Mađarski premijer Viktor Orbán nedavno je u Osijeku izjavio kako su “prije 80, 90, 100 godina Slavonija te Baranja u Mađarskoj bili najbogatiji krajevi naše države. Ljudi su vam zavidjeli na tome. Ne samo zbog vaše kulture, nego i zbog visine životnog standarda”. Ta je izjava izazvala slabe reakcije na hrvatskoj političkoj sceni. Uz to, ostala je bez ikakvih reakcija, pogotovo od vladajućeg HDZ-a i desnih tzv. suverenističkih stranaka.
Što je Viktor Orbán, čovjek koji je 14 godina na čelu Mađarske, mislio kada je rekao to što je rekao? Može li se u njegovim riječima prepoznati žal za vremenima kada je Hrvatska bila dio Mađarske (u sklopu Austro-Ugarske Monarhije), pa onda i novovjeki mađarski nostalgični ekspanzionizam?
Na zidu Orbánova ureda u Budimpešti, ureda u kojemu prima strane državnike, visi golema karta tzv. predtrianonske Mađarske, na kojoj su ucrtana i mnoga područja mađarskih susjeda - Slovaka, Rumunja, Srba, Slovenaca i Hrvata. Orbán je, prije desetak godina, proglasio i novi blagdan - Dan nacionalnog jedinstva, baš u znak sjećanja na 4. lipnja 1920. godine kada je potpisan taj, za Mađare zlokobni, Trianonski ugovor. Naime, Mađarska je tada izgubila velik dio teritorija (najmanje trećinu), odnosno onog teritorija koji je smatrala svojim posjedima unutar Austro-Ugarskog Carstva.
Uloga manjina
- I nakon stotinu godina mnoge u Mađarskoj muči Trianonski ugovor koji je rezultirao smanjenjem teritorija tadašnje države. Danas mađarske vlasti ne zahtijevaju promjenu državnih granica, ali etničke Mađare u inozemstvu povezuju s matičnom državom na druge načine - kaže nam profesor Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu Davor Boban. Prema Bobanovu mišljenju, ta se mađarska politika u stručnoj literaturi naziva “transsuvereni nacionalizam”. Iz izjava koje je dao u Osijeku, kaže Boban, on ne pokazuje namjeru da se mijenjaju granice između dvije zemlje te naglašava uloge obje nacionalne manjine u Hrvatskoj i Mađarskoj. No, Orbánov pozitivni stav prema Miklósu Horthyju, koji je pomoću suradnje s nacističkom Njemačkom širio državne granice, zatim promjena imena mađarske države iz Republika Mađarska u Mađarska kako bi se, navodno, naglasio povijesni kontinuitet državnosti bez obzira na oblik državnog uređenja, te nacionalistički stavovi pokazatelji su njegovih konzervativnih razmišljanja, opterećenosti nekadašnjom teritorijalnom veličinom i moći Mađarske te okrenutosti prema prošlosti, ističe Boban.
Orbán je dijelom kupio naklonost srednjoeuropskih i istočnoeuropskih desničara, pa tako i hrvatskih, svojom restriktivnom i brutalnom politikom prema imigrantima, pozivajući se na zaštitu tradicionalnih kršćanskih vrijednosti pred naletom nevjerničkih hordi s Istoka, pa je prema svojim susjedima, s kojima traži što veću povezanost, sagradio i po tri reda žičanih ograda, stvorivši od Mađarske utvrdu kakva nije bila ni u olovnim godinama hladnog rata.
Za Orbána je važna Srednja Europa, kaže nam mađarska politologinja Edit Zgut koja je trenutačno zaposlena kao gostujući profesor na Sveučilištu u Varšavi. Njezin odgovor o Orbánu i Srednjoj Europi može se sažeti u dvije riječi: “izuzetna zainteresiranost”. To se posebno vidjelo u razdoblju vrhunca izbjegličkog vala i Brexita, kaže Edit Zgut, uz dodatak kako je u spomenutim situacijama Mađarska ipak više surađivala s državama članicama Višegradske skupine (V4), nego s Hrvatskom.
