Mlada klimatska aktivistkinja Greta Thunberg bila je jedna od zvijezda na skupu UN-a o klimi prošlog tjedna. Njezin nastup i riječi odjeknuli su svijetom jače nego riječi bilo kojeg političara. “Ljudi umiru; cijeli eko sustavi propadaju”, rekla je. “Na početku smo masovnog izumiranja, a jedino o čemu vi možete govoriti su novac i bajke o vječnom ekonomskom rastu. Kako se usuđujete”, gotovo da je povikala u lice svjetskim liderima koji su na te njezine riječi - oduševljeno zapljeskali.
No nisu samo te njezine izravne, oštre optužbe izazvale izuzetnu pozornost, nego i način na koji je to učinila. Dok ih je izgovarala, na njezinu licu izmjenjivali su se izrazi ljutnje i bijesa pa i suze, gotovo kao da ju je uhvatio grč od emocija koje nije bila u stanju obuzdati, što jest djelovalo pomalo zastrašujuće. Kakvo se to gorljivo mlado stvorenje našlo za govornicom Ujedinjenih naroda? Je li njezin plač gluma, pomno izrežirana predstava?
Njezina fotografija sljedećih dana u svim medijima bila je upravo ta, s izrazom bijesa, ako ne i mržnje, koji joj je neugodno izobličio lice. I da, izgledala je kao da bi tog časa mogla baciti bombu u dvoranu na sve te lažljive političare koji se još pokroviteljski smiješe i plješću, bez namjere da njezine riječi uzmu ozbiljno. Ono što je u njezinom nastupu i na toj fotografiji zbunilo publiku širom svijeta bio je njezin istinski žar kojim je govorila, koji je djevojci od 16 godina nemoguće odglumiti. On je autentičan i ne viđa se često kod javnih ličnosti, možda samo kod fanatika.
Kontroverzna crta
I naravno da su se odmah pojavili komentari koji su se bacili na tu neuobičajenu kontroverznu crtu u njezinu nastupu, no kritike je doživjela i prije, pogotovo kod kuće u Švedskoj, zbog roditelja koji navodno manipuliraju njome. Govori se i obrnuto, da ona manipulira roditeljima i tjera ih da jedu vegansku hranu. (Knjiga njezinih roditelja “Naša kuća gori” već je i u našim knjižarama!). Nakon najnovijeg nastupa, jedan komentator Fox televizije nazvao ju je “mentalno bolesnim švedskim djetetom”, a o poplavi okrutnih i zlih komentara na Twitteru ne treba ni govoriti.
Čak i prije nastupa jedan je konzervativac na Twitteru objavio njezinu fotografiju uz ilustraciju djevojke s istim pletenicama pokraj zastave sa svastikom, referirajući se izravno na Goebbelsovu nacističku propagandu, netko treći nazvao ju je žrtvom maoističkog pranja mozga, a mnogi njezin poziv vladama na hitno djelovanje nazivaju nedemokratskim. Bilo je i poziva na spašavanje Grete od straha i histerije koji šire ekopaničari. Negativnih komentara nije nedostajalo ni u domaćem medijskom prostoru, predvidljivo, uglavnom s desnice.
Očito da Gretini nastupi izazivaju oduševljenje, ali i žestoke kritike. Stvar je po svoj prilici u tome da je ona glasnica neugodnih, neki drže i kontroverznih vijesti koje ne želimo čuti jer nas lišavaju udobnosti i tjeraju da razmišljamo o osobnoj odgovornosti za situaciju - a tko to želi? Uz to, ona sama je prilično neobična pojava.
Greta Thunberg na neki način i je fanatična osoba, jer da bi netko bio aktivist do te mjere da preko oceana dva tjedna putuje jahtom na solarne baterije, da vlastitu majku nagovori da putuje vlakom, a ne avionom - da je dakle zaista posvećena stvari, mora imati zrno fanatizma ili nečeg sličnog u sebi. Za govornicom UN-a našla se jer je u malo više od godinu dana postala prepoznatljivo lice borbe mlade generacije za klimatsku promjenu, otkad je počela organizirati proteste školske djece pod parolom Školski štrajk za klimu. Ti su se protesti pod različitim imenima proširili cijelim svijetom i prerasli u globalni pokret. I tako je Greta u trenutku proizvedena u medijsku zvijezdu. U današnjem svijetu upravo medijske zvijezde imaju moć, a Greta svoju koristi da bi promovirala kontrolu štetnih utjecaja na klimu, a time i budućnost mladih.
