Teško bolestan Radio 101 možda će ipak ozdraviti. Stojedinica više nije u stečaju, nakon godinu i pol dana ljudi su konačno počeli primati plaću. Radio je dugo bio u krizi, nakon akumuliranog duga od 3 i pol milijuna eura državi, zaposlenicima, autorskoj agenciji otišao je u stečaj.
“Ja sam ovo prozvao Matić poljanom, vani je zimus bilo -23, a ovdje u redakciji -21”, duhovit je glavni urednik Željko Matić dok opisuje ovdašnje radne uvjete, aludirajući na istoimenu visoravan na kojoj su se smrznuli partizani za marša. Na Stojedinici je 28 godina, u par rečenica se spontano prisjećamo najboljih i najgorih trenutaka... Iza leđa mu stoji skulptura, trodimenzionalna parafraza Munchova “Krika”. To, kaže, nema veze s trenutnom situacijom, tek je davni poklon koji, eto, drži u derutnom uredu.
Bez utjecaja
Nekad vjerojatno najrelevantniji zagrebački eter, čiji je program više puta zapalio ne samo grad, već i zemlju, radio koji je mijenjalo Hrvatsku i imao prepoznatljivo mjesto i u doba agonije komunističkoga režima, a kasnije, u Tuđmanovo vrijeme, bio glasna medijska opozicija, odavno je izgubilo utjecaj. Čovjek koji bi ga trebao spasiti zove se Thomas Thimme i posljednjih mjesec dana, u očekivanju i službenog preuzimanja stanice, često je na radiju. Sa 6,112.000 kuna namirio je obaveze i potraživanja iz stečajnog postupka.
Berlinčanin Thimme (58) u svojim rukama ima uspješan regionalni Power Radio, koji emitira glazbu i lokalne vijesti. Po profesiji ekonomist i novinar, karijeru je počeo u listu Bonner Rundschau, a potom je četiri godine bio glasnogovornik frakcije Zelenih u Bundestagu. Nakon toga Thimme je postao vlasnikom više radiopostaja. Godine 1991. bio je odgovorna osoba koja je prijavila stečaj Radija 100, lijevo orijentirane, alternativne stanice. Godine 2002. postaje čelni čovjek kultnog berlinskog radija Hundert6. No, restrukturiranje koje je tamo pokrenuo nije uspjelo pa je 2005. Hundert6 otišao u stečaj.
Svemu unatoč, novinari i urednici 101 su - umjereni optimisti. “Ovaj sad aktualni scenarij je prihvatljiv jer postoji samo jedan drugi, a to je likvidacija i gašenje radija. Dakle, u ovom slučaju, ja sam ‘za’. Iako je prva ponuda, ona Media Servisa, bila daleko povoljnija, jer u ovom slučaju su ljudi dobili 30 posto svojih otpremnina, a u prvom slučaju bi bili dobili 100 posto. Drugi isplatni red, honorarci, nisu dobili ništa; a u onom prvom slučaju bi dobili 30 posto. No, tu smo gdje jesmo i ja sam ‘za’”.... Bitno je samo da 101 i u novim privatnim rukama po sadržaju ostane - javni radio”, govori Matić.
Matić, veteran Stojedinice, svjedok i sudionik njezinih zlatnih vremena i njezina pada, zna u kakvoj je beznadnoj situaciji stanica bila donedavno. Koncem 2010. radio je imao 63 zaposlena i oko 60 honorarnih suradnika.
- I to je pridonjelo lošem poslovanju. Bili smo kao HRT, samo bez pretplate. Danas ovdje radi oko 25 ljudi, plus dvoje, troje u administraciji. Optimalno bi nam trebalo nekih četrdeset ljudi. Više od toga je besmisleno, govori Matić.
Neno Starčević, sportski novinar i urednik “Tjelovježbe”, na Stojedinici je 22 godine. U pauzi pripremanja priloga o dočeku žene koja imponira, zlatne olimpijke iz Dubrave, kratko komentira: “Kako sam živio bez plaće? Oženjen sam pa smo živjeli od ženine plaće i mamine mirovine. Novi vlasnik, Nijemac, zovem ga samo ‘Nijemac’ jer mu ne znam ime, me ne brine jer sumnjam da može biti gore nego što je bilo. Ako je čovjek uložio lovu pa valjda mu je u interesu da svi zajednički uspijemo. Što je on radio prije, ne znam, ali i ne zanima me...”