U po život opasnoj igri u kojoj su trinaestogodišnjaci iz O. Š. Horvati jučer na području Trešnjevke oko 18 sati izazivali smrt čekajući vlak na pruzi i skačući sa željezničkog mosta na nasip u posljednji trenutak, teško je ozlijeđen B. M. (13). Unesrećeni, naime, zbog mraka nije vidio da skače u rupu kroz koju je s desetak metara visine pao na tlo. Dječaka je na poziv jednog od njegovih kolega Hitna pomoć odvezla u Klaićevu bolnicu gdje je smješten na intenzivnu njegu i podvrgnut ultrazvuku i rendgenu.
Trenutačno je izvan životne opasnosti, a podlaktice su mu obavijene gipsom, doznajemo od dežurnog liječnika. Dječak je s dvadesetak svojih vršnjaka sudjelovao u igri u kojoj se penju na prugu čekajući da im vlak dođe što bliže kako bi potom skočili s tračnica na nasip i tako se sklonili od jurećeg vlaka. Ispričao nam je, još uvijek u šoku i pod morfijem, na Odjelu intenzivne njege u Klaićevoj, kako tu igru nije jučer igrao prvi put.
- Često to radimo, i meni je ovo bio treći put. Uzbudljivo je skočiti neposredno prije nego što vlak dođe i skloniti se kada projuri pokraj vas. Kada skačemo, stanemo uz prugu jedan od drugoga udaljeni desetak metara kako nas kondukter ne bi primijetio. Ovaj su put ostali skočili i uspjeli ostati u skloništu. Bio je mrak, trčao sam i nisam vidio da skačem u rupu. Mislim da me spasila torba na koju sam pao. Ne sjećam se pada, samo trenutka kad sam “letio”. Sada mi je dobro, ništa me ne boli, samo sam malo umoran. Sestre se dobro brinu o meni - rekao je vidljivo uznemiren dječak te dodao kako to nije ništa loše te da često odlazi na prugu s vršnjacima iz svog 8a i susjednog 8b razreda gdje, kako kaže, pričaju i zezaju se.
B. M. je inače odličan učenik koji želi nastaviti školovanje u gimnaziji, a hobiji su mu tenis, košarka, nogomet i šah. Njegovi roditelji, od kojih živi s ocem, tvrde da je miran te da nikada nisu imali problema s njim.
- Iznenadio sam se kad mi je policija javila što se dogodilo. On je odličan učenik, miran i skroman dječak - rekao je otac F. M. koji je u jednoj ruci držao kremu kojom je poslije mazao sinu prsa kako bi mu ublažio ogrebotine. Majka je pak izrazila sumnju u pozadinu te igre.
- Ne znam što se točno dogodilo, ali bojim se da mu je netko od dječaka s kojima je bio namjerno nešto napravio, posebno jer su nam u školi rekli kako je od cijelog društva samo jedan dječak ostao i pozvao Hitnu pomoć, a ostali su pobjegli - rekla je dječakova majka kroz suze dok je čekala da počne vrijeme za posjete kako bi opet mogla vidjeti sina.
Dječak je rekao upravo suprotno: da su njegovi prijatelji htjeli ići s njim u vozilo Hitne pomoći. Iako je izvan životne opasnosti, dječak će, kako kaže, ostati na promatranju odnosno intenzivnoj njezi još nekoliko dana. - Rekli su da ću za nekoliko tjedana biti dobro, ali da ću poslije toga morati u toplice na potpun oporavak pa u školu neću moći do četvrtog mjeseca.
Ovdje mi je pomalo i dosadno jer su svi pacijenti mlađi od mene pa nemam s kime razgovarati - rekao je B. M., koji je zbog čekanja rezultata još nekih pretraga primao infuziju i samo pio tekućinu. Ravnateljica OŠ Horvati Biserka Matić Roško napomenula je da je upoznata s nesretnim događajem, no zanijekala je bilo kakve spoznaje o opasnoj igri koju osnovnoškolci već nekoliko mjeseci igraju nakon povratka iz škole.
- Iznimno nam je žao što je učenik stradao, ali budući da je riječ o maloljetnicima, ne želim ništa komentirati dok policija ne odradi istragu do kraja. Razgovarali smo sa svim učenicima koji su u tome sudjelovali, a ostalo prepuštamo policiji - kratko je napomenula Matić Roško.
Anamarija Vujaklija, Antonija Handabaka i Dora Koretić
Trenutačno je izvan životne opasnosti, a podlaktice su mu obavijene gipsom, doznajemo od dežurnog liječnika. Dječak je s dvadesetak svojih vršnjaka sudjelovao u igri u kojoj se penju na prugu čekajući da im vlak dođe što bliže kako bi potom skočili s tračnica na nasip i tako se sklonili od jurećeg vlaka. Ispričao nam je, još uvijek u šoku i pod morfijem, na Odjelu intenzivne njege u Klaićevoj, kako tu igru nije jučer igrao prvi put.
