Bio je genijalni arhitekt, možda jedan od najvećih modernog doba. Dizajnirao je 'svemirske' stadione za Svjetsko prvenstvo u Kataru, brojne autoceste u Kini, njegovom zaslugom usred alžirske pustinje niknuli su lijepi gradovi. Međutim, tijekom karijere koja je trajala gotovo pola stoljeća, borio se s problemom na kojeg nije mogao utjecati. Borio se sa svojim vlastitim imenom. Naime, gospodin se zvao Albert Speer mlađi.
Albert Speer mlađi je bio slavljen u cijelom svijetu osim u vlastitoj domovini. Razlog je i više nego jasan, nitko u Njemačkoj nije htio imati zgradu s potpisom imena nacističkog zločinca i Hitlerovog arhitekta. Speer mlađi tijekom cijelog života pokušao se distancirati od oca, ali njegovo ime ipak je bilo preteško breme za većinu njemačkih investitora. Upravo zbog toga u Njemačkoj je najmanje radio, prvi posao je dobio tek 1999. godine.
- Proveo sam cijeli svoj život u nastojanju da se moji radovi potpuno razlikuju od očevih. Htio sam se što više distancirati od njega - rekao je Speer mladi u jednom od rijetkih intervjua za njemački list Süddeutsche Zeitung 2010. godine.
Speer mladi umro je točno prije tjedan dana u 84. godini a da nikad nije uspio pobjeći iz očeve sjene. Njegov otac napunio je glavu Hitleru o velikom redizajnu Berlina i stvaranju nove prijestolnice Trećeg Reicha pod imenom 'Germania'. Najveći zločinac svih vremena bio je zaluđen maketama koje mu je servirao Speer. Golemi bulevari, grandiozne palače, slavoluk triput veći od onog u Parizu... To je bio Speerov plan koji je oduševio Hitlera. A Speer mlađi? On se trudio raditi sve suprotno od svog oca, ali nažalost u Njemačkoj njegov trud nikad nije bio prepoznat do kraja. Stoga je morao raditi u zemljama poput Katara, Kine, Libije ili Saudijske Arabije...
Albert Speer stariji i Adolf Hitler
Usporedbe radova oca i sina bile su konstantne, a tzv. stručnjaci pronalazili su i najmanje sličnosti kako bi optužili Speera mlađeg za kopiranje svog oca. Uspoređivali su njegov plan za Expo u Hannoveru 2000. godine s Njemačkim paviljonom iz Pariza 1937. godine, njegove radove za kandidaturu Leipziga za Olimpijske igre s prostorom za parade u Nürnbergu za nikad neodržane 'Igre Arijevaca'.
Ipak, najviše kritika je dobio za golemu aveniju koju je dizajnirao za Olimpijske igre u Pekingu 2008. godine. Kritičari su ga optužili da je inspiraciju dobio od Speera starijeg koji je isti plan imao za Berlin, tj. Germaniju, piše Washington Post.
- Naravno, sin ne bi trebao ispaštati zbog grijeha oca. Ali, pogledajte što je napravio u Pekingu. Uzeo je osnovne elemente od očevih arhitektonskih načela i servirao ih je režimu za velike igre. Zvuči poznato? - optužila ga je Nina Hruščova, ugledna profesorica koja je pokrenula hajku na Speera mlađeg.
Speer je, naravno, odbacio sve kritike. Rekao je da mu je bio plan transportirati 2000 godina stari grad u budućnost.
- Ono što je moj otac planirao za Berlin je čista megalomanija. Bio je to suludi rad čovjeka koji se potpuno izgubio zbog svoje fascinacije Hitlerom.
I sam Speer mlađi nekad davno je bio fasciniran Hitlerom. Istina, tada je bio dijete i nije bio svjestan što se događa oko njega. Rođen je 1934. godine i priznaje da su mu u ranom djetinjstvu najljepši dani bili kada je odlazio u Hitlerov ljetnikovac u Berghof.
- Svaki put sam bio presretan kad bi išli tamo. Volio sam se igrati psima, davali su mi slatkiša. Tada sam Hitlera smatrao 'dragim ujakom'.
Mitska Germania
Kada su mu oca u Nürnbergu osudili na 20 godina zatvora, Speer mlađi se odlučio na životni zaokret. Odustao je od škole i postao stolar. Borio se s mucanjem i kaže da mu je posao bio sjajna izlika da ne priča s ljudima.
- Kad nešto radiš, onda ne pričaš puno...
Uskoro je u Münchenu završio fakultet za arhitekta i tu je počeo njegov uspon. Prvi veći uspjeh doživio je 1966. godine kada je njegov dizajn 'Satelitskog grada' kod Mannheima osvojio prvu nagradu na prestižnom izboru. Međutim, kod proglašenja pobjednika nitko nije znao njegovo ime budući da su natjecatelji bili definirani po brojevima. Kad su suci pogledali o kome se radi, skoro su pali u nesvijest.
- Kakav Albert Speer? Pa što on nije u zatvoru!?
Tu je sve počelo. I njegov uspon kao vrsnog stručnjaka, ali i njegova borba s vlastitim imenom.
Živio je i radio u Frankfurtu, a prvi ured je instalirao u svom stanu. Na početku karijere bilo mu je izuzetno teško. Smislio je i neke briljantne trikove kako bi privukao klijente. Primjerice, kada bi ga netko nazvao na telefon, njegova tadašnja djevojka je momentalno počela tipkati po pisaćoj mašini kako bi čovjek s druge strane linije pomislio da zove ured u kojem se užurbano radi i u kojem stalno vlada strka. Kada bi mu klijenti dolazili osobno u ured, Speer je pozivao svoje prijatelje koji bi glumili zaposlenike. Danas njegova kompanija, koja ima podružnicu i u Šangaju, ima više od 200 zaposlenih.
Njegov odnos s ocem bio je izrazito kompliciran do samog kraja. Speer stariji, dok je bio zatvoru, grozio se posjeta svoje djece budući da nije znao o čemu bi s njima pričao. Međutim, kada je izašao iz zatvora Speer mlađi je oduševljeno ocu pokazivao neka svoja djela, ali ovaj nije bio pretjerano fasciniran. Tu je mlađi Speer puknuo i krenuo je raditi marljivije nego ikada. Ipak, kada su ga upitali prezire li svoga oca, on je vrlo kratko odgovorio.
- Ne, vlastitog oca ne možeš prezirati...
To je rekao tri godine nakon što je otkriveno da je Speer stariji izvarao sud i cijeli njemački narod kada je rekao da nije znao ništa o Holokaustu. I da nije 'dobar nacist', kako su neki smatrali...