Susret predsjednika SAD-a i Sjeverne Koreje, Donalda Trumpa i Kim Jong-una, u Singapuru naši sugovornici opisuju “kao povijesni”, ali ističu da ćemo na to jesu li učinci “povijesni” ipak još morati pričekati.
“Problem je u tome što su se našla dva lidera koji su nepredvidivi i mogu za čas promijeniti svoje mišljenje te sve vratiti ne samo na početak, nego i dalje”, kaže nam dekan Verna i stručnjak za međunarodnu sigurnost Vlatko Cvrtila. Dodaje da u tome ne možemo izbjeći ni “paradoks Trump”. Naime, on se na nedavnom sastanku G7 jako posvađao s najbližim saveznicima, a za koji dan topio od srdačnosti na susretu s čovjekom s kojim je još donedavno razmjenjivao prijetnje i uvrede, i koji je sam govorio da će “bombardirati” SAD.
Za dugogodišnjeg hrvatskog veleposlanika Ivicu Maštruka ovaj susret je imao veći PR, nego politički značaj. “Ovo je dobar PR potez u prvom redu za Trumpa koji se sad može pohvaliti ‘međunarodnim uspjehom’, dok je Kim poslao poruku da želi postati dio međunarodne zajednice te izaći iz (samo)izolacije, i to je napravio vrlo bučno, prošavši kroz ‘velika vrata’”, smatra Maštruko. Upozorava da ovim susretom još ništa nije riješeno, zbog “tradicionalne nepredvidivosti” i Sjeverne Koreje i Donalda Trumpa.
Legitimitet
Prema mišljenju Davora Bobana, profesora Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, Kim Jong-un je izvukao veliku korist. On je kao predstavnik male zemlje uz pomoć balističkih raketa “natjerao” američkog predsjednika na sastanak. Ovaj je sastanak i određena pobjeda Kim Jong-una jer se pričalo o miru i denuklearizaciji, a njegov režim i katastrofalno stanje ljudskih prava u Sjevernoj Koreji nitko nije propitkivao. Boban napominje da je Trump dao legitimitet Kimovu režimu u međunarodnim razmjerima. Ističe da Trump nije vješt pregovarač, ali je svojim neobuzdanim ponašanjem i izjavama o Kimu kao “čovjeku kojemu vjeruje” zapravo dao legitimitet jednom od najbrutalnijih režima današnjice.
Profesor Cvrtila smatra kako je susret pokazao da Kim Jong-un želi biti “međunarodni čimbenik” te da se u kratkom vremenu našao s kineskim liderom Xi Jinpingom i američkim predsjednikom Trumpom, a uskoro bi trebao i s Vladimirom Putinom. Na taj je način sebe deklarirao i pozicionirao kao važnog čimbenika koji je odjednom uletio u svjetsku politiku.
Obrnut poredak
Boban napominje da se američko-sjevernokorejski summit trebao dogoditi još prije 18 godina, na kraju mandata predsjednika Billa Clintona, kada se i državna tajnica Madeleine Albright susrela s Kim Jong-ilom. Maštruko, pak, smatra da bi sastanak mogao pridonijeti miru i stabilnosti između dviju Koreja, ali ne vjeruje da bi u skoro vrijeme, a to je najmanje nekoliko desetljeća, moglo doći do neke priče o ujedinjenju. Razlike su prevelike, pogotovo jer nitko ne može reći da je ovaj sastanak sagradio kuću, nego tek temelje, kaže Maštruko.
I Cvrtila smatra da je ovo tek početak.
“Do ovakvih sastanaka na vrhu često dolazi nakon dugogodišnjih razgovora na nižim diplomatskim razinama, a ovdje je poredak obrnut. Pompozan, nagao, kakav i jest Trumpov način rada, ali zato su svi oprezni jer često iza toga ne slijedi ništa, a i Sjeverna Koreja nije pokazala da se u nju možemo pouzdati”, objašnjava Cvrtila. Davor Boban također ne vjeruje u skoro približavanje Koreja na način da se počne razgovarati o mogućem ujedinjenju. “Tu imamo nepremostive razlike, a treba vidjeti kako će se na unutarnjem planu sada ponašati Kim Jong-un i hoće li stanovnici osjetiti poboljšanje od ovog sastanka”, kaže Boban.
Profesor Cvrtila ne smatra da uskoro možemo očekivati pomake u liberalizaciji režima jer, “konačno, to od Kima nitko nije tražio” te zaključuje kako bi s vremenom Sjeverna Koreja možda mogla krenuti kineskim putem - “komunističkog kapitalizma” - bez političkog pluralizma i demokratizacije društva. Za Bobana i Maštruka do toga je (pre)dalek put, a sad tek treba pričekati kako će se singapurski sastanak implementirati u život.