ZAGREB - Stanovnici stambeno-poslovne zone Martinovka žale se na nesnosan smrad koji se širi s deponija Hrvatskih željeznica, smještenog uz željezničku prugu u Koturaškoj ulici.
Glomazni otpad odložen nasuprot Botaničkog vrta, u samom središtu grada, nije samo ružna slika vidljiva iz okolnih stambenih zgrada, nego i trajni izvor neugodnih mirisa, osobito tijekom vjetrovitog vremena kad se zbog toga moraju zatvarati prozori.
Riječ je o starim, nauljenim željezničkim pragovima kojima doista nije mjesto na očito samovoljno određenom deponiju za koji bi se moglo zainteresirati i Ministarstvo zaštite okoliša.
Rekonstruiraju kolosijek
Ana Pavličić i njezina šestogodišnja unuka Pia žive u blizini deponija.
- Tijekom vjetrovita i toplijeg vremena s deponija se širi nesnosan smrad. Takvom odlagalištu nije mjesto u stambeno-poslovnoj zoni u središtu grada - ističe Ana. U Hrvatskim željeznicama, pak, tvrde da je odlagalište pragova smješteno ondje radi rekonstrukcije kolosijeka, nužnog zbog urušavanja Savskog mosta pokraj Jakuševca u ožujku ove godine.
Smrad kemikalija
No, činjenica je i da su na deponiju u Koturaškoj već dugo odloženi i pragovi namijenjeni recikliranju, za koje stanovnici tvrde da su izvor smrada. Potvrđuju to i u HŽ-u gdje kažu da će “stari rabljeni materijal odvesti na stalna odlagališta čim im to dopuste tehničke mogućnosti”.
No, čini se da stari otpad ipak nije jedini “krivac” za nesnosan smrad. U HŽ- dodaju da “neugodan miris potječe od kemikalije kojom su impregnirani novi pragovi koji čekaju ugradnju”. Stanovnike Martinovke zadovoljilo bi jedino premještanje i starog otpada i novih pragova na propisani deponij, kako bi se središte grada, Botanički vrt i stambeno-poslovna zona oslobodili smrada.
Ivana Rimac
Glomazni otpad odložen nasuprot Botaničkog vrta, u samom središtu grada, nije samo ružna slika vidljiva iz okolnih stambenih zgrada, nego i trajni izvor neugodnih mirisa, osobito tijekom vjetrovitog vremena kad se zbog toga moraju zatvarati prozori.
Riječ je o starim, nauljenim željezničkim pragovima kojima doista nije mjesto na očito samovoljno određenom deponiju za koji bi se moglo zainteresirati i Ministarstvo zaštite okoliša.
Rekonstruiraju kolosijek
Ana Pavličić i njezina šestogodišnja unuka Pia žive u blizini deponija.
- Tijekom vjetrovita i toplijeg vremena s deponija se širi nesnosan smrad. Takvom odlagalištu nije mjesto u stambeno-poslovnoj zoni u središtu grada - ističe Ana. U Hrvatskim željeznicama, pak, tvrde da je odlagalište pragova smješteno ondje radi rekonstrukcije kolosijeka, nužnog zbog urušavanja Savskog mosta pokraj Jakuševca u ožujku ove godine.
Smrad kemikalija
No, činjenica je i da su na deponiju u Koturaškoj već dugo odloženi i pragovi namijenjeni recikliranju, za koje stanovnici tvrde da su izvor smrada. Potvrđuju to i u HŽ-u gdje kažu da će “stari rabljeni materijal odvesti na stalna odlagališta čim im to dopuste tehničke mogućnosti”.
No, čini se da stari otpad ipak nije jedini “krivac” za nesnosan smrad. U HŽ- dodaju da “neugodan miris potječe od kemikalije kojom su impregnirani novi pragovi koji čekaju ugradnju”. Stanovnike Martinovke zadovoljilo bi jedino premještanje i starog otpada i novih pragova na propisani deponij, kako bi se središte grada, Botanički vrt i stambeno-poslovna zona oslobodili smrada.
|
‘Najteže je za vjetrovita vremena...’
Zoran Zečević, koji stanuje u blizini odlagališta željezničkog otpada uz prugu u Koturaškoj ulici, ističe da se smrad najviše osjeti kad je jako vruće ili puše vjetar, a uz neugodne mirise smeta mu i velika buka vlakova. - Buka je čak i veći problem od smrada. Prugom prolaze teretni vlakovi koji u gluho doba noći zvučnim signalima bude okolno stanovništvo - požalio se Zečević. Nita Jain ne stanuje na Martinovki, ali radi u Koturaškoj ulici. Iako ne osjeća smrad jer radi u zatvorenom i klimatiziranom prostoru, rekla je kako joj se stanari obližnjih zgrada i njezini klijenti često žale na neugodne mirise koji dopiru s odlagališta. (I. Krnić) |
Ivana Rimac