Glavni urednik Bilda Julian Reichelt zakuhao je frku.
Prvo je najtiražnija njemačka novina, kojom on rukovodi, objavila kontroverzan članak u kojem tvrde da im Kina duguje 160 milijardi eura (to je, prema njihovu izračunu, ekonomska šteta prouzročena koronavirusom u Njemačkoj). Potom su to prenijeli svi mediji svijeta, nakon čega su kineske vlasti poludjele i reagirale protestnim pismom. Na kraju je urednik Reichelt, ne mirujući, odlučio situaciju još malo “zapapriti” pa je Kinu otvoreno optužio da “ugrožava svijet”.
Sve je zapravo počelo 15. travnja kada je Bild objavio prvi članak “Koronavirus račun: Koliko nam Kina duguje” u kojem su, nimalo uvijeno, Kineze proglasili krivcima za globalnu ekonomsku korona-krizu. Pobrojali su unutra sve njemačke gubitke pretrpljene u mjesecima blokade, od turizma, kažu, izgubili su 24 milijarde eura, trgovine gube 1,5 milijardi eura dnevno, njihove velike kompanije, kao što je Volkswagen, ostaju bez dvije milijarde eura tjedno, a gdje su još mala poduzeća, aviokompanije... U totalu, navode, Kina je svakom Nijemcu dužna između 1784 i 4305 eura.
Argumentacija je sljedeća: kineska vlast, nakon što je saznala da je Wuhan epicentar nove pandemije, mogla je podijeliti tu informaciju sa svijetom, ali oni su je zataškali i poslije muljali s brojkama preminulih i zaraženih. Nisu bili transparentni niti prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Zbog tog kašnjenja “cijeli svijet je bio nespreman” na nadolazeću krizu, a to je valjani razlog da pogođene zemlje sada razmisle o opciji da “Kinu tuže za primjerenu odštetu”.
Neki komentatori, uzgred, sumnjaju u to da je Bild članak objavio samoinicijativno, nego više kao propagandni “probni balon” vladajućih. Ali njemačka se vlast elegantno izuzela iz te gungule, proglašavajući članak, ni grubo ni meko, “iluzornim”.
Kako bilo, “koronaceh” Bilda se društvenim mrežama i portalima proširio poput požara. Došao je i do američkog predsjednika Donalda Trumpa. On je na medijskoj konferenciji krajem travnja, kako je i prije koketirao s idejom da od Kine traži odštetu, ponovio da SAD provodi istragu i da traže načine kako “kazniti Kinu” zbog pandemije. Kada su mu novinari servirali primjer članka u njemačkoj tiskovini Bild, gdje se daje konkretna brojka za kompenzaciju, Trump je odgovorio: “Mi ipak govorimo o puno više novaca od Njemačke”.
Dakako, članak nije prošao ni ispod kineskog radara. Odmah nakon objave, bijesna kineska partija je, posredstvom kineskog veleposlanstva u Berlinu, na adresu Bilda poslala žučno pismo. Tamo navode da je Bildov izračun “poticanje nacionalizma i ksenofobije”. Također, demantirali su navode o zataškavanju i inzistirali na tome da su obavijestili WHO kada su imali samo desetak oboljelih. Pozvali su se na prijateljske odnose dviju zemalja i pitali Bild “odakle samo dolazi netrpeljivost vaše redakcije prema našem narodu i zemlji”.
Nisu dugo čekali odgovor. Glavni urednik Bilda Julian Reichelt odlučio je glavom i bradom ući u obračun i uzvratio je još paklenijim pismom. “Vi ugrožavate svijet”, napisao je, a to se, u obliku naslova, dalje proširilo medijskim svijetom. “Vladate nadzorom”, optužio je kineskog predsjednika Xi Jinpinga govoreći da uopće “ne bi bio predsjednik da ne nadzire sve, svakoga građanina”, ali da iz nekog neobjašnjivog razloga odbija nadzirati kineske tržnice.
“Kažete da ne poštujem prijateljstvo naših dviju zemalja. Vjerujem da vi velikim prijateljstvom smatrate kada darežljivo pošaljete zaštitne maske po cijelom svijetu. To nije prijateljstvo. Ja bih to nazvao imperijalizmom skrivenim iza smiješka, trojanskim konjem”, piše Reichelt.
