Srpski mediji javljaju da bi se jedan od najbogatijih i nekad najutjecajnijih srpskih tajkuna, Bogoljub Karić, mogao nakon dugogodišnjeg udobnog i ugodnog izgnanstva u Rusiji (trenutačno je u Bjelorusiji) već za pravoslavni Uskrs, 5. svibnja, pojaviti u Beogradu te u obiteljskom krugu provesti blagdan.
Naime, otkad je jednoga prohladnog predvečerja u veljači 2006. godine, dok je pustim beogradskim ulicama valjala košava, u prvom razredu Aeroflotova aviona sa surčinskog aerodroma odletio u Moskvu preduhitrivši time uhidbeni nalog zbog zloporabe službenog položaja i nesavjesnog poslovanja svoje tvrtke Mobitel, glava najjače srpske poslovno-političke dinastije Karić, Bogoljub, nije, za svaki slučaj, navraćao ni u susjedstvo Srbije. No, sada bi mu najnovija izmjena kaznenog zakona - pod pritiskom Bruxellesa, a Srbija žarko želi u EU - mogla omogućiti povratak u zemlju.
Novom odredbom prekvalificirana mu je i optužnica iz “zloporabe službenog položaja” u “zloporabu odgovorne osobe” pa se Bogoljub Karić, jedan od najbogatijih Srba, pobjedonosno vraća kući gdje ga ipak, kako kažu, čeka sudski proces, ali očito s većim šansama da kaže kako on, “majke mi”, nije ništa nepošteno napravio, unatoč tvrdnjama tužiteljstva da je oštetio državu za pozamašnih 60 milijuna eura.
Bogoljuba i njegova starijeg brata Sretena sumnjiče da su iz svoje tvrtke Mobitel (udio je imala i srpska Pošta) zapravo prebacivali novac na osobne račune u neke druge banke, pa i u vlastitu Astra banku na Cipru. Prema već starom članku zakona za to je bila predviđena kazna zatvora od 12 godina.
Bogoljub Karić tako bi nakon skoro sedam godina provedenih po elitnim moskovskim i nekim drugim postsovjetskim odredištima (Uzbekistan, Azerbajdžan, Turkmenistan, Bjelorusija) trebao uskrsnuti u Srbiji na Uskrs. Sve te godine nagađalo se je li dobio azil u Rusiji (radnu dozvolu je odmah ishodio) i je li uopće u Beogradu izdana tjeralica za njim. Znalo se da živi u luksuznom lovaškom izoliranom naselju u Moskvi gdje ima poslovnu zgradu Jefimija u Nikolojamskoj ulici, u nekad boemskoj četvrti Taganka u kojoj kvadrat stana ili poslovnog prostora danas stoji 10.000 dolara. Tamo su, na broju 40, Karić banka te solidno posjećeni restoran “balkanske kuhinje” Jugoslavija u kojemu se mogu - uz hvaljenu Karađorđevu šniclu (moskovski ocjenjivači tvrde - najbolju u Rusiji i šire), šopsku salatu i trpku Ždrepčevu krv - u separeima susresti i prva udovica Srbije Mirjana Marković s nestašnim sinom Markom te ostarjeli zadnji jugoslavenski ministar obrane, mrki Veljko Kadijević, koji su svoje posljednje pribježište našli u ruskom megapolisu zajedno s mnogim demisioniranim narodnim vođama srednjoazijskih despocija.
U zemljama bivšeg SSSR-a Bogoljub ima građevinski biznis pa trenutačno gradi u Minsku. Kažu da nije pretjerano društven. Nije se izdvajao ni isticao, niti su se za njega zanimali moskovski tabloidi, iako ga se ponekad viđalo na okupljanjima i druženjima srednjeg sloja ruskih tajkuna. Naime, iako je osobni prijatelj bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka i turkmenistanskoga Gurbangulija Berdimuhamedova (tvrde da je njegov brat Dragomir bliskiji s ovim drugim) te je i sam poprilično bogat, nije se uspio ubaciti među najviđenije ruske oligarhe i utjecajne kremaljske administrativce. Čini se da nije taj kalibar, premda je za ovdašnje, pogotovo srpske, prilike mogul broj 1.
Bogoljub je najmlađi od braće, ali je pater familias brojne obitelji Karić podrijetlom iz kosovskoga grada Peći. Rodio se 1954. godine u skromnoj radničkoj obitelji Janićija i Danice Karić koja se nakon suprugove smrti zamonašila te nosi ime Angelina. Na svijet su donijeli četiri sina - Sretena, Dragomira, Zorana i Bogoljuba te kćer Oliveru, najmlađu, koji već početkom 70-ih zajednički kreću u pravljenje novca. Sa svojim orkestrom Plave zvezde tada okreću popriličan novac svirajući na svadbama, slavama i ostalim kafanskim svečanostima ne samo Srbima, nego i viđenijim kosovskim Albancima, čemu je pridonijelo i Bogoljubovo znanje albanskog.