VATIKANSKI GRAD - Proces beatifikacije pape Ivana Pavla II (1978-2005) bit će usporen, tvrdi Giacomo Galeazzi, vatikanist torinske Stampe, ali se ne upušta u predviđanje hoće li taj papa Poljak ipak biti proglašen blaženim na petogodišnjicu smrti, dogodine 2 travnja.
Razlog usporavanju Galeazzi nalazi u vlastitu razgovoru s Wandom Póltawskom (88), sveučilišnom profesoricom dječje psihijatrije, dugogodišnjom bliskom prijateljicom Karola Wojtyle još od 1950, prije negoli je postao krakówski nadbiskup kardinal, pa rimski papa.
Póltawska je priznala Galeazziju da ima još cio sanduk intimne (nipošto ljubavne) 55-godišnje prepiske s Wojtylom, pa on očekuje da će Kongregacija za kauze svetih htjeti i te dokumente potanko pregledati, kako ne bi naknadno pala neka sjena na lik budućeg blaženika pa sveca, dakle jednog od uzora svim katolicima ubuduće.
Wanda Póltawska (88) Galeazzijeve tvrdnje valja ipak uzimati s oprezom. On, na primjer, tvrdi da je sadašnji krakówski nadbiskup kardinal Stanyslaw Dziwisz, dugogodišnji osobni tajnik kardinala Wojtyle pa pape Ivana Pavla II, bio nezadovoljan što je Póltawska već objavila dio epistolara u ovogodišnjoj knjižici pod naslovom "Rekolekcje beskidzkie: Dzieje przyjaz'ni Karola Wojtyly z rodzina Póltawskich".
U dobro informiranoj Gazeti Wyborczoj, listu Adama Michnika, vatikanist Tomasz Bielecki međutim tvrdi da je Póltawska knjižicu objavila tek nakon savjetovanja s kardinalom Dziwiszem i uz njegovo odobrenje.
Blisko prijateljstvo Póltawske i Wojtyle nije nikakva novost. O njemu se naširoko pisalo kad je papa Ivan Pavao II 1999 beatificirao pa 2002 kanonizirao sv. o. Pija iz Pietrelcine. Među dokumentima bilo je i pismo tadašnjeg biskupa Wojtyle ocu Piju kojim ga je 1962 molio da se moli za zdravlje prijateljice Póltawske, oboljele od raka, te pismo zahvale nakon izlječenja, koje je pripisao Piovu zalaganju u Boga.
Póltawska (tada još Wojtasikowa) upoznala je Wojtylu kao studentskog kapelana dok je studirala medicinu. Iza nje je već bilo mučno iskustvo: Nijemci su je zarobili kao ilegalku 1941u Lublinu, gdje ju je Gestapo mučio, pa zatočili u logor u Ravensbrücku, gdje je bila podvrgnuta čudovišnim „medicinskim“ pokusima Karla Gebhardta, poslije osuđenoga i obješenoga u Nürnbergu.
„Logorske more mi nisu dale spavati“, rekla je Póltawska Galeazziju, objasnivši da ju je Wojtyla „naučio kako odgovoriti na pitanja koja su me mučila iznutra. Imali smo zajedničke interese, važne trenutke, duhovnost i ljubav spram prirode koju smo proživljavali logorujući po planinama južne Poljske pa sve do ljetovanja u pozlaćenu kavezu Castel Gandolfa nakon njegova izbora na Petrovu katedru. U Krakówu smo surađivali spašavajući djecu od komunističkog režima koji je favorizirao abortus.“
Wojtyla je rano ostao bez majke, mlad mu je umro stariji brat Edmund, pa su Wanda, njezin muž Andrzej Póltawski i njihova djeca na neki način zamijenili obitelj, kaže Póltawska (kao što mu je Dziwisz na neki način zamijenio sina). Ona objašnjava: „Bio je svet po značaju a genij po umu. Njegova filozofija mi je pomogla u privatnom životu i u psihološkom kopanju po ljudskoj osobnosti. Njegova misija bila je posvećenje ljubavi. Zajedno smo pisali i zajedno razmišljali kako spašavati ljudsku ljubav muškarca i žene. On je svetac i prije proglašenja.“
U svojim pismima Ivan Pavao II nazivao ju je „dušom“, „svetom dušom“ i „sestrom“, a sam se potpisivao katkad samo kao „br“ (brat). Tek što je prostrijeljen na Trgu Svetog Petra u Vatikanu 1981 otputovala je u Rim i ostala uz Papu dok mu se snage nisu vratile. Više od polovice posljednje godine Wojtylina života provela je u Vatikanu uza nj. Bila je uza nj i u sobi kad je umro – prenosi Galeazzi njezine riječi. O tome novinari uglavnom nisu znali.
Znali su za prijateljstvo, znali su da neki od prelata gunđaju kad bi na jutarnju misu u privatnoj kapeli Apostolske palače, prije doručka, došla u papučama. Ili kad bi se pojavila na nekom od prozora Palače.
Iz objavljenih pisama nije izbilo ništa što bi osobito draškalo novinarsku radoznalost. Póltawska nije htjela Galeazziju reći koliko je i kakvih pisama predala Kongregaciji za kauze svetih, jer je obavezana zavjetom tajnosti. Prepiska, uostalom, nije bila tajna. Zašto bi sada ona usporila proces?
Teološko povjerenstvo Kongregacije već je ustvrdilo 13 svibnja ove godine da je Ivan Pavao II posjedovao teologalne kreposti u herojskoj količini. Sada je na kardinalima u Kongregaciji (a sve ih je imenovao Ivan Pavao II) da prosude i svoj zaključak podastru Benediktu XVI, na kome je odluka.