NOVI ŽIVOT NA BRAČU

Marina u Milni vodi poznati riblji restoran Bago, a Sabine robinzonski resort Gea Viva

    AUTOR:
    • Matija Boltižar,
    • Tena Šarčević

  • OBJAVLJENO:
  • 13.08.2019. u 23:26

Tomislav Krišto / HANZA MEDIA

Marina Furlan sa suprugom Lukom Sfarčićem u restoranu Bago

 

Jedna je rodom Talijanka, druga Njemica. Prva je prije radila kao akademska profesorica psihologije, druga kao profesorica arhitekture i urbanizma. Jedna danas vodi ribarski restoran, druga eko resort, a obje su napustile svoj posao iz struke i svoju zemlju kako bi pokrenule novi život u Milni na Braču.

Svaka je imala svoj motiv. Jednu je na obale bračke luke dovela ljubav prema mužu i ribi, drugu pak mistični poziv iz jedne tajanstvene špilje.

Tajna veza

Prva se zove Marina Furlan, druga Sabine Engelhardt. One se međusobno poznaju samo iz viđenja i svaka u sebi nosi vlastitu, posebnu priču. Ipak, veže ih jedna tajna povezanost s Milnom, malim mjestom s posebnom energijom i ljubavi zbog kojega su napustile svoj dom i započele jedan novi život.

Počnimo prvo s ljubavnom pričom u kojoj glavne uloge drže ribar i psihologinja.

- Ja sam ribar, a ona psihologinja koja govori šest jezika. Sedmi uči. To vam je samo takva ljubavna priča - kaže nam Luka Sfarčić, koji sa suprugom Marinom drži ribarski restoran Bago. Upravo je radi ribe i počela njihova ljubavna priča, koja je dovela do toga da Marina, rođena Talijanka koja je većinu života provela u Sloveniji, odluči trajno promijeniti svoje mjesto prebivališta i doseliti u Milnu.

- U Milnu sam dolazila cijeli život jer je još moja baka između dva rata ovdje kupila zemlju, pa kasnije i sagradila kuću. Luku dugo vremena nisam poznavala, osim iz viđenja. Sedam je godina stariji od mene pa smo se nekako uvijek mimoilazili - priča nam Marina, pa nastavlja:

- Jako sam voljela loviti ribu, a jedno vrijeme nisam imala s kime ići na brod. Pričala sam to prijateljima pa su mi rekli da znaju jednog momka koji će me sigurno rado povesti - kaže. Nevjerojatno je, priča, da je disko klub u kojem su se upoznali bio na istome mjestu na kojem danas imaju svoj restoran.

Tomislav Krišto / HANZA MEDIA

Sabine Engelhardt

 

Život na dvije adrese

Tako su se krenuli družiti, skupa ići na ribu, pa se na brodu dogodila ljubav radi koje su se nakon nekoliko godina i vjenčali te zajednički život nastavili u Sloveniji, u Izoli. Ona, inače doktorica psihologije, radila je na fakultetima u Kopru i Mariboru, a on se nastavio baviti ribom. Često bi putovao u Milnu, bio je to život na dvije adrese. Oboje su oduvijek htjeli imati svoj restoran, a prije sedam godina su pronašli adekvatan prostor i odlučili ga doista i otvoriti.

- Živjela sam i u Trstu, koji je također na moru, no tamo je cement, asfalt i beton. Ovo mi je mjesto sinonim za slobodu, po cijele bih dane ovdje bila vani. Zapravo sam oduvijek htjela doći ovdje, ali nisam znala čime bih se mogla baviti. Tako da uopće nisam morala puno razmišljati kada smo počeli razgovarati o restoranu - kaže Marina. Odlazak u Milnu pokazao se dobrim i za njihovog 12-godišnjeg sina, koji je visoko funkcionalan, ali ima probleme iz autističnog spektra.

Povratak prirodi

- Posljednje dvije godine ima asistenta u nastavi i jako puno uči, a i paše mu manja sredina - kažu. Prije godinu i pol njihova je obitelj dobila i još jednoga člana - udomili su šestogodišnjeg dječaka s Visa.

- To je bila moja velika želja. Svoje dijete odgajaš jer je tvoje, nisi napravio ništa posebno dobro. A ovo mi činio kao odličan način za učiniti nešto važno - priča Marina.

