Ovo je definitivno kraj jedne ere. U svibnju će nakon 24 godine iz gradonačelničke fotelje otići Michael Häupl, najdugovječniji gradonačelnik Beča još od vremena Marije Terezije. U tih četvrt stoljeća Häupl je preobrazio staru austrougarsku prijestolnicu, glavni grad Austrije je devet godina zaredom biran kao najugodnije mjesto za život među 240 svjetskih velikih gradova. Grad cvate, Michael Häupl svoj posao radi dobro. Ali će otići, objavio je u siječnju. Samo još da odradi veliku konferenciju gradonačelnika i šefova austrijskih pokrajina u svibnju.
Obljubljen među socijaldemokratima, Häupl ima titulu “superstara austrijske socijaldemokracije”. Cijene ga i politički neistomišljenici. On je čovjek koji je od Beča napravio svjetski grad, hvali ga Johanna Mikl-Leitner koja ispred konkurentske Austrijske narodne stranke (ÖVP) vodi Donju Austriju. Mikl-Leitner je bila austrijska ministrica unutarnjih poslova u vrijeme velikog izbjegličkog vala 2015. i otad pamti izvrsnu suradnju s gradonačelnikom Beča.
Odlazak bečkoga gradonačelnika Michaela Häupla samo je jedna od posljedica tektonskog poremećaja na europskoj i austrijskoj političkoj sceni, izazvanog opadanjem utjecaja tradicionalnih stranaka i rastom krajnje desnice nakon imigrantskog vala u jesen 2015. godine. Michael Häupl nije samo gradonačelnik Beča, grada koji drži četvrtinu austrijskoga BDP-a: austrijske novine zovu ga sivom eminencijom SPÖ-a, Socijaldemokratske stranke Austrije, još prije godinu-dvije slovio je kao najozbiljniji kandidat za novog šefa stranke i austrijskog kancelara.
Čovjek iz naroda
Bez obzira na to što je simpatičan i djeluje kao čovjek iz naroda, svojom dugovječnošću na funkciji 68-godišnji Michael Häupl svrstao se među dinosaure čije je vrijeme isteklo. Ne smjenjuju ga zato što nije dobar danas ili što nema dobre rezultate, nego zato što se brinu za budućnost. Austrijska politička scena mijenja se velikom brzinom i za stare veličine nema više mjesta. Posljednji je put s 95,8 posto izabran za šefa bečkih socijaldemokrata, sada se svi mire s tim da je vrijeme da ode.
Među ostalim, piše bečki Die Presse, bit će zapamćen kao prvi koji je na regionalnoj razini ušao u koaliciju sa Zelenima. I kao žestoki protivnik koaliranja s FPÖ-om, krajnje desnom Slobodarskom strankom Austrije: pamtili su ga po verbalnim okršajima s Jörgom Haiderom, a ni o Haiderovu nasljedniku Heinz-Christianu Stracheu nema bolje mišljenje. “Oni samo huškaju i dijele narod”, kaže za njih. FPÖ osvaja tradicionalna radnička naselja Beča i kad podržava Milorada Dodika ili putuje u Beograd i daje izjave protiv nezavisnosti Kosova, Strache lukavo igra na kartu Srba, druge po redu nacionalne skupine u Beču.
“Doseljenici su nova radnička klasa”, svjestan je Michael Häupl. Ali oni, naizgled paradoksalno, često glasaju za FPÖ. Stari doseljenici boje se novih jer im oni oduzimaju posao i snižavaju cijenu rada. Doseljenici čine 50 posto zaposlenika s minimalnom plaćom i 43 posto nezaposlenih. Ako se pribroje austrijski državljani s migrantskim podrijetlom, udio doseljenika među najslabije plaćenima i nezaposlenima penje se na dvije trećine, piše tjednik Profil. No, nekadašnje gastarbajtere, radnike niže obrazovne strukture, danas istiskuju visokoobrazovani doseljenici iz Istočne Europe i Njemačke, koje privlači Beč kao drugi po veličini grad njemačkoga govornog područja.
Odstranjivanjem moćnoga bečkoga gradonačelnika austrijski socijaldemokrati proširuju si mogućnosti za buduće političke kombinacije. Häupl smatra da socijaldemokrati nemaju što raditi u savezu s krajnje desnim, antiimigrantskim FPÖ-om. No, SPÖ i FPÖ u koaliciji su u Gradišću od pokrajinskih izbora 2015. godine.
