzorju (navodno) rudi još jedna velika ekonomska recesija, koja bi mogla biti gora od one 2008. godine, a političke se krize gomilaju.
Naime, na summitu se razgovaralo i o “digitalnoj ekonomiji”, a Trump je napao Macronov prijedlog uvođenja “digitalnog poreza” jer Bijela kuća smatra da će to nanijeti štetu američkim tehnološkim konglomeratima.
Donald Trump je pred kolegama na G7 branio svog prijatelja, sjevernokorejskog Kim Jong-una koji unatoč obećanjima i čak trima susretima s Trumpom (Singapur, Vijetnam i na granici dviju Koreja) i dalje testira svoje balističke rakete kratkog dometa.
Prema tim testiranjima Trump, začudo, ima dosta razumijevanja i ne vidi ništa strašno u tome (s druge strane, vrlo je ratoboran prema Iranu), premda mu je jedan od najprivrženijih saveznika, japanski premijer Shinzo Abe, rekao kako je vrlo zabrinut zbog tog testiranja, jer projektili uglavnom padaju u Japansko (Istočno) more nedaleko od japanskih obala.
bezuspješni pokušaj smanjenja tenzija
Macron iznenadio sudonike summita: u Biarritz pozvao iranskog ministra vanjskih poslova
Iako je francuski predsjednik Emmanuel Macron na summit, pomalo kao na surprise party, doveo iranskog ministra vanjskih poslova Muhameda Zarifa, Amerikanci, odnosno Donald Trump, s njim se nije želio susresti.
Naime, Njemačka i Francuska, ali i Velika Britanija (barem do Johnsona) nisu za produžavanje napetosti s Iranom i protive se sankcijama, jer su u zadnje vrijeme potpisali unosne ugovore s Iranom. Emmanuel Macron, navodno, traži od Trumpa da Iran pripusti na svjetsko tržište nafte, odnosno da nesmetano izvozi naftu.
Drugo, EU silno želi da spadnu tenzije u Perzijskom zaljevu gdje je ovo ljeto bilo napeto - otimali su se tankeri, bilo je nekoliko napada na tankere (bez žrtava i zagađenja), a malo je nedostajalo da SAD započne vojnu akciju protiv Irana, koja je obustavljena u zadnji trenutak.
No, za sada je Trump nepomirljiv, a Iran je započeo ponovno proces obogaćivanja urana, kao odgovor na američke pritiske.
Zanimljivo da je Trump odlučan kada je u pitanju Iran, među ostalim i zato što je sporazum s Iranom potpisao njegov prethodnik Barack Obama, a recimo vrlo je benevolentan na najbestijalniji diktatorski režim u Sjevernoj Koreji gdje vlada “ njegov prijatelj” Kim Jong-un.
strateške smicalice
Trump bi Rusiju u G8 kako se ona ne bi “spetljala” s Kinom
Donald Trump, ponovio je na summitu, (doduše za slasnim objedom, a ne za pregovaračkim stolom) svoju ideju s prošlog kanadskog G7, da se u klub ponovno primi Rusija, koja je iz njega otjerana 2014. godine, kada je anektirala ukrajinski poluotok Krim.
Kako sada stvari stoje, Vladimir Putin će sljedeće, 2020. godine, na američkom G7 susretu dobiti Trumpov “wild card”.
Naime, Trump, smatra da je Rusija aktivan dio svih kriznih svjetskih žarišta te da se s Putinom oni mogu lakše riješiti (Venezuela, Kašmir, Libija, Sjeverna Koreja, Ukrajina, Iran, Hong Kong).
Uz Trumpa je trenutno tek otvoreno Italija, odnosno odlazeći premijer Giuseppe Conte, dok su ostali ili suzdržani (Japan, zbog Kurila) ili još skeptični, prije svega Njemačka i Kanada, čije je premijer Trudeau kazao da čim Putin napravio sitnicu - vrati Krim, može natrag u klub velikih.
Doduše, neki smatraju da iza te inicijative stoji francuski predsjednik Macron, a drugi tvrde da će on biti uz kancelarku Merkel, koja trenutno nije sklona. No, svakako da se razmatra ta mogućnost, prema kojoj je i Moskva pomalo suzdržana - oni bi se vratili jer bi to označilo Putinovu pobjedu, ali se pribojavaju uvjeta koje će pred njih postaviti.
No, razlog Trumpove želje za Putinom nije samo ruska uloga u svjetskoj politici, koliko njegov naum da time udalji Rusiju od Kine, koja je po svemu, sada “prvo carstvo zla” za Bijelu kuću.
Trump smatra da u “trgovinskom ratu” s Kinom treba imati Rusiju na svojoj strani, a ne da se zbog “glupog Krima” Moskva baca u naručje Pekingu i s njim stvara “antizapadno” savezništvo. Nekako lebdi i pitanje je li vrijeme da se G7 proširi ne samo na G8 s Rusijom, nego i na - G9 s Kinom.
Dakle, Rusiju bi trebalo približiti Zapadu zbog suparništva s Kinom, ali to je za Moskvu delikatan uvjet, iako su i u Kremlju svjesni (o tome ne govore glasno) kineskog širenja. No, kamen spoticanja je Ukrajina koja bi ostala kratkih rukava te je zapravo gubitnica, pa je i to razlog da se Rusija pripusti, ali da nema osjećaj da je dotukla Kijev.