Iako je kod nje glavni okidač za dolazak u Milnu bila ljubav, kod Sabine, druge protagonistice ove priče, zvijezda vodilja je pak jedna tajna špilja. Sabine Engelhardt je Njemica koja u Milni vodi eko resort Gea Viva, robinzonsko odmorište u kojemu nema ni vode ni struje, već gosti žive u šatorima ili malim drvenim nastambama u prostranom kraljevstvu bijelog kamena, drača i maslina.

U njenom kampu naglasak se stavlja na povratak prirodi i upoznavanje vlastite duše, nešto što se, kaže, sve više gubi u modernom, okrutnom svijetu kapitalizma. Filozofija njenog kampa proizlazi iz geomantije, zapadnjačke verzije feng shuija, kojoj je ona posvetila svoj život. Zato joj nije problem cijelu godinu provesti u meditaciji u maloj kućici dok joj društvo prave kuja Pia, mačak Momo i magarac Balu. Ipak, prije samo deset godina stanovala je u centru Manchestera kao ugledna profesorica arhitekture i urbanizma na Sveučilištu Središnjeg Lancashirea.

Bio je to dobar posao, s dobrom plaćom i statusom koji dolazi s radom na uglednom UCLanu. Ipak, ona se osjećala zarobljenom u tom moru betona i hladnih ljudi. Tražila je izlaz iz tog svijeta i tijekom jedne meditacijske seanse došle su riječi koju su joj postale nit vodilja.

- Glas izdaleka mi je rekao da moram pronaći spilju na Jadranu i da ću tamo napokon pronaći sve svoje odgovore - priča Sabine i uvodi nas u njeno putovanje u nepoznato.

Prije 10 godina kupila je brod u Grčkoj, Cobru 508, i tijekom godišnjeg odmora se otisnula u putovanje za novim životom. U pratnji prijatelja plovila je i po 24 sata bez prestanka uz talijansku obalu prije nego li je stigla u Dubrovnik. Tu je nastavila sama jedriti Jadranom, obilazeći mjesto po mjesto, tražeći tu špilju koja ju je pozvala.

Mjesto iz vizija

Jedriti je naučila još kao djevojka na Chiemseeu u Njemačkoj, a okušala se i u hladnim morima Walesa i Škotske. Iskustva joj nije nedostajalo, no, opet, tražila je spilju u moru od tisuću otoka. Unatoč nemogućim šansama, nakon dva tjedna traženja pronašla je mjesto iz svojih vizija.

- Spilja se nalazi u Dračevoj luki kod Murvice na Braču. Nažalost, na tom mjestu je danas crkva pa mi nisu dopustili da provedem tamo neko vrijeme u meditaciji. Ipak, na tom mjestu se nalazi centar energije za cijelo područje Balkana i znala sam da moram ostati na Braču - kaže Sabine.

Dala je otkaz na fakultetu i preselila se u Zagreb kako bi naučila jezik i danas tečno govori hrvatski. Potom je s brodom uplovila u ACI marinu Milna gdje je na brodu živjela četiri godine kako bi skupila dovoljno novca da kupi zemlju na Braču. Sve samo kako bi pronašla svoj mir i pokrenula novi život na malom brijegu iznad Milne.

Zajedničko jedrenje Jadranom umjesto kampera s ocem i majkom

 

Nijemci Michael i Jeanette Hipp iz Rietheim-Weilheima prošle su godine tražili način kako da svoje kćeri tinejdžerice nagovore da još jedno ljetovanje provedu s roditeljima. Nadine ima već 17, a Korinna 15 godina i nije im baš više fora provesti ljeto u Hrvatskoj u kamperu s ocem i majkom. Tijekom jednog obiteljskog ručka na stol su im stavili ponudu koju nisu samo tako mogle odbiti - jedrenje po Jadranu!

One su pristale, ali uz neke svoje uvjete: Nadine će povesti dečka Davida, a Korinna najbolju prijateljicu Nelle. Plus, Nadine želi jedriti. Roditelji su pristali i bacili se u novu potragu, ovaj put za brodom koji je dovoljno velik da u njega stane šestero ljudi i da je motor dovoljno slab da ga može voziti 17-godišnjakinja.

 

- Bio je to stvarno izazov, no, evo, sada smo ovdje - kaže Michael dok sjedimo na čarter-brodu Bavaria 34 u ACI-jevoj marini Milna na Braču.

Bio je pravi užitak gledati ih kako jedan po jedan izlaze iz salona na palubu jedrilice te sjedaju jedno pokraj drugoga kao uhodana nautička ekipa. A to, kaže Michael, i jesu jer svatko zna svoju poziciju. Glavni skiperi su Michael i Nadine koji su naučili jedriti na Bodenskom jezeru. Pomaže im i 15-godišnja Nelle koja je također položila za skipera, dok mlađa Korinna još uvijek uči osnovne korake.