Pošast koronavirusa, vjeruje Reichelt, Kina sada koristi kako bi učvrstila svoju geopolitičku poziciju. Kako kaže, koronavirus je “najveći kineski izvozni hit, iako ga nitko nije htio”. Pritom, kao da pisana tirada nije bila dovoljna, Reichelt je na Twitteru krajem travnja objavio i videokomentar u kojem je ponovio svoje stavove na engleskom jeziku, a taj je dosad pregledan više od 2,2 milijuna puta.
Glavni urednik Bilda, kojeg smo teškom mukom uspjeli dobiti na telefon za brzi intervju, inače je dugo bio ratni reporter, izvještavao je s brojnih svjetskih ratišta, među ostalim, iz Afganistana i Iraka. Kolege ga opisuju kao prgavog novinara, a kritičari kao histeričnog agitatora. Inače, 39-godišnjem Nijemcu ovo nije prvi put da je u centru pažnje zbog kontroverznih izjava - prilikom svjetskog prvenstva u Rusiji 2018. godine, ruskog je predsjednika Vladimira Putina nazvao “ubojicom i zlikovcem”.
Kini ste položili račun, kažete da su Njemačkoj dužni ukupno 160 milijardi eura. Što ste time htjeli postići, koja je vaša agenda?
- Nema agende. Imali smo legitimne podatke. Nekoliko tjedana nakon što smo objavili taj članak postalo je jasno da Kina nije bila transparentna prema ostatku svijeta, što se tiče objave podataka o opasnosti i širenju virusa. Ako su se oni tako ponašali, onda je opravdano da se i mi zapitamo, dobro, kolika je njihova odgovornost za ekonomske posljedice koje sada proživljavamo. Dakle, nije bilo agende, pokušali smo pridonijeti diskusiji koja je sada itekako živa. Pokrenuli smo globalnu temu koju je trebalo pokrenuti.
Nije li moguće, umjesto optužbi za zataškavanje, da je i Kini trebalo vremena da provede vlastita ispitivanja, da utvrdi koliko je virus opasan i kako se širi, prije nego što prošire globalnu paniku?
- O, ne sumnjam ja da su oni provodili ispitivanja. Sigurno jesu i to rigorozna, ali su odlučili to ne podijeliti s ostatkom svijeta.
Krivca ste našli u kineskom vođi Xi Jinpingu. U svojem komentaru navodite, među ostalim, da ‘vrlo brzo i efikasno gasi novine i portale koji su kritični prema njemu, ali istu brzinu i efikasnost ne pokazuje prema tržnica gdje poslužuju juhu od šišmiša’.
- Da, napisao sam da ugrožavaju svijet i iza toga stojim. Znači, imate zemlju koja je tehnološka velesila, koja je iznimno efikasna kada treba ukrasti nečiju inovaciju i proizvesti milijune jeftinih kopija, ali ne žele biti efikasni kada je riječ o problematičnim tržnicama.
Mislite da postoji neki razlog u pozadini?
- Nisam stručnjak. Mislim da je to dio njihovog kulturnog ponosa, kulinarske tradicije od koje ne žele odustati. Međutim, puno zemalja, pa i Njemačka, ima svoje kulinarske posebnosti, ali ako one predstavljaju zdravstvenu opasnost, posebno danas u globaliziranom svijetu, razumno je da se od takvih praksi odustane.
Nakon članka ‘Koronavirus račun’ reagirali su žurno iz kineskog veleposlanstva u Njemačkoj. Optužili su vas za nacionalizam i ksenofobiju.
- Nije tu bilo nikakvog nacionalizma, to je globalna diskusija. Brojke o čitanosti i dometu tih članaka, kao i globalni komentari podrške na društvenim mrežama, govore tome u prilog. Tu nije riječ o sukobu Njemačke protiv Kine, već Kine protiv ostatka svijeta. Većina je svjetskih ekonomija uništena.
Ipak, računica koju ste objavili isključivo se bavi Njemačkom. Kažete da Kina svakom Nijemcu duguje između 1784 eura do 4305 eura.
- Naravno, većina naše publike je u Njemačkoj i tako je bilo jednostavnije izložiti informacije jer se tiču upravo naših čitatelja. Isti takav račun Kini može ispostaviti bilo koja država na svijetu. Znam da se nekima čini da Njemačka ima naviku da, ponekad i nešarmantno, docira i nameće svoja stajališta, ali to ovaj put nije slučaj.
Služe li vaši članci, a bilo je i takvih optužbi, za prikrivanje traljave reakcije njemačkih vlasti na pandemiju? Neki komentatori kao Peter Schwartz tvrde da je to promišljeno traženje neprijatelja i micanje fokusa s bitnih stvari. Kažu da je Bild skočio u zaštitu Angele Merkel.
- (smijeh) Možete slobodno pitati Merkel što misli o tome. Gledajte, mi smo novinari i mi moramo imati teme koje su podržane činjenicama. Takvi argumenti ne mogu oprati Kinu od krivnje da nisu pravovremeno podijelili informacije s ostatkom svijeta, a znali su.
Sjećate se kako su kritizirali Trumpa za proklamiranje ‘America first’ i nametanje carina, ali sada se ispostavilo da je ipak ‘China first’, kada zagusti. Jednostavno, ne može se vjerovati jednoj takvoj surovoj diktaturi, a naivno je od njih očekivati transparentnost.
Jeste li simpatizer Donalda Trumpa? On se također osvrnuo na vaš članak. Prokomentirao je da bi kineska kompenzacija prema SAD-u trebala biti puno veća od Njemačke.
- To mi je posve nebitno. Nevažno je što će on reći, bitno je da je ova tema postala globalna diskusija, a pokazalo se da puno zemalja misli da je Kina, zapravo, zajebala svijet.
Kažu za vas da ste histerični agitator.
- (smijeh) Nikako. Mislim da ima dovoljno histerije na društvenim mrežama. Kada radim komentar ili članak pokušavam biti što jasniji i što precizniji. Postoji ono pravilo ‘u redu je činjenicu oblikovati u emociju, ali ne i emociju u činjenicu’ i toga se držim.
Vjerujete li stvarno da će Kina Njemačkoj, ili bilo kojoj drugoj državi, isplatiti odštetu? Neke se organizacije, primjerice, britanski konzervativci Henry Jackson Society, zalažu se da zemlje G7 tuže Kinu za 3,2 bilijuna funti.
- Ne, Kina to neće napraviti, baš suprotno. Reći ću vam što će napraviti, pokušat će pokupovati što više europskih kompanija, koje su sada oslabljene i uništene, i to što jeftinije. To je sad njihov fokus, da u cijeloj ovoj situaciji još i zarade.
Nemoguće je izbjeći pitanje uloge medija u ovoj novoj situaciji. Kao urednik najtiražnije njemačke novine mislite li da bi mediji u ovom trenutku, kada je kriza neizbježna, trebali postavljati ovakva ‘problematične’ pitanja?
- Kada sam napravio videokomentar, jasno, cilj mi je bio pokrenuti raspravu, a za to morate biti i malo provokativni. Što se uloge medija tiče, primjećujem da dolazi do velike promjene, ali kao i uvijek u ovom poslu, u pozadini svakog članka moraju biti činjenice, točne i provjerene. Sada, hoćete li to upakirati u provokativan i zanimljiv naslov... pa bilo bi poželjno.
Da završimo u ležernom tonu. Objavili ste nedavno na naslovnici Bilda Hrvatsku kao jednu od najpoželjnijih destinacija za ljetovanje ove sezone. Znate, pouzdajemo se u dolazak njemačkih turista.
- Da, čini mi se u ovom trenutku da je i jedina destinacija, zar ne? Ljetovanje je isto jedna od velikih tema u Njemačkoj i ako se zadrži ovakva epidemiološka situacija u Hrvatskoj, ne vidim alternative. Inače, bio sam početkom 2000-ih u Rijeci, radio reportažu. Upoznao sam tada i nekoliko vaših novinara. Odlični ljudi, prekrasna zemlja.