WASHINGTON - Što je potrebno učiniti da bi iPhone proizvodili u SAD-u?, upitao je vrlo direktno američki predsjednik Barack Obama šefa Applea Stevea Jobsa prilikom svečane večere, održane u veljači prošle godine, na kojoj su sudjelovali najveći umovi Silicijske doline, piše New York Times .
Jobs, poznat također po svojoj direktnosti, Obami je odgovorio vrlo kratko:
- Ta se radna mjesta ne vraćaju kući!
Ne tako davno Apple se hvalio kako sve svoje proizvode radi u SAD-u. Međutim, danas skoro svih 70 milijuna iPhonea, 39 milijuna iPada i 50 milijuna ostalih Appleovih proizvoda nastaje izvan SAD-a od čega velika većina u Kini.
New York Times u članku raspravlja što je Apple natjeralo da svoju proizvodnju preseli u Kinu. Ako ste pomislili 'jeftina radna snaga' samo ste donekle u pravu.
Priča počinje još 2007. godine kada je Apple bio daleko od najvrjednije svjetske kompanije . Nešto više od mjesec dana prije predstavljanja prvog iPhonea, Steve Jobs našao se s najvišim čelnicima svoje kompanije i prezentirao im rezultate testiranja probnog modela iPhonea. Nije bio zadovoljan.
Jobsu su smetale brojne sitne ogrebotine na plastičnom ekranu koje je telefon dobio zbog 'druženja s ključevima u džepu'.
- Ljudi će ovaj telefon nositi u džepu s ključevima. Ne mogu prodati proizvod koji će se izgrebati. Želim stakleni ekran i želim da telefon bude gotov u šest tjedana - oštro je zatražio Jobs.
Iako su danas stakleni ekrani za mobitele dio svakodnevice, 'davne' 2007. bili su prava rijetkost, štoviše, izbjegavani su zbog prekomplicirane obrade stakla. Apple je tada već izabrao američku tvrtku Corning Inc. za proizvodnju velikih ploča od pojačanog stakla, no rezanje tih ploče za milijune ekrane iPhonea zahtijevalo je praznu tvornicu, stotine komada 'eksperimentalnih ploča' i cijelu vojsku inžinjera. Apple je imao samo šest tjedana.
A onda je došla ponuda jedne tvornice iz Kine, zemlje 'jeftine radne snage', i pozvala Appleovu delegaciju da dođe u Shenzhen.
Kada je delegacija došla u Kinu jedno posve novo tvorničko krilo bilo je sagrađeno.
- Za svaki slučaj, ukoliko nam date posao - prepričava jedan od bivših direktora Applea komentare kineskih menadžera.
Skladište je već bilo prepuno staklenih uzoraka za eksperimente, sve gratis. Vojska kineskih inžinjera čekala je u niskom startu, skoro za gratis. Sagrađena je spavaonica za radnike kako bi bili dostupni 24 sata dnevno. Naravno, kineska je tvornica dobila posao.
- Cijeli lanac snabdijevanja sada je u Kini. Treba vam tisuću gumenih brtvi? Radi ih tvornica u susjedstvu. Milijun vijaka? Tvornica je u susjednom bloku. Aha, vijci trebaju biti malo drugačiji? Bit će gotovi kroz tri sata - ispričao je za NYT drugi bivši čelnik Applea.
Na osam sati putovanja od tvornice Foxconn, koja je dobila Appleov posao, nalazi se Foxconn City - mjesto gdje se iPhone sastavlja. Kada su ga prvi puta vidjeli Appleovim čelnicima je bilo jasno da se proizvodnja nikada neće vratiti u SAD.
Kompleks ima 230 tisuća zaposlenih od kojih većina radi 6 dana u tjednu i do 12 sati dnevno. Četvrtina radnika živi u tvorničkim spavaonicama, a većina zarađuje manje od 17 dolara na dan (98 kuna). Čak 300 zaposlenika zaduženo je za reguliranje 'pješačkog prometa', a glavna kuhinja dnevno skuha 16 tona hrane.
- Oni mogu zaposliti 3000 novih radnika dok si rekao keks. Koja američka tvornica može zaposliti 3000 ljudi preko noći i uvjeriti ih da žive u spavaonicama? - priča Jennifer Rigoni, bivša menadžerica u Appleu.
Jedna od ključnih prednosti Kine jest da u kratkom vremenu omogući inžinjersku podršku kakvu čak ni SAD ne mogu. Apple je procijenio kako mu treba 8700 industrijskih inžinjera za upravljanje proizvodnom trakom od 200 tisuća radnika. Apple je izračunao da treba devet mjeseci da okupi taj broj kvalificiranih ljudi u SAD-u. U Kini je Appleu trebalo - 15 dana.
Kada su prva stakla za iPhone usred noći došla u Foxconn City tisuće radnika ustalo je iz kreveta i počelo sklapati najpopularniji mobilni telefon na svijetu. U prva tri mjeseca Apple je prodao milijun iPhonea, a od tada Foxconn sastavio još 200 milijuna.
'Jeftina radna snaga' jest bitna, ali ne i jedina ključna. Kada bi Apple prebacio proizvodnju u SAD iPhone bi poskupio 65 dolara, što i nije toliko skupo. No, kalkulacije su bespredmetne jer je proizvodnja iPhonea u SAD nemoguća, ne zbog cijene radne snage, već zbog drugih prednosti kineske masovne proizvodnje na koje Sjedinjene Države možda nikada neće imati odgovor.