Još prije samo pet-šest godina sve se činilo bezbrižnim i lijepim. Problema nije bilo ili su se barem dobro zamaskirali. Brazil je početkom 21. stoljeća procvao.
Tu novu pozitivnu poziciju Brazila potvrdilo je, u razmaku od samo dvije godine, dobivanje organizacije dvaju najprestižnijih i najvećih svjetskih sportskih događaja: Svjetskog nogometnog prvenstva 2014. te Olimpijskih igara 2016. Kada su ta dva natjecanja dobivena, u Brazilu je, osim pobjedničkog ushita, kod nekih analitičara zavladala i blaga panika.
SKUPE MANIFESTACIJE To su manifestacije koje koštaju desetke milijardi dolara, a mnoge zemlje su se nakon organiziranja takvih događanja strmoglavile u recesiju jer nisu uspjele pozitivno poslovati, ni poslije iskoristiti brojne objekte sagrađene u tu svrhu. U grčkoj krizi i ukrajinskom kaosu mnogi vide i prste nemogućnosti da se nose s troškovima Olimpijskih igara 2004. te Europskoga nogometnog prvenstva 2012. godine. Muke po Brazil počele su već nakon Svjetskog prvenstva 2014. godine, što se poklopilo i s krahom njihove nogometne reprezentacije. Nakon poraza od Njemačke 1-7 u polufinalu brazilski je nogomet još u šoku pa je i na nedavnoj Copa Americi, prvenstvu Sjeverne i Južne Amerike, u SAD-u Brazil ispao u grupnoj fazi natjecanja, što im se zadnji put dogodilo prije tridesetak i više godina.
Između Svjetskog prvenstva i Olimpijskih igara koje počinju 5. kolovoza, u Rio de Janeiru, kola su krenula nizbrdo, a Brazil se pokazao kao slon na staklenim nogama. Došlo je do pada proizvodnje i investicija, u zemlji vlada politička kriza izazvana političko-koruptivnim skandalima koji su doveli do postupka opoziva predsjednice Dilme Rousseff, na to se strovalio Zika virus koji je posijao paniku među sportašima i turistima, a tu su još siromaštvo, kriminal (korupcija i ulična razbojstva), ekološki problemi te kašnjenje u gradnji i realizaciji nekih infrastrukturnih objekata povezanih s Igrama u Riju.
SRUŠIO SE MOST Nedavno se srušio 50-metarski biciklistički most u sklopu olimpijske staze, pri čemu su poginula su dva radnika. Zbog svega toga se čak razmatralo preseljenje Igara na neku drugu destinaciju. London, organizator prošlih Igara 2012., Glasgow i Moskva neko su vrijeme figurirali kao rezervne varijante, ali to se ipak nije dogodilo. U Brazilu su često prigovarali da ih nepotrebno kinje velike države koje konstantno podrivaju i prigovaraju organizaciji tako velikih natjecanja koja dobiju “manje” važne zemlje. Brazil je želio dokazati svoju važnost, no nedaće su, na žalost, dolazile kadšto i nenadano, a dio su izazvale i tamošnje političke elite.
Prema nekim podacima, čak deset posto brazilskoga BDP-a ide na “zaštitu bogatih od siromašnih” - osiguranje zasebnih kvartova, škola i bolnica, nerijetko opasanih višemetarskim zidovima i ogradama, a samo dva posto BDP-a ode na vojsku. Zbog toga se odnosi siromašnih i bogatih u Brazilu kolokvijalno nazivaju “socijalnim ratom”. Problem je u favelama, divljim sirotinjskim naseljima na obroncima velikih gradova u kojima vladaju okrutne lokalne bande, a stanovnici su prepušteni sami sebi, bez osnovnih stvari za normalan život. Povezan s tim, veliki problem uoči Igara je i ulični kriminal. Krađe mobitela, satova, torbica i novčanika su svakodnevne, a stopa ubojstava raste. Osim “pravog” kriminala, ističe se i brutalno ponašanje policije.
LAKI NA OKIDAČU Naime, prema statističkim podacima, svaki četvrti ubijeni u Brazilu pao je od ruke policajaca lakih na okidaču. Udruge za ljudska prava ističu da je policijsko nasilje u porastu te da se neke sirotinjske četvrti naprosto čiste - likvidacijama nepoćudnih. A upravo se Rio, uz São Paulo, smatra najopasnijim gradom.
Brazilsko blagostanje također je dovedeno u pitanje: pada proizvodnja, smanjuju se plaće i raste nezaposlenost koja je trenutačno viša od deset posto.
I kao da sve te nedaće nisu bile dovoljne, pojavio se virus Zika. Riječ je o opasnom virusu koji trudnicama može trajno oštetiti plod, a prenose ga komarci. Kada je virus buknuo, mnogi Olimpijski odbori su se pokolebali te čak najavili da neće poslati svoje sportaše u Brazil zbog straha od zaraze. Neke su zemlje, pak, odlazak u Brazil svalile na svoje sportaše izjavom da tamo idu na vlastitu odgovornost. U Brazilu se trude pronaći cjepivo, ali i smanjiti propagandnu štetu koja je počinjena.
I kao da tu nije kraj pehovima, pokazalo se da zaljev Guanabara, gdje će se održati brojna natjecanja u vodenim sportovima, do Igara neće biti očišćen od smeća i toksičnih sredstava kojima je zagađen.