- Zajednički stav koji su o dolasku (tj. protiv dolaska) migranata zauzele članice V4 definitivno je zamaglio probleme i kontroverzne političke odluke u drugim područjima, koji postoje u ovim zemljama. Viktor Orbán koristi Srednju Europu kao dokaz da Zapad ovoj regiji želi nametnuti kolonijalni odnos. Pritom često u javnost izlazi s tezom da je srednjoeuropski prostor moralno superioran u usporedbi sa Zapadnom Europom, a Europsku uniju je eksplicitno znao usporediti s nacistima, Sovjetima i drugim imperijalnim silama. On će sve to povezati u teoriju urote u kojoj važnu negativnu ulogu ima George Soros, koji zajedno s EU i liberalnim krugovima na Zapadu pokušava kršćansko stanovništvo Europe zamijeniti naseljavanjem muslimana. Na ovaj način Orbán polarizira društvo, i u Mađarskoj i u Europi.”
Samo jedan primjer spomenutoj tezi. Mađari su prije točno godinu dana uz dramatične optužbe odbacili Marakeški sporazum, a njihov ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó je na međunarodnom skupu u Beču iznio optužbu da je UN-ov Globalni kompakt o migracijama istovjetan “izdaji Europe jer ide protiv interesa naroda”.
Opsjednutost Orbánom u okruženju je svojevrsna “ideološka inspiracija ili test”, smatra slovački profesor Aliaksei Kazharski s bratislavskog Sveučilišta Comenius. On je na nedavnom Sigurnosnom skupu u Beogradu rekao kako je Mađarska zapravo lakmus-papir za mnoge.
- Vi prema Mađarskoj možete ocijeniti koliko daleko možete ići, a da i dalje budete po volji EU i prijatelj sa Zapadom - kaže Kazharski. Napominje kako su Putinova “suverena demokracija” (Orbán je ne jednom rekao da mu je Putin izvor inspiracije) i Orbánova “neliberalna demokracija” vrlo slične. Naime, prema mišljenju profesora Kazharskog, kada mislite “neliberalna demokracija”, onda prvenstveno radite sebi odstupnicu i opravdanje zbog urušavanja demokratskih principa i vladavine prava.
- Uvijek možete reći da je to vaše viđenje ili pristup demokraciji koja je drugačija od vaše - kaže Kazharski. Dakle, Orbánova “neliberalna demokracija” je populistički narativ koji on, njegova stranka Fidesz i uopće njegov režim koriste kao izgovor za vlastite propuste, odnosno kako im u određenom trenutku treba. To je tumačenje demokracije i svega drugog samo za vlastite potrebe.
Promjena pravila
Politologinja Edit Zgut slaže se s onima koji tvrde da Orbán nije demokratski političar.
- Već skoro jedno desetljeće Viktor Orbán koristi autoritarne metode kako bi učvrstio vlastiti položaj. Pritom udara na demokratske institucije, upotrebljava državne institucije protiv svojih protivnika i političkih disidenata te mijenja pravila kako bi osigurao vlast. Mađarska vlada predstavlja uspješan laboratorij neliberalne vladavine koja guši politička i građanska prava, kriminalizira rad nevladinih organizacija i ograničava slobode akademske zajednice. Uostalom, prema izvještaju “The Global State of Democracy” za 2019. godinu, Mađarska se službeno našla među zemljama “najizrazitije vidljive erozije demokracije u posljednjih pet godina”, u društvu Poljske, Rumunjske, Srbije i Turske”, upozorava Edit Zgut.
Orbán je poput klasičnog populista krenuo od pozicije da “svijet počinje od njega”. Kazharski ističe kako Orbán stvara priču prema kojoj je Mađarska prije njega bila “okupirana od liberala, nevladinih udruga, globalista i multinacionalnih kompanija” te se on pojavljuje kao spasitelj. Za Kazharskog je Orbánov režim svojevrsni “neofeudalni poredak” - stvaranje oligarhije koja nužno dovodi do rastuće korupcije. - Sve je više autoritarnih vođa koji koriste imovinu i novac kao političko oružje - zaključuje Kazharski te napominje da je Mađarska počela razvijati “autoritarni sustav tek nakon ulaska u NATO i EU”.
Dugogodišnji hrvatski diplomat, koji se u proteklih 20 godina često susretao s mađarskim političarima koji su u tom razdoblju bili na vlasti u Budimpešti, pojašnjava nam kako se Orbána ne može gledati jednoznačno. Naime, smatra naš sugovornik, Mađarska je u tom razdoblju prošla različite faze. Unatoč inozemnim investicijama koje su bile višestruko veće nego u Hrvatskoj, još prije jednog desetljeća, životni standard većine stanovništva bio je prilično nizak, a tadašnja socijalistička vlast bila je duboko korumpirana. Sve to otvorilo je vrata za Orbánov dolazak na scenu.
- Realno gledano, iako ga protivnici optužuju da je autokrat, Orbán je zaslužan za gospodarski rast i podizanje životnog standarda. Činjenica je da pobjeđuje na izborima, što znači da ima podršku, a u takvim okolnostima raste i nacionalni duh Mađara. Ipak, ne mislim da oni razmišljaju o nekakvom otvaranju pitanja državnih granica i ekspanziji na tuđe teritorije, ali da Orbán želi postati svojevrsni otac nacije i svih Mađara, gdje god oni žive, to je prilično očito - drži naš sugovornik.
Međutim, čak i mediji koji su kritični prema politici mađarskih vlasti nerijetko priznaju da Orbán uspješno balansira u međunarodnim odnosima, svjestan realne pozicije Mađarske: kao male zemlje stisnute između svjetskih sila. Tako su analitičari Deutsche Wellea zaključili kako je “Mađarska naučila da je najbolje svakome nešto ponuditi, sa svima biti dobar. Tako Orbán podržava američku politiku u Iraku ili Afganistanu i šalje tamo vojnike. Njemački automobilski koncerni dobivaju vrlo povoljne uvjete poslovanja u Mađarskoj. A ruskom predsjedniku Orbán nudi atomsku elektranu Paks i pozornicu za nastupe: u Budimpešti Putin može pokazati kako on i u redovima EU ima svoje saveznike”.
Širenje utjecaja
Unatoč tome, zanimljivo je da Viktor Orbán svojom pojavom i političkom pozicijom i stavovima služi kao nedosanjana inspiracija za mnoge zemlje s ovog područja pa se obasipa pažnjom i zaljubljenim laskanjem hrvatskih suverenista te se “hrvatski Orbán” zagovara i u njedrima hrvatske desnice. Svojedobno je čak rečeno da Franjo Tuđman nije dobio svog nasljednika u Hrvatskoj, ali jest u Mađarskoj, upravo u liku Viktora Orbána!? No, to više govori o stanju duha na desnom polu hrvatske ideološke scene, nego o Orbánu. No, svakako je zanimljiv taj fenomen Orbána, pogotovo jer dolazi iz jedne relativno nedovoljno ekonomski razvijene države, ali koja je među prvima u Istočnoj i Srednjoj Europi (u konzervativnoj Poljskoj, koja ima te ambicije, Jarosław Kaczyński nekako to ne uspijeva) iskazala nastojanje (u pokušaju) da se nametne kao lider šire regije - Srednje i Jugoistočne Europe. Ostaje pitanje gradi li Mađarska domove kulture za mađarsku manjinu i stadione na područjima gdje živi mađarska manjina, koristeći ih ne samo kao most za suradnju sa susjednim zemljama, nego i za širenje svog političko-ideološkog utjecaja.
Razlog ljubavi hrvatskih suverenista, ali i drugih, prema Orbánu Boban vidi u činjenici da mnogi ljudi zazivaju “čvrstu ruku”. - Budući da je učinkovitost države nezadovoljavajuća, dio njih smatra da će ona profunkcionirati ako se vladajućoj eliti da još više političke moći te je se riješi spona mehanizma provjere i ravnoteže te ustavnog ograničenja vlasti. Kod jednog dijela tih zagovaratelja to je posljedica nepoznavanja demokracije, države, političkog sustava i režima, ali i postojanja takve političke kulture koja nije pogodna za opstanak i razvoj liberalne demokracije. Dio desničara je, pak, jednostavno opčinjen koncentracijom političke moći, konzervativizmom, nacionalizmom i ksenofobijom kod Orbána pa je vjerojatno to razlog njihove opčinjenosti njime - zaključuje Davor Boban.