Francuske i njemačke snage sigurnosti nastavile su opsežnu potragu za Cherifom Chekkatom, teroristom koji je u utorak navečer ubio troje ljudi, a ranio 12 na Božićnom sajmu u Strasbourgu. Petero ljudi zadržano je te su ispitani u sklopu istrage.
- Lov se nastavlja - rekao je zamjenik ministra unutarnjih poslova Laurent Nuñez za radio Inter France.
Upitan je li moguće da je sumnjivac pobjegao iz Francuske, rekao je:
- To nije isključeno.
Francuski i njemački agenti pretražuju vozila i vlakove koji prelaze most Europa na rijeci Rajni, uz francusko-njemačku granicu, napominje policija koja zaustavlja promet u oba smjera.
- Ne možemo predvidjeti koliko dugo će se ove mjere provoditi - rekla je glasnogovornica njemačke granične policije Bundespolizei.
- Ne znamo gdje je napadač, ali ga želimo spriječiti da uđe u Njemačku - napominje glasnogovornica.
IS-ovci slave
Nitko još nije preuzeo odgovornost, no američka obavještajna grupa Site, koja prati internetske stranice džihadista, rekla je da pristaše džihadističke skupine takozvane Islamske države (IS) slave.
Nuñez je još dodao da je osumnjičeni Chekkat proveo neko vrijeme u zatvorima u Francuskoj i Njemačkoj.
- Tijekom tih razdoblja provedenih u zatvoru primijetili smo radikalizaciju u njegovim vjerskim običajima. No, nikad nije bilo znakova da priprema napad - rekao je Nuñez.
Glasnogovornica njemačke kriminalističke policije BKA, pak, rekla je da je Chekkat deportiran u Francusku 2017. te je francuskim vlastima bio poznat kao radikalni islamist. Bio je na popisu snaga sigurnosti i ta činjenica postavlja pitanja o mogućim sigurnosnim propustima, iako je na popisu osoba koje se smatraju sigurnosnom prijetnjom Francuskoj oko 26.000 sumnjivaca. Od tog broja, vjeruje se da je njih tisuću radikalizirano, nerijetko u fundamentalnim salafističkim muslimanskim džamijama, u zatvoru ili inozemstvu.
Dan poslije napada Strasbourg je bio pust, ulice gotovo bez prolaznika. U ovo doba godine grad, koji tvrdi da ima najstariji Božićni sajam u Europi, preplavljen je turistima. Christkindelsmärik nedaleko od njemačko-francuske granice, u Strasbourgu, održava se od 1570. godine.
Pod spomenikom Kléberu, generalu kojeg su mrtva vratili u rodni grad, na istoimenom trgu, gdje se u utorak večer dogodio napad, dan poslije moglo se vidjeti jedino novinare. I dugim cijevima naoružane vojnike koji povremeno patroliraju trgom.
Ljudi koji tu nisu po službenoj dužnosti je tako malo da oni koji se pojave, u čas budu okruženi novinarima, k’o vrane skačemo na usamljena šetača tražeći sugovornike. Snimatelji tegle stative, ubijaju vrijeme pokušavajući naći što bolji kadar, predvidivo onaj u kojem se golema okićena božićna jela, što je ovdje tradicionalno dovezu s obližnjih planina Vosges, stapa s katedralom u pozadini.
Finska i japanska kolegica jedna drugoj prepričavaju svježe vijesti, sasvim kontradiktorne, kolega s jedne talijanske televizije s neprovjerenom informacijom samouvjereno se javlja u program, ponešto uvrijeđen mojim komentarom da 'tako nastaju fake news'.
Nema kuhanog vina
Adventske kućice su zatvorene, ne radi ni klizalište, ne kuha se vino, nema kičerajskih suvenira, nedaleko su ograđeni i zaključani borovi koje su do jučer ovdje, na cesti, kupovali i kućama nosili lokalni ljudi. Pod nogama Klébera gori nekoliko lučica. “Svi smo mi Strasbourg”, “Svi protiv barbarstva”, “Za nedužne žrtve 11. prosinca”, dva-tri papira s porukama ostavljena su pokraj svijeća. I vrijeme je hladnije negoli inače, općenito otužno sivo.
Božićni sajam ovdje privuče dva milijuna turista, gradske vlasti ulože u njega tri milijuna eura, posljednjeg mjeseca u godini po gradskim se trgovima kotrljaju rijeke ljudi. Najveći dio sajma otvoren je isključivo danju, u 20 sati radi tek pokoja kućica jer je to dnevna zabava za obitelji i djecu.
Majka, otac i troje djece, Maltežani iz Vallette, malodušno obilaze trg.
- Pokušavamo vidjeti radi li što, sve je još zatvoreno, ne znam što bismo i kuda bismo. Nema se danas što raditi u Strasbourgu, vratit ćemo se u hotel. Možda sutra bude drugačije - govori obitelj Saliba.
- Mi smo promijenjeni. Jutros, kad sam išla na posao, lica ljudi bila su drugačija negoli inače. Možete, da ništa i ne znate, osjetiti u zraku da se nešto dogodilo. Mislim da se mnogi ne osjećaju sigurnima jer je napadač još na slobodi - kaže Lauryne Basson.
Pred jednim od restorana što nude tradicionalnu alzašku kuhinju dvoje konobara oko jedan poslijepodne stoji i puši.
- Nema šanse da biste nas ovako zatekli da je normalna situacija, pa u ovo doba smo krcati gostima, a sad su unutra samo dva stola popunjena - kaže Eric.
Portugalka Teresa, službenica u Europskom parlamentu, prepričava kako su prošlu noć ostali u zgradi Parlamenta, nisu ih pustili odande sve do 3.30 drugog jutra.
- Nešto poslije 2 u noći predsjednik Tajani je kazao da će svi zastupnici dobiti policijsku pratnju koja će ih odvesti do hotela. Nato je Udo Bullmann, vođa socijalista (S&D), istupio rekavši da je to neprihvatljivo, da svi ljudi jednako vrijede, a dio zastupnika stao je uz njega.
Prvo žene i djeca
Pa, zar i na Titanicu prvo nisu išli žene i djeca, a onda ostali?” gestikulira uzrujano. “Na koncu su zastupnici odvezeni automobilima, uz policiju, a za ostale su organizirali autobuse.
No, puno ih je koji su ostali prespavati u Parlamentu jer kakva je korist ići u to doba u hotel kad već u 8 moraš biti u uredu? Ljudi su spavali po uredima zastupnika jer oni imaju priručnu kupaonicu i krevet. Mi smo se u Parlamentu osjećali vrlo zaštićeno, veći je problem bio što je puno zaposlenika Parlamenta u to doba bilo na Božićnom sajmu, bojali smo se jesu li dobro. Vrlo brzo su svi iz Parlamenta dobili SMS-ove u kojima je stajala informacija o mjerama sigurnosti”, ispričala je Portugalka.