Desna struja
Socijaldemokrati su se oko toga podijelili, podijelili su se i prilikom izbora Häuplova nasljednika, koji će biti i šef socijaldemokratskog ogranka u Beču, najjačeg i najbrojnijeg u Austriji. S ne baš uvjerljivom većinom od 57 posto od 972 izaslanika pobijedio je kandidat desne struje Michael Ludwig, koji je dosad bio na čelu gradskog odbora za gradnju stanova.
Odlazak Michaela Häupla dio je priprema bečkih socijaldemokrata za lokalne izbore 2020. godine. Na posljednjim izborima u listopadu 2017., za austrijski parlament, socijaldemokrati su osvojili više glasova nego na prethodnim izborima 2013. godine. Ipak su doživjeli strašan poraz: još jučer najjača austrijska stranka za dlaku je ostala na drugome mjestu, s manje od jedan posto glasova prednosti ispred Stracheove Slobodarske stranke. Prešišali su ih narodnjaci, Austrijska narodna stranka (ÖVP), socijaldemokrati su izgubili vlast na saveznoj razini. Umjesto velike koalicije ÖVP-a i SPÖ-a koja je vodila Austriju većinu vremena nakon Drugoga svjetskog rata, sad je na vlasti koalicija ÖVP-a i FPÖ-a.
Ugled austrijskih socijaldemokrata uništen je u dugotrajnoj velikoj koaliciji s ÖVP-om, ocijenio je nakon izbora u listopadu njemački Der Spiegel. U najboljim vremenima u sedamdesetima i osamdesetima, kad je kancelar bio Bruno Kreisky, socijaldemokrati su vladali s apsolutnom većinom glasova. Vječni savez ÖVP-a i SPÖ-slomljen je rastom FPÖ-a koji je cijelu zemlju gurnuo udesno. SPÖ je kopirao desnicu pa se i oni zalažu za uvođenje gornje granice broja izbjeglica koje zemlja može primiti. No, onda birači radije glasaju za original, i tako se FPÖ učvrstio kao prava pučka stranka, ocjenjuje Der Spiegel.
Alarm za uzbunu bili su predsjednički izbori u svibnju 2016. kad u prvom krugu nisu prošli kandidati dviju glavnih austrijskih stranaka. Za dlaku je pobijedio kandidat Zelenih Alexander Van der Bellen, a izvrstan rezultat Norberta Hofera bio je signal da se Slobodarska stranka velikim iskorakom vratila u prvu ligu. Austrijancima je dosta starih političara, SPÖ i ÖVP nisu cool, tumačili su politolozi.
Na krizu povjerenja tradicionalnih stranaka socijaldemokrati su pokušali odgovoriti 2016. pomlađivanjem lica stranke izborom Christiana Kerna (50) za kancelara i šefa SPÖ-a. No, narodnjaci su bili hrabriji, u svibnju prošle godine izabrali su još mlađeg, 31-godišnjeg Sebastiana Kurza, predali mu u ruke gotovo sve ovlasti i Kurz je ispunio ono što je obećao zaokrećući stranku udesno: ÖVP je na izborima u listopadu prošle godine postao prva stranka u zemlji (32 posto glasova, 7,5 više nego 2013.).
Sektori utjecaja
Većinu vremena od povratka demokracije nakon kraja Drugoga svjetskog rata Austrijom vlada velika koalicija SPÖ-a i ÖVP-a. Dvije stranke podijelile su sektore utjecaja na način koji je mnoge podsjetio na feudalizam. Beč je pritom utvrda socijaldemokrata: od 1921. Beč neprekidno vodi SPÖ, osim u vrijeme nacionalsocijalizma.
Mnogi stranci Beč vide kao grad opere, carskog Hofburga, lipicanaca koji plešu u taktu Straussovih valcera, fijakera i Sacher torte. Ali to je grad praktične socijaldemokracije gdje i danas u “Karl Marx Hofu” ljudi žive u 1400 gradskih stanova, jedino što više ne koriste zajedničke kupaonice. Po cijelom su gradu razbacane slične zgrade koje su socijaldemokratske gradske vlasti gradile od 20-ih godina prošlog stoljeća, nastavivši s tom praksom do danas.