David je, pak, zadužen za fizičke poslove: potezanje muringa, vezanje bokobrana, pranje broda... A Jeanette? Ona ne voli jedrenje pa sjedi i gleda prekrasnu obalu dok nestrpljivo iščekuje povratak na sigurno kopno.

- Prošli smo Sukošan, Split i sada Brač, a planiramo svratiti i do Hvara. Nakon toga se vraćamo u kamper i još ćemo malo obići obalu autom. A kada dođem doma, opet me čeka novi izazov: pronaći novi način kako da nagovorim cure da još jednu godinu ljetuju s roditeljima - kaže uz osmijeh Michael. (Matija Boltižar)

Šampanjac, gusarske pjesme i disko žarulja u kokpitu broda

 

Posadu jedrilice Lea 1 nismo mogli upoznati u boljem trenutku. Otvara se šampanjac, iz zvučnika se čuju gusarske pjesme. Unatoč brojnoj posadi na brodu se i zapleše, a mislili su i na najmanje detalje pa se instalirala i disko žarulja koja reflektira svjetlo različitih boja.

Kod naših se Poljaka naveliko slavilo, a povod je bio 34. rođendan njihovog skipera Roberta Nowaka. Pustimo ih da guštaju pa s njima razgovaramo u jutro idućega dana. - Najprije smo otišli na večeru, gdje smo jeli ribu i morske plodove. Od tune do škampa. Popili smo i nekoliko pića pa se vratili još malo podružiti na brod - pričaju dobro raspoloženi.

 

Na brodu ih je osam odraslih i dvoje djece te jedan pas. - Skoro pa imamo i krokodile na brodu - šale se. Zatekli smo ih u Milni, otprilike na polovici njihova puta. - Počeli smo turu u Sukošanu, čekaju nas još Primošten i Šibenik, a bili smo u Rogoznici i Murteru - pričaju, pa dodaju da im je ovo sedma godina da jedre po Hrvatskoj, a upravo je slavljenik Robert zaslužan za to - veliki je fan jedrenja pa je uspio “zaraziti” i brojne svoje prijatelje.

- Ponekad dođem u Hrvatsku i dva puta u godini, jednom s obitelji i prijateljima, a jednom samo s muškim prijateljima. Moja supruga Magdalena i ja živimo u Szczecinu, na sjeverozapadu Poljske, na obali Baltičkoga mora i ušća rijeke Odre. Tamo imamo i vlastiti brod tako da smo iskusni nautičari. Osim Hrvatske, bili smo u Njemačkoj, Danskoj, po Baltiku, ali ovdje nam je najljepše - kažu, pa dodaju: nakon jedrenja još tjedan dana ostaju u Živogošću pored Makarske, ali u apartmanu. - Tamo ćemo samo ležati na plaži - smiju se. (Tena Šarčević)

Idealna pozicija u uvali koja je zaštićena od svih vjetrova

Eurodiesel Class Plus, Eurosuper 95 Class Plus te Eurodiesel Plavi dostupni su na tri točionika na maloprodajnom mjestu Ine u Milni na Braču. Smješteno na rubu ACI marine u Milni, ovo je maloprodajno mjesto na idealnoj poziciji, jer je Milna poznata kao mjesto koje je vrlo privlačno nautičarima, kako zbog same kvalitete marine, tako i radi činjenice da je pozicionirana u uvali vrlo dobro zaštićenoj od svih vjetrova. To nam potvrđuje i zaposlenik s kojim smo porazgovarali po dolasku.

 

- Najviše se prodaju pića i, naravno, gorivo. Nautičari su nam primarna potrošačka skupina. Dobro se prodaje i oprema za brodove. U ponudi imamo osnovne potrepštine za brod. Tu su konopi, zastave, svjećice, ulja za brodove, maziva... - nabraja nam mladić pa dodaje da im najčešće dolaze jedrilice.

- Najveća je gužva četvrtkom i petkom, kada su smjene u marini te ako je neka nevera pa dosta ljudi skrene u Milnu zakloniti se od lošeg vremena - tumači nam. U svojem asortimanu ovo prodajno mjesto ima i razne vrste grickalica, sladolede, led i drugo. Otvoreni su svakim danom od 7 do 21 sat.

 

Izdvajamo