Macerata je talijanski gradić, smješten negdje na sredini ‘čizme’, oko 30 kilometara od obale Jadranskog mora. Njegovu srednjovjekovnu pitoresknost, ljubaznost građana i međunarodnu nagradu za trud oko integracije migranata zasjenili su ove godine događaji koji će u potpunosti promijeniti lice grada. Od tolerantnog mjesta postao je simbol nacionalističkih ideja i borbe protiv doseljenika. Priču o transformaciji i nekolicini tragičnih događaja koji će u potpunosti promijeniti svijest građana Macerate donosi New York Times.
Kad je policija konačno zaustavila njegov ubilački pohod, Luca Traini se popeo na spomenik, zaogrnuo talijanskom zastavom i ispružio ruku u fašistički pozdrav. Netom prije toga divljao je gradom i pucao, između ostalog u Splitskoj ulici (Via Spalato). Upucao je i ranio šest migranata iz Afrike (Gane, Malija i Nigerije) kako bi osvetio ubojstvo mlade Talijanke, koju je navodno ubio nigerijski diler. Traini je zbog toga sebe smatrao herojem.
Međutim, talijanski vođe, liberali i antifašisti Trainija su doživjeli kao zastrašujući znak. Od nacionalnih izbora dijelili su ih tjedni, a pucnjava u veljači dogodila se na vrhuncu političke kampanje koju je obilježila mržnja, antimigrantska retorika, sve snažnija netolerancija i dojam povratka fašizma.
Na početku migrantske krize Italija je bila progresivna utvrda za obranu ljudskih prava i podršku ujedinjenoj Europi. No, raspoloženje u zemlji se promijenilo. Trainijev bijesni pohod zapravo je bila slika i prilika rastuće protumigrantske atmosfere i desnih političkih opcija u zemlji.
Rezultati izbora u ožujku iznenadili su cijelu Europu. Populistička vlada nastala iz saveza mladog protusistemskog pokreta i stranke ekstremne desnice krajnje je skeptična prema Europskoj uniji i zatvara vrata novim migrantima, a prihvaćenima prijeti izgonom. Novi talijanski ministar unutarnjih poslova, Matteo Salvini, rekao je: ‘Vidjet ćemo za godinu dana hoće li Europa još uopće postojati.’
Matteo Salvini
Salvinijeva krajnje desna protuiseljenička stranka Liga u Macerati je prije pet godina imala podršku 0,6 posto birača, a od ove godine ima 21 posto. Salvini i Macerata se danas dobro razumiju, no to nije uvijek bilo tako.
2013. godine grad je dobio međunarodno priznanje za trud oko integracije migranata. Bivši se biskup hvalio dobrodošlicom ‘koja je utkana u DNK grada’. No, sve je to u prošlosti. Novi je biskup nedavno primijetio da se ‘sve napetosti koje rastu u zemlji, vide samo u ovom gradu’.
Luca Traini optužen je za rasistički motiviran pokušaj ubojstva. Priznao je da je pucao, no poziva se na privremenu neuračunljivost, a suđenje još traje. Njegova prijateljica, Martina Borra, šefica lokalnog ogranka neofašističke stranke Forza Nuova, kaže da mnogi građani Macerate podržavaju Trainija: ‘Većina ljudi koje pitate za Lucu Trainija reći će vam da je napravio dobru stvar, ali da ih je trebao ubiti.’ Dodaje da bi mu Italija trebala zahvaliti što je osvijestio problem, no čini se da je ni najmanje ne uzbuđuje činjenica što nijedna od njegovih žrtava nije bila diler.
Luca Traini
Na pitanje novinara kako će proslaviti sutrašnji praznik kojim se obilježava oslobođenje Italije od fašizma, odgovara: ‘To za nas nije praznik.’
S druge strane, gradonačelnik Romano Carancini, iz centralno lijeve Demokratske stranke, proveo je zimu pripremajući papirologiju za projekt kojim bi se Macerata kandidirala za prijestolnicu kulture 2020. Žele privući što više turista.
Međutim, upravo je mir kojim je grad zračio privukao Pamelu Mastropietro, 18-godišnju djevojku iz Rima. Još je kao tinejdžerica počela vezu s dilerom u Rimu i navukla se na različite droge. Majka ju je uvjerila da krene na liječenje nedaleko od Macerate. Bila je ondje nekoliko tjedana, no 29. siječnja ove godine napustila je instituciju kako bi kupila drogu u parku, van zidina Macerate. Pretpostavlja se da su je uputili na 29-godišnjeg Nigerijca Innocenta Oseghalea koji je ilegalno ušao u Italiju u kolovozu 2014. No, napustio je program za dobivanje azila i odao se kriminalu.
Nedugo nakon što su otkrili raskomadano tijelo mlade Pamele, policija je njezinu krvavu odjeću pronašla u Oseghaleovom stanu. Optužili su ga za ubojstvo i dilanje, no okolnosti oko smrti mlade Mastropietro još nisu razjašnjene. Njezin je slučaj užasnuo naciju i odmah je postao vruća tema u utrci za parlament. Salvini je primjerice opisivao svijet u kojem dileri migranti vrebaju tinejdžerice. Sve što je izgovorio našlo je odjeka nakon ovog užasnog slučaja. Talijani su već ionako bili zabrinuti za mlađu populaciju jer je zloporaba droge, prema službenim izvještajima, narasla za 40 posto u zadnje dvije godine, a nezaposlenost je i dalje bila iznad 30 posto, među najvišima u Europi.
Salvini je upro prstom u migrante i optužio ih za krađu radnih mjesta zagovarajući radikalne mjere ‘masovnog čišćenja ulica’. Traini je dijelio njegovo mišljenje. On je pak još živio s majkom i bakom, a u sobi je imao primjerak ‘Mein Kampfa’, zastave koje koriste neonacistički pokreti i časopis ‘Fašistička mladež’ koji je izlazio u vrijeme Mussolinija.
Premda je jedna od žrtava pucnjave, 33-godišnji Omagbon Festus samo išao do dućana, a ni za ostale žrtve Trainijevog pohoda nije dokazano da su dileri, šteta je bila učinjena. Uz pomoć malo protumigrantske retorike u javnom prostoru brzo su zaključili da se Demokratska stranka ne može nositi s migrantskom krizom. U Italiju je od početka krize 2014. ušlo više od 620.000 migranata. Uglavnom su smješteni po prihvatilištima, vladinim centrima i lokalnim udrugama, no mnogi se bez perspektive i pomoći smucaju po kolodvorima i na sličnim javnim mjestima.
Prosvjed protiv rasizma
Tullio Patassini, član Salvinijeve Lige i predstavnik Macerate u parlamentu, rekao je nedavno da su se sukobi oko migranata još zaoštrili: ‘To je poput kipućeg kotla. Ključa i ključa sve dok poklopac ne izleti. S obzirom na to da smo mi Talijani topli ljudi, ljubazni, velikodušni i otvoreni, slučajevi poput Pamelinog svima predstavljaju problem.’
Omagbon Festus živi u sobičku, oko 45 minuta od Macerate. Kad je prvi put stigao u ovaj talijanski grad, iznenadio se kako je čist. Prije je volio odlaziti u dućane s afričkom robom, kupovati palmino ulje i brbljati s prodavačima. Sad to izbjegava.
‘Prešao sam Saharu i Mediteran. I ovo mi se dogodilo u Europi’, kaže zapanjen.