I danas manje od polovice Bečana, njih 47 posto, živi u privatnim stanovima, većina ih živi ili u gradskim ili od grada potpomognutoj stanogradnji, što cijenu stanovanja u Beču čini bitno prihvatljivijom nego u većini drugih velikih europskih gradova. Grad je to ugodniji što su socijalne razlike manje, ističu socijaldemokrati. U kombinaciji sa Zelenima, koji su zaduženi za sektor prometa, Beč je postao uvjerljivo najugodniji grad za život, s 1700 kilometara biciklističkih staza, odličnom mrežom javnog prijevoza i jednim od prvih sustava javnih bicikala u Europi. Stari gradonačelnik je, među ostalim, uredio Dunavski kanal pretvorivši ga u veliko šetalište koje se ljeti pretvara u rivijeru s barovima s pijeskom i palmama te koktel-barovima na brodovima s otvorenim bazenom.
On je uredio Museums Quartier u središtu grada, centar umjetnosti i turizma. Takav grad privlači sve više turista, ali i onih koji žele trajno živjeti u sveučilišnom gradu koji se hvali visokom sigurnošću, bogatim kulturnim životom i suživotom s prirodom. Gospodarstvo raste, nezaposlenost i kriminal padaju. Bečani vole svoj grad, ondje je život ugodan. “U Njemačkoj ljudi žive da bi radili. Kod nas je obrnuto”, rekao je Häupl u razgovoru za njemački Der Spiegel uoči listopadskih izbora.
Brzi rast grada
Prema službenim podacima, u Beču je 2017. živjelo 1,86 milijuna stanovnika, samo u godinu dana doselilo ih se 26 tisuća: otprilike 200.000 u deset godina. Od europskih gradova, u posljednjih deset godina više od Beča narastao je samo München. Broj stanovnika Münchena do 2016. narastao je za 15 posto, Bečana je više za 11,4 posto, a na trećem je mjestu Budimpešta s porastom broja stanovnika u deset godina od 3,6 posto.
Gotovo trećinu stanovnika Beča čine stranci. Austrijanci čine 71,4 posto stanovništva, slijede Srbi (4,1 posto), Turci (2,5 posto), Nijemci (2,3 posto), zatim Poljaci, Rumunji te državljani Hrvatske i BiH po 1,2 posto udjela, a na kraju Sirijci kojih je jedan posto. U osnovnim školama je 66 posto djece kojima njemački nije materinji jezik.
Od 1994. kad je izabran za gradonačelnika, Häupl je uspio osnažiti socijaldemokrate toliko da su od 2001. do 2010. samostalno vladali gradom. No, 2010. ponovno su izgubili natpolovičnu većinu u Gradskom vijeću pa vladaju u koaliciji sa Zelenima. Što će biti 2020.? Cijene rastu, brže nego plaće, blještava fasada krije neugodnu stvarnost. “Nije prije bilo bolje. Ali imali smo nadu da ide nabolje. Danas većina ljudi nema perspektivu”, objasnila je Leopoldine Evelyne Kwas dopisniku Der Spiegela. Rođena Bečanka vodila je poslovnicu jednog modnog lanca i kad je s više od 50 godina ostala bez posla, bila je prestara da bi našla novi posao. Otvorila je svoju tvrtku i svakodnevno se bori da preživi. Svaki put mora dobro promisliti ima li novca za još jednu kavu, kaže. Ovdje je fasada jako važna, sve izgleda lijepo, ali mnogi kriju da nemaju novca da djetetu plate užinu u školi.
Budućnost je neizvjesna, izvjesno je samo da Häupl odlazi. Sredinom idućeg mjeseca, 15. i 16. ožujka, sastat će se vodstvo socijaldemokrata i raspravljati o planovima za budućnost pod motom “Gradimo mostove u novom vremenu”. Sukob među unutarpartijskim strujama nije gotov, no očekuje se da će do 24. svibnja Gradska skupština potvrditi Michaela Ludwiga za novoga gradonačelnika.
Ono što ti iznad svega želim, to je sreća, rekao je Michael Häupl svom nasljedniku. Zaboravite na zdravlje. “Na Titanicu su svi bili zdravi, samo nisu imali sreće”, upozorava.