- Često to radimo, i meni je ovo bio treći put. Uzbudljivo je skočiti neposredno prije nego što vlak dođe i skloniti se kada projuri pokraj vas. Kada skačemo, stanemo uz prugu jedan od drugoga udaljeni desetak metara kako nas kondukter ne bi primijetio. Ovaj su put ostali skočili i uspjeli ostati u skloništu. Bio je mrak, trčao sam i nisam vidio da skačem u rupu. Mislim da me spasila torba na koju sam pao. Ne sjećam se pada, samo trenutka kad sam “letio”. Sada mi je dobro, ništa me ne boli, samo sam malo umoran. Sestre se dobro brinu o meni - rekao je vidljivo uznemiren dječak te dodao kako to nije ništa loše te da često odlazi na prugu s vršnjacima iz svog 8a i susjednog 8b razreda gdje, kako kaže, pričaju i zezaju se.
B. M. je inače odličan učenik koji želi nastaviti školovanje u gimnaziji, a hobiji su mu tenis, košarka, nogomet i šah. Njegovi roditelji, od kojih živi s ocem, tvrde da je miran te da nikada nisu imali problema s njim.
- Iznenadio sam se kad mi je policija javila što se dogodilo. On je odličan učenik, miran i skroman dječak - rekao je otac F. M. koji je u jednoj ruci držao kremu kojom je poslije mazao sinu prsa kako bi mu ublažio ogrebotine. Majka je pak izrazila sumnju u pozadinu te igre.
- Ne znam što se točno dogodilo, ali bojim se da mu je netko od dječaka s kojima je bio namjerno nešto napravio, posebno jer su nam u školi rekli kako je od cijelog društva samo jedan dječak ostao i pozvao Hitnu pomoć, a ostali su pobjegli - rekla je dječakova majka kroz suze dok je čekala da počne vrijeme za posjete kako bi opet mogla vidjeti sina.
Dječak je rekao upravo suprotno: da su njegovi prijatelji htjeli ići s njim u vozilo Hitne pomoći. Iako je izvan životne opasnosti, dječak će, kako kaže, ostati na promatranju odnosno intenzivnoj njezi još nekoliko dana. - Rekli su da ću za nekoliko tjedana biti dobro, ali da ću poslije toga morati u toplice na potpun oporavak pa u školu neću moći do četvrtog mjeseca.
Ovdje mi je pomalo i dosadno jer su svi pacijenti mlađi od mene pa nemam s kime razgovarati - rekao je B. M., koji je zbog čekanja rezultata još nekih pretraga primao infuziju i samo pio tekućinu. Ravnateljica OŠ Horvati Biserka Matić Roško napomenula je da je upoznata s nesretnim događajem, no zanijekala je bilo kakve spoznaje o opasnoj igri koju osnovnoškolci već nekoliko mjeseci igraju nakon povratka iz škole.
- Iznimno nam je žao što je učenik stradao, ali budući da je riječ o maloljetnicima, ne želim ništa komentirati dok policija ne odradi istragu do kraja. Razgovarali smo sa svim učenicima koji su u tome sudjelovali, a ostalo prepuštamo policiji - kratko je napomenula Matić Roško.
Opasne igreNaime, u studenome 2004. godine otkriveno je da su se četrnaestogodišnjaci iz Vrbana u pripitom stanju natjecali tko će razbiti više stakala glavom i pritom ostati na nogama.Mladi Osječani su se u ljeto 2004. okušali u izazivanju smrti iskačući pred vlak, no bez pogubnih posljedica. |
Psiholog: Tinejdžeri skloni ekshibicionističkom ponašanjuOpasne aktivnosti zagrebačkih osnovnoškolaca iznenadile su i psihologinju Goranu Hitrec koja je krivnju za bavljenjem takvim hobijem prebacila na loš utjecaj društva, nezainteresiranost roditelja, ali i kritičnu životnu dob, odnosno pubertet.- S 13 su godina djeca sklona ekshibicionističkom ponašanju kako bi se dokazala. Ponekad je riječ o nametljivoj odjeći, ali ponekad, nažalost, i o ovakvim opasnim stvarima. Najčešće u takvim grupnim situacijama među djecom postoji kolovođa koji pravi pritisak na ostale sudionike grupe zbog čega djeca misle da moraju nešto raditi kako bi se dokazali. Nevjerojatno da roditelji ne znaju čime im se djeca bave poslije ili prije škole, jer je u tim godinama zaista potreban nadzor - kaže Hitrec. |
Anamarija Vujaklija, Antonija Handabaka i Dora Koretić