Ne budim se noću obliven znojem zato što mi je prijatelj poremećeni monstrum. Noćna mi je mora što je bio potpuno običan dečko.
Rekao je to Norvežanin Peter Svaar, prijatelj Andersa Behringa Breivika, ekstremnog desničara, koji je 22. srpnja prošle godine izveo jedan od najstrašnijih individualnih napada u povijesti i ubio 77 ljudi, mahom tinejdžera. Suđenje mu je počelo ovog ponedjeljka. Ne kaje se. Ne priznaje da je kriv, iako ne niječe ubojstva. Ulazeći u sudnicu, s rukom visoko podignutom u zrak, uzviknuo je da je ubijao u samoobrani. Branio je norveški način života od muslimana, islamista i imigranata u cijelosti.
Smrt marksista
Tog je dana otišao u centar Osla. U 15 sati i 22 minute detonirao je automobil-bombu ispred sjedišta vlade. Umrlo je osam, a ozlijeđeno 209 osoba. Niti dva sata kasnije, odjeven u uniformu policajca, pozvao je taksi koji ga je odvezao na otok Utoya, gdje se održavao kamp mladeži lijevo orijentirane Laburističke stranke. Izašao je iz taksija. Izvadio je pušku i počeo nasumice pucati. Ubio je 69 ljudi. Ozlijedio ih je još 110. Sat je vremena, slušajući glazbu iz “Gospodara prstenova”, hodao po otočiću i ubijao. Krikove nije čuo, i zbog vlastitog vrištanja “Danas ćete umrijeti, marksisti!”. Najmlađa žrtva imala je 14 godina. Milost je pokazao samo prema 11-godišnjaku kojem je ubio oca i koji je ustao i rekao mu: “Premali sam da umrem”. Nakon što je tim specijalaca stigao na otok Breivik se predao bez otpora.
Zločin je planirao devet godina. Šest sati prije pokolja na YouTubeu je objavio propagandni film, a ostavio je i manifest od 1516 stranica u kojem objašnjava plan i ideju da do 2083. godine Europa opet bude etnički čista. Objasnio je da je član templarske organizacije koja se bori za “bijelu dobrobit” te da mnogim obiteljima, socijalistima i multikulturalcima mora nanijeti bol tako da ubije njihovu djecu kako bi obranio norveški način života. On je spasitelj, koji će pokrenuti rat, da bi za 70 godina Europa opet mogla mirno disati.
Kad je uhićen, zatražio je crvenu Lacoste vestu. U njoj je želio biti priveden.
Svijet je ostao šokiran i bez objašnjenja. To je djelo luđaka, poremećenog uma, govorili su i pisali svi. Drugog objašnjenja nema.
No, Breivik nije luđak. On nije psihijatrijski bolesnik, on nema klasičnu dijagnozu. Breivik nije čuo glasove, nije halucinirao, nema pogrešne kemijske reakcije u mozgu. I nema tablete, lijeka ili terapije koji bi ga izliječili.
- Nisu nama problem oni bolesni ni oni zdravi. Glavni su problem oni između - poentira prof. dr. Miroslav Goreta, naš najugledniji stručnjak forenzične psihijatrije, voditelj Centra za forenzičnu psihijatriju Psihijatrijske bolnice Vrapče, kojeg je predsjednik Josipović ovih dana odlikovao Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića.
- On nije lud. Tu se radi o višestrukom poremećaju ličnosti. Netko tko vidi svijet crno-bijelim i željan je velike geste. Ako ga označimo poremećenim, to nam daje osjećaj distance, što je luksuz koji bismo si trebali uskratiti - rekao je David Wilson, sveučilišni profesor kriminologije u Birminghamu.
Anders Breivik je, prema posljednjem psihijatrijskom vještačenju, osoba s ekstremnim narcističkim poremećajem ličnosti.
