Ruski predsjednik Vladimir Putin priprema se za četvrti predsjednički mandat. Time će zaokružiti svoje drugo te ući u treće desetljeće bivanja na ruskom tronu.
Na izborima u zemlji s 11 vremenskih zona, na više od 97 tisuća biračkih mjesta, gotovo 111 milijuna Rusa dalo je svoj “izborni pravorijek”. A to je - između osam kandidata - samo onaj jedan zbog kojega se ova formalnost i održava: Vladimir Vladimirovič Putin. Dok su prvi ranoranioci danas, u ponedjeljak 19. ožujka, na ruskom Dalekom istoku, u Vladivostoku, na Kamčatki i Sahalinu odlazili na posao, na krajnjem zapadu zemlje, u Kalinjingradu, ruskoj enklavi na Baltiku, birališta su se tek zatvarala u nedjelju 18. travnja u 20 sati. Glavna briga Kremlja, moguća slaba izlaznost, već je od otvaranja birališta diljem Rusije bila riješena. Mediji su stalno javljali o rekordnom odazivu. Stalno se obavještavalo da je “važan svaki glas”. Naime, i Putinova se kampanja gradila na tome da što više Rusa izađe na izbore kako bi dobili pravu legitimnost jer je sedam protukandidata bilo tu tek za uveseljavanje puka i odrađivanje demokratske formalnosti.
Predvidljivost
Niti jedan kandidat nije ni namjeravao, ni mogao na bilo koji način ugroziti Putina. Sve su to ipak politički marginalci, a jedini čija bi kandidatura malo podigla temperaturu bio je isključen iz utrke. Alekseju Navaljnom, mladom i energičnom protuputinovskom oporbenjaku, koji ga ne ugrožava, zabranjen je nastup na izborima zbog sudskog procesa.
Donekle je bilo zanimljivo da su birališta bila otvorena i na anektiranom Krimu, a izbori su održani na godišnjicu potpisivanja pripajanja Krima Rusiji. Tamo je policija imala pune ruke posla jer je nekoliko puta javljeno da su na nekim biralištima, njih osam, postavljene bombe. Bile su to lažne uzbune, ali barem neko izborno uzbuđenje u isprogramiranom izbornom procesu.
Naime, Rusi su se malo ohladili od izbora jer su već desetljećima predvidivi pa se sve manje odlučuju da svoju svetu nedjelju potroše na, zapravo, nevažan i neutjecajan čin. No, Kremlj ipak želi da se i velikom izlaznošću potvrdi pobjeda kako je nitko ne bi doveo u pitanje, a pogotovo da se ne spekulira kako Rusi nisu izašli na izbore jer time šalju protestnu poruku. Bože sačuvaj! Svi su bili angažirani pa je tako građansku dužnost u ruskoj ambasadi u Parizu obavio i francuski glumac Gérard Depardieu koji je 2013. dobio rusku putovnicu. Na sjevernom Kavkazu lokalni su se moćnici utrkivali tko će u Moskvu poslati što bolji izvještaj o obaranju izlaznosti. I sve je to prošlo rutinski, bez iskakanja.
Dvije opcije
No, kremaljsku elitu već brinu drugi problemi. Ovi su izbori odrađeni i sad imaju punih šest godina da se srede i smisle što nakon 2024. i isteka Putinova četvrtog mandata. Iz Kremlja već dolaze signali - što ćemo tada? Mandat mu istječe 2024. kada će napuniti 72 godine, i može se pretpostaviti da će dobar dio Putinova mandata proći u nagađanjima i spekulacijama o tome što će nakon toga: ići na peti mandat (već se može pretpostaviti da će se pojaviti takve inicijative) ili će naći nasljednika, što će biti puno delikatniji zadatak nego 2008. kad je postavio Dmitrija Medvedeva da mu čuva mjesto. Već se nagađa da mu traže neku važnu postojeću dužnost s koje će sve nadzirati, pa se spominju premijerska funkcija ili dužnost šefa Dume, ili, pak, neku funkciju koja još ne postoji, ali će biti (bi bila) važna i arbitražna.
Gledajući iz sadašnje perspektive, za kremaljsku elitu nema boljeg odabira od Putina. Na njega su već navikli. On joj garantira stabilnost i sigurnost. Putin je prihvaćeni arbitar između suparničkih frakcija, tzv. silovika i tzv. liberala, koje se panično pribojavaju drastičnih promjena koje bi im uskratile pozicije i privilegije.
Zgražanje
Zato je pitanje koje pritišće - što nakon isteka četvrtog mandata? Ta činjenica kod nekih analitičara već izaziva skepsu da bi Rusija mogla upasti u neku političku i kadrovsku krizu, odgađanja nužnih reformi, ali i mogućih borbi za vlast i pozicioniranje nakon isteka Putinova mandata. Hoće li na Putina djelovati “Xi Jinping efekt”, koji si je već omogućio doživotni tron? Putin za to ima mogućnosti. Takvo što vjerojatno bi prošlo bez većih potresa u Rusiji, a odnosi sa Zapadom, koji bi se “zgražao”, ionako su loši i - makar je takvo trenutačno stanje - ne utječu na rusku unutarnju situaciju i atmosferu u javnosti. No, Putin ulazi u novu fazu predsjednikovanja. Rusko-zapadni odnosi lošiji su nego u nekim razdobljima hladnoratovske ere. Rusija se osjeća izolirana, što pojačava Putinovu snagu, u toj situaciji sami Rusi, osjećajući se ugroženima, vape za jakim liderom, a Putina takvim smatraju. Rusija se ekonomski ustabilila, ali previše ovisi o cijenama nafte i plina. Sada je i vojno nadmoćna. Putin je pokazao sustave kojima Zapad ne može - ili barem mi ne znamo - parirati. No, ta borba je iscrpljujuća, a Rusija je zemlja koja je ključni međunarodni čimbenik. Putin ju je pozicionirao vrlo snažno. Ipak, pitanje je koliko može biti sama u toj borbi jer je broj njezinih saveznika dosta mali, a i nisu baš uvijek pouzdani.