Političarima baca u lice brutalne istine o dramatičnim promjenama - one na koje je znanost već odavno upozorila i na koje su vodeći klimatski znanstvenici u Međuvladinu panelu za klimatske promjene (IPCC) upozoravali još ranije, pa i lani: sve je manje vremena želimo li izbjeći najgore posljedice klimatskih promjena, otprilike još desetljeće da zadržimo rast globalne temperature ispod 1,5. Upravo su prije nekoliko dana objavili još alarmantnije podatke, među ostalim o još bržem rastu razine mora, što nas se i te kako tiče.
Drugim riječima, Greta nije sama izmislila problem, ona je znanstvenim činjenicama “posudila” svoj lik, jer se dogodilo da je postala zaštitni znak klimatskog aktivizma. U toj se ulozi našla prošle godine na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, na skupu najmoćnijih političara, i rekla im to isto, gotovo od riječi do riječi, iako je nastup bio manje emotivan. Tada je dobila brojne nagrade i priznanja i predložena je za Nobelovu nagradu za mir.
Nekoliko je stvari Greti pomoglo da postane zvijezda, odnosno globalna ikona sve jačeg pokreta. S jedne strane, rastuća svijest da nešto s klimom zaista ne štima, čemu su među ostalim pridonijele i velike vrućine, poplave, tornada, uragani, ubrzano topljenje ledenjaka itd., a s druge je postojala očigledna potreba za osobom koja će artikulirati opasnost i strah koji osjećamo. Baš tada se igrom slučaja na sceni pojavilo novo lice, Greta Thunberg. Ona je naime svu klimatsku problematiku sažela u jedno jednostavno pitanje: ima li budućnosti za nas mlade? Upravo se na tom pitanju rodio spontani svjetski pokret najprije učenika i mladih, ali i odraslih koji su im se pridružili.
Baš poput djeteta koje viče “Car je gol!”, Greta je tim pitanjem očito artikulirala strah i tako dotakla neuralgičnu točku kad je činjenice svela na zajednički nazivnik, odnosno na moral i odgovornosti odraslih, što i jest primjereno djetetu koje bespomoćno svjedoči kako odrasli uništavaju njegovu budućnost. Odatle i njezine riječi ljutitog prijekora s govornice UN-a “Kako se usuđujete!”, odatle i bijes i suze, možda neprimjerene prilici, ali autentične.
“Greta ima karizmu”
No, postoji još nešto što se ne odnosi na okolnosti, nego je njezina vlastita osobina. Greta ima karizmu. Za tako karizmatično, gorljivo dijete nismo čuli sve tamo od 15. stoljeća i Ivane Orleanske koja je povela francusku vojsku u pobjedu protiv engleske kraj Orleansa - s kojom je, usput rečeno, neki i uspoređuju. Tome pridonose dva elementa, njezin izgled i njezino ponašanje. Ali i okolnosti u kojima je odrasla.
Treba znati da u tradicionalno protestantskoj kulturi još postoji fenomen brojnih radikalnih sekti i da proroci koji navješćuju propast svijeta i propovijedaju pokajanje i spasenje, na sjeveru kontinenta i u njezinoj domovini uopće nisu rijetkost. Odatle vjerojatno i nesvjesni utjecaj na njezin dramatičan, zapravo apokaliptičan način izražavanja, na sam rječnik i autoritarnost nastupa. Naime, i Greta ima misiju upozoriti svijet na opasnost koja mu prijeti.
Što se izgleda tiče, iako je po godinama mlada, Greta djeluje zaista poput djeteta. Ali ozbiljnog djeteta koje se rijetko smiješi, što je također zbunjujuće. Kao 11-godišnjakinja razboljela se od teške depresije i mjesecima je gladovala. To je utjecalo na njezin zaostatak u rastu i izgledu nerazvijene djevojčice, zbog čega je u školi trpjela maltretiranje. Ostala je niska i stidljiva, njezino je lice bez trunke šminke. I sam usredotočen izraz i prodoran pogled ne odaju tinejdžericu koja vrijeme provodi pred ogledalom i bavi se sobom, dečkima, garderobom i zabavom. Uz to, dvije pletenice poput Heidi ili Pipi Duge Čarape ne samo da joj dodaju notu infantilnosti, nego također pripadaju nekom drugom vremenu.
Ukratko, Greta izgleda drukčije, poput staromodne djevojčice iz neke zaboravljene slikovnice, ali zbog toga dirljivo i krhko. Oni koji je poznaju kažu da zna biti opora, čak sarkastična, ali nikako krhka, jer inače ne bi izdržala sve napore niti našla snaga da usred zime sedam sati protestira pred švedskim parlamentom.
Ključ uspjeha
Kad je o ponašanju riječ, treba uzeti u obzir da joj je dijagnosticiran Aspergerov sindrom, poremećaj o kojem ona sama govori otvoreno. Kaže da joj omogućuje da pristupa izravno i govori otvoreno o svemu pa tako i o klimi. Nema kod nje brbljanja, štoviše, kaže kako “govori samo kad mora”. Više se voli družiti s odraslima i svojim životinjskim ljubimcima nego s vršnjacima. Zato je opravdano govoriti o utjecaju sindroma na njezino ponašanje.
Jedna od značajki tog sindroma je usredotočenost na jedan subjekt, stvar, ideju, predmet... ma što to bilo, a što se prema van pokazuje kao inzistiranje, upornost, zadrtost, čak opsjednutost, ako ne i fanatizam. Nisu to same po sebi negativne osobine, niti znak nekog nedostatka. Često ovakvi ljudi postižu značajne uspjehe u područjima koja zahtijevaju upravo takvu osobinu. U njezinu slučaju sindrom se manifestira, kako sama objašnjava, kao izravno obraćanje publici, bez zadrške, bez kontrole, ponekad - kao u govoru u UN-u - i kao pretjerana gorljivost.
Ne bi se to možda reklo na prvi pogled, ali ključ njezina uspjeha je upravo u tome što je drukčija, od pomalo neobične pojave do iskrenosti i izravnosti u obraćanju publici osobe koja je, kako sama priznaje, pronašla svoju misiju u životu.
Greta je svjesna svoje situacije i svojih osobitosti i po tome itekako odrasla: “Čitav život bila sam nevidljiva djevojčica u pozadini koja ništa ne govori. Odjednom me ljudi slušaju. To je čudna suprotnost i nije je lako podnijeti”. U jednom nedavnom intervjuu na pitanje kako izdržava svu tu navalu pozornosti, rekla je da se jednostavno mora isključiti kad je previše ljudi oko nje. Prema njezinoj interpretaciji, ona samo poručuje političarima da poslušaju znanost, ali ne bavi se načinima kako postići promjene (no i to joj predbacuju). Što nas vraća Ivani Orleanskoj. Od aktivistkinje, a ne znanstvenice i političarke, ne bi trebalo očekivati i strateške odluke, prijedloge i planove akcije. Rješenje je, svi znaju, u političkoj volji za promjene. Ali ako ona ima snage i karizme da predstavlja pokret i probudi interes za promjenama među mladima, nije li to dovoljno?
Greta Thunberg povela je bitku protiv prevelike emisije CO2. Na posljednjem Globalnom štrajku za klimu, održanom pred tjedan dana, diljem svijeta prosvjedovalo je više od 4 milijuna ljudi, uglavnom mladih koje su pomogli osvijestiti i mobilizirati upravo njezini nastupi. Ni od koga, a pogotovo od, ne zaboravimo to, osobe koja još nije ni punoljetna, pa makar osjećala da ima misiju, ne bi trebalo očekivati više. Ona, kako piše Atlantic, zapravo osobno utjelovljuje jedinstvenu moralnu poziciju tinejdžera koji vide da je svijet u lošem stanju, ali sami ne snose odgovornost za to stanje. Bilo bi dobro kad bi se pozornost javnosti usmjerila više prema Gretinim upozorenjima, a manje k njoj samoj i osobama iz svjetske elite koje su se oko nje počele okupljati - no znajući kako djeluju mediji, to se vjerojatno neće dogoditi.