Razina radijacije na dijelovima Maršalovih otoka u Tihom oceanu, gdje su Sjedinjene Države provodile nuklearne pokuse nakon završetka Drugog svjetskog rata, viša je nego u područjima zagađenima nakon nuklearnih katastrofa u Černobilu i Fukušimi, sugerira najnovije istraživanje.
Između 1946. i 1958. godine, američka je vlada izvela 67 pokusa nuklearnim oružjem na atolima Enewetak i Bikini.
Američka je vlada premjestila cijelu jednu populaciju i izložila tamošnje stanovništvo posljedicama zračenja.
Više od 60 godina kasnije, istraživači pri Sveučilištu Columbia tvrde da je radijacija na četiri atola i dalje alarmantno visoka, u nekim područjima i do 1000 puta veća od radioaktivnih područja u blizini černobilske nuklearke, u kojoj se nesreća dogodila 1986. godine, i Fukušime, gdje su razorni potres i tsunami 2011. uzrokovali nuklearnu nesreću.
Analizom uzoraka tla znanstvenici su pronašli koncentracije radioaktivnih izotopa americij-241, cezij-137, plutonij-238, i plutonij-239 i plutonij-240 na 11 otoka diljem četiri sjeverna atola.
Populacija Maršalovih otoka relativno je mala. Na njima živi tek nešto više od 75.000 ljudi, prema popisu stanovništva od srpnja 2018. Na atolu Enewetak živjelo je 2011. samo 664 ljudi. To je bio jedan od dva atola, zajedno s Bikinijem, koje su istraživači opisali kao "nultu točku" za nuklearna ispitivanja.
Dok se dio od 1.054 ukupna nuklearna testa koje su izvele Sjedinjene Države od 1946. do 1992. dogodio na Maršalovim otocima, atoli su izdržali više od polovice ukupne energije koju su tijekom tog razdoblja proizvela sva nuklearna ispitivanja, tvrde na Sveučilištu Kolumbija.
Na atolu Bikini izveden je eksperiment Bravo iz 1954. godine, kada je eksplozija navodno bila 1000 puta jača od one u Hirošimi. Istraživači sa Sveučilišta Columbia tvrde da je na Bikiniju utvrđena najviša razina zračenja od svih otoka, te se Bikini i dalje ne preporučuje za stanovanje.
Stanovnike Bikinija su preselili na druge otoke, a navodno su se neki mještani vratili krajem 60-ih godina nakon što je američka vlada proglasila da je otok siguran za život. Ubrzo su svi napustili otok zbog visokih razina radijacije.
Znanstvenici ističu kako prisutnost radioaktivnih izotopa na otoku Runit u sklopu Enewetaka predstavlja stvarnu zabrinutost te se preporučuje stanovnicima da ne koriste taj otok kao izvor hrane ili za bilo koju drugu svrhu.
Podsjetimo, izlaganje visokim razinama radijacije može izazvati opekline kože i akutni sindrom zračenja. Također može ostaviti dugoročne posljedice po zdravlje poput karcinoma i kardiovaskularnih bolesti.
U istraživanju se također izražava zabrinutost da bi se ispiranje postojećih radioaktivnih izotopa u ocean moglo manifestirati podizanjem razine mora i zagađenjem.
Na otoku Enewetak trenutno živi nekoliko stotina ljudi. Druga dva atola, Rongelap i Utirik, imali su velike posljedice zbog povećanog zračenja nakon Bravo eksperimenta.
Istraživači su otkrili da sjeverni otok Naen ima najviše razine vanjskog gama zračenja od svih otoka uključenih u istraživanje, daleko iznad dopuštene zakonske granice koju su dogovorili Republika Maršalovi otoci i Sjedinjene Države. Utvrđeno je da uzorci tla na Naenu također imaju visoke koncentracije radioaktivnih izotopa.
Prema neprovjerenoj teoriji, taj je otok poslužio kao odlagalište za otpad nakon velikog čišćenja Rongelapa, sugeriraju znanstveinici.
Istraživanje je objavljeno u Zborniku Nacionalne akademije znanosti, a znanstvenici Sveučilišta Columbia tvrde da je cilj istraživanja utvrđivanje aktualnog stanja na atolima, s posebnim fokusom na nenastanjene otoke koji se često koriste kao izvor hrane.