Nakon 22. srpnja u Oslu sud je imenovao grupu vrsnih vještaka da utvrde je li Breivik bio ubrojiv u vrijeme počinjenja djela ili boluje od neke psihijatrijske bolesti. Prema njihovu izvješću objavljenom na 300 stranica, Breiviku je dijagnosticirana paranoidna shizofrenija i proglašen je neubrojivim. To je automatski značilo da mu se sudi kao psihijatrijskom bolesniku i da mu se ne izriče kazna, već psihijatrijsko liječenje u neograničenom trajanju.
Gnjev obitelji žrtava
Psihijatriijska ekspertiza izazvala je oštru raspravu u norveškoj javnosti te gnjev obitelji žrtava, koje su izražavale sumnju u istinitost izvješća. Izjavljivali su kako su psihijatri zaključili da je najbolje proglasiti ovo djelo činom luđaka kako ga ne bi kaznili kao zločinca. Psihijatri su pak objašnjavali da je Breivik sagradio cijeli svoj svijet na temelju bizarnih, grandioznih i halucinogenih misli. Tvrdili su da se doista smatra novim norveškim kraljem. Uvjeren je da je ratnik u građanskom ratu koji traje i da je izabran da spasi svoj narod. Vještačenje je poslano na ekspertizu Norveškom odboru za forenzičnu medicinu, koji ga je potvrdio bez značajnijih primjedbi. Stručnjaci su se tek tada sukobili u mišljenjima, a vještačenju su se posebno usprotivili oni koji su radili s njim u pritvoru Ila i koji su tvrdili da ne pati ni od kakve psihoze ili depresije. Odvjetnici žrtava od suda su zatražili da naruči drugo stručno mišljenje, što je sud i učinio. Tjedan dana prije početka suđenja stiglo je novo vještačenje: Breivik je, dok je ubijao, bio ubrojiv, a dijagnosticiran mu je ekstremni narcistički poremećaj ličnosti.
- Ne mogu vještačiti Breivika, čija vještačenja nisam pročitao i kojeg nisam upoznao, jer instant profiliranje preko medija smatram iznimno štetnim, zbog čega me zovu najneljubaznijim vještakom u državi. No, bez prejudiciranja mogu reći da poznajem slične slučajeve i da se u pravilu radilo o osobama s paranoidno-fanatičnim, mesijanskim poremećajem ličnosti. Radi se o ozbiljnom, dubokom poremećaju s teškim, dugotrajnim i često neuspješnim procesom rehabilitacije - kaže prof. dr. Goreta.
Kad osoba doista vjeruje da je kralj i djeluje u skladu s tim uvjerenjem, onda je to sasvim sigurno psihoza. Međutim, rijetki su psihotični pojedinci koji mogu svoje halucinacije i uvjerenja držati dulje vrijeme pod kontrolom, koji mogu organizirati i planirati i djelovati obično kroz dulji vremenski period, iako svi stručnjaci s oprezom ističu da je to samo jedan od stupnjeva procjene i da je svaki slučaj individualan. Ako on život bazira na sumanutoj ideji da je zapravo kralj, onda teško može, primjerice, godinama raditi ili razvijati biznis. Jer kraljevi to ne rade.
Teško odrastanje
- Poremećaj ličnosti, s druge strane, ne podrazumijeva sumanutost i halucinacije. To su duboko ukorijenjeni i trajni oblici ponašanja, a očituju se kao neprilagodljiv odgovor na čitav niz osobnih i društvenih prilika. Predstavljaju ekstremna odstupanja od načina na koji prosječna osoba reagira na frustracije i druge oko sebe. To su, recimo, ekstremna sumnjičavost kod paranoidnih poremećaja, teatralnost kod histrionskih, pedantnost kod opsesivnih. Pravih statistika nema, procjene su razne, no vjerujem da oko 10 posto stanovništva pati od poremećaja ličnosti. Samo neki od njih, manje od četvrtine, razvit će i kriminalno ponašanje. Uzroci poremećaja ličnosti nikada nisu jednoznačni. Radi se o kombinaciji razvojno-obiteljskih faktora, koji pretežu, zatim vanjskih stresora i nasljednog faktora - objašnjava.