Priključili smo nekoliko mladih igrača. Hodžić, kojeg smo doveli iz Liverpoola, zaliječio se, Gojak je priključen. Da, prodali smo Čopa i Brozovića, za koje smo dobili velik novac, ali pritom nismo oslabili momčad. Doista sam zadovoljan.
U dva transfera Dinamo je u klupsku blagajnu uprihodio 12 milijuna eura. S bonusima se transferi dižu do 15 milijuna, što je točno polovica godišnjeg proračuna kluba iz Maksimira. On je mogao biti podebljan za dodatnih osam milijuna eura, ali ponuda Bologne za Marka Pjacu glatko je odbijena.
- Evo, čitam kako Roma nudi osam milijuna eura Šahtjoru za Luiza Adriana i da će Ahmetov vjerojatno pristati. Čovjek ima milijarde na računu, Adriano mu je sedam godina u klubu, a dobit će isti iznos koji smo mi ovih dana odbili za Pjacu, koji je u Dinamu šest mjeseci. Taj luksuz si možemo dozvoliti jer imamo manevarski prostor koji smo stvorili upravo prodajama Čopa i Brozovića. Pokušavamo optimizirati građenje momčadi, što znači ciljane odlaske i adekvatne zamjene koje čekaju spremne. To bi trebala biti nova doktrina Dinama. U jednom trenutku nam se dogodilo da smo mnogo prodavali, ali nismo imali zamjene pa smo mnogo trošili na igrače iz inozemstva. Sada stiže novo vrijeme u kojem ćemo igrače izvan granica tražiti samo ako nemamo pravo rješenje u Hrvatskoj, ili ako je iznimno povoljna prilika. Dolazi vrijeme Dinamovih klinaca i jamčim da će u sljedećim godinama momčad činiti 95 posto igrača iz vlastitog pogona. Tu novu doktrinu omogućuje nam kvalitetna infrastruktura koju smo napravili u nogometnoj školi. Tu je i B momčad Dinama, koja se pokazala kao jedan od najboljih projekata. Okrećemo se tim klincima jer se pokazuje da su najbolji. S time da uvijek imamo spremnu B varijantu za svako mjesto u momčadi, pa čak i onu C - objašnjava izvršni predsjednik “modrih”.
‘Ne bojim se ničega’
Takav Dinamo mogao bi napokon privući navijače na tribine Maksimira. I to je jedan od benefita koji u klubu očekuju od nove strategije. No silno talentirana momčad vapi za iskustvom, a svako kašljucanje na travnjaku moglo bi utjecati na Mamićevu viziju Dinama u sljedećih deset godina.
- Često sam je ponavljao i nema nikakvih tajni kako očekujem da u sljedećih deset godina najmanje osam puta igramo skupinu Lige prvaka. Moramo se tamo kvalificirati jer je Dinamu ondje mjesto. To su planovi, ali i očekivanja naših navijača. Liga prvaka donosi egzistenciju, a očekuje se da rezultat bude na višoj razini.
Za plasman u LP treba biti najbolji u vlastitom dvorištu. Dinamo suvereno kroči prema desetom naslovu prvaka u nizu. No Rijeka postaje sve opasnija i sve je izglednije uključivanje Rijeke u borbu za HNL trofej.
- Ne bojim se ničega, tako ni Rijeke. Vjerujem u naš rad i iskustvo. Bez suvišne demagogije, ali iz aviona se vidi jedan respekt između Dinama i Rijeke, i to je normalno. Sanjam dan kada će i Hajduk postati konkurentan. Da Split napravi iskorak, a to bi mogli vrlo brzo s Vulićem i Križancem te novom politikom koja se vidi u akvizicijama Roga i Cikalleshija. Lokomotiva je konstanta, Zagreb iznenađenje. Ako zadrže kontinuitet, oni će biti veliki dobitak za HNL. Volio bih da se oporave Slaven Belupo, Osijek i Istra. Mislim da je kvaliteta domaće lige u redu, za razliku od infrastrukture koja je zastrašujuća i koja sprečava dimenziju više u odnosu na sadašnju razinu kvalitete. Ta infrastruktura je loša i nije primamljiva za veći broj gledatelja. Tu je velika odgovornost na politici koja nam nije išla u prilog, ali optimist sam, jer smo žilavi i ne damo se.
Gard Igora Štimca
Slučajno ili ne, ali Mamić nije spomenuo Zadar koji muku muči na dnu ljestvice. Reno Sinovčić je u zatvoru, Ćiro je napustio brod koji tone, a jedini koji je podmetnuo leđa bio je Igor Štimac. Upravo je bivši izbornik prije nekoliko dana poslao poruku kako je Mamiću lako dominirati s Dinamom jer nema Štimca na Poljudu.
- Ta je izjava tipična za njega. On ima takav gard i nema nikakve dvojbe da bi ovom Hajduku dobro došao Igor Štimac. Njima bi dobro došao i Šurjak. Nedostaje im i Fredi Fiorentini, koji je godinama skupljao iskustvo i postao vrhunski sportski radnik koji sve ima u malom prstu. Upravo je nevjerojatno da Hajduk ne želi takve ljude koji imaju težinu, kvalitetu i viziju. Siguran sam da navedeni ne bi proklamirali tezu kako je uspjeh za Hajduk samo sudjelovanje u HNL-u. Od srca im želim da čim prije postanu konkurentni Dinamu, Rijeci i ostalim klubovima - poručio je maksimirski šef.
Pred Mamićem i ostatkom uprave Dinama u sljedećim je mjesecima novi izazov. Pripreme za privatizaciju kluba u punom su tijeku.
- Na skupštini u veljači trebali bismo prezentirati skupštinarima dokle smo stigli u pripremi privatizacije. Ako se usvoji proces, unutar godinu dana mogli bismo očekivati da se Dinamo pretvori u dioničko društvo te da počne nova era našeg kluba - tumači Zdravko Mamić prije nego što je ušao u detaljno objašnjenje razloga koji su ga naveli za opciju prestanka djelovanja kluba kao udruge građana.
- U javnosti je prisutna manipulacija koja sugerira kako je Dinamo prćija obitelji Mamić i mene osobno. To je klasična zamjena teza i prevara. Vi trebate pronaći tako sposobnog čovjeka i luđaka koji će cijeli život posvetiti misiji da klub bude na visokoj razini u tako zastrašujućem okruženju. Od deset klubova u HNL-u, samo tri zagrebačka nisu privatizirana te Slaven Belupo iz Koprivnice. Svjedoci smo da se u javnosti povlače rasprave kako bi navijači trebali birati vodstvo kluba. Evo im prilike da postanu vlasnici. Mislim kako je korektno da ponudimo klub na tržište pa da vidimo ima li zainteresiranih. Da konačno s dnevnog reda skinemo famu da je to moj klub. Možda će privatizacija uspjeti, možda neće pa se nastavlja kao udruga građana. Tko zna. Drugi bitan razlog je financijski fair play. On je iznimno strog, što se vidi po broju klubova koji su dobili zabranu natjecanja u Europi ili su drakonski kažnjeni. Kao udruga građana Dinamo može maksimalno biti pet milijuna eura u minusu i to naše poslovanje čini rizičnim i prijeti nam oduzimanjem licence. Kao dioničko društvo imamo pravo na 15 milijuna eura minusa, i to je od izuzetne važnosti. Treći razlog je dolazak svježeg kapitala koji nudi nove opcije. Teško mi je reći bi li to bilo dovoljno da Dinamo izgradi stadion kao što je to slučaj s Rijekom, ali sigurno daje puno mogućnosti - objasnio je izvršni predsjednik razloge ulaska u privatizaciju Dinama.
Pitanje koje se nameće samo po sebi jest ono gdje Zdravko Mamić vidi sebe u cijeloj toj priči. Nekoliko puta je izjavio da nije dovoljno bogat da kupi Dinamo, ali njegovo iskustvo u vođenju kluba gura ga među favorite u izboru predsjednika uprave u bliskoj budućnosti. Međutim, on sebe više ne vidi na funkciji prvog operativca kluba.
- Ne mogu spekulirati o tome jer ne znam kakva će biti situacija. To može biti tisuće vlasnika kroz navijački puk pa će oni odlučivati. Može biti samo jedan a može biti nekolicina njih. Meni bi najvažnije bilo da se vizija i program budućih vlasnika poklapa s mojim vizijama. Isključivo bi se prema tome ravnao, ali moja funkcija ne bi bila ova koja je danas. Nema tiha para na svijetu da nastavim ovako. Svoj sam radni vijek poklonio Dinamu i ne živim život za sebe već za klub, ali ne mogu više ovako. Ono što ću u ovo vrijeme do kraja procesa privatizacije činiti jest tražiti rješenje za moju poziciju. Previše radim, previše se trošim i izložen sam raznim frontovima. Osobno bih htio da na moju funkciju dođe najbolji hrvatski menadžer koji će dobiti najbolju plaću i bonuse. Sada nemam ni u peti tko bi to mogao biti, ali on mora biti hladnokrvan, racionalan, killer kojeg neće zanimati ništa ‘po babi i stričevima’, legende i zaslužni već samo i isključivo čiste brojke, rezovi i podvlačenje crte - opisao je Mamić budućeg šefa Dinama. U novoj eri Dinama, on bi htio vidjeti ljude koji rade i razmišljaju na njemački način. I tu nema razlike radi li se o čistačici, portiru, fizioterapeutu, šefu financija ili marketinga.
- Zamišljam ih kao tim Ferrarija ili Mercedesa u Formuli 1. Skupinu koja daje svoj maksimum i u kojem nema praznog hoda. Nema improvizacije. Moraju biti najbolji u svojim područjima da rade u Dinamu - tumači.
Snažne emocije
Iz njegova opisa očito je da su klubu potrebni rezovi i racionalizacija troškova. On, kako sam priznaje, nije dobra osoba za taj posao pa će to prepustiti nasljedniku koji će ga zamijeniti na funkciji.
- Znam što treba napraviti, ali to ne mogu provesti u djelo zbog emocije koju nosim prema svim tim ljudima. S njima sam rastao i radio i to će morati napraviti čovjek koji je neopterećen bilo kakvim odnosima. Da se razumijemo, ne bih htio ovime povrijediti vrijedne ljude koji sada rade u klubu. Direktora Svetinu koji je sjajan pravnik i radnik. Ljude u financijama; gospođu Mezak koja je 30 godina u klubu i mladog lava Mateja Škegru. Tu je Amra Peternel koja ima međunarodne odnose u malom prstu pa Sanda Mamić u marketingu. Vlatka Peras je jedan od stupova Dinama. Najvažnija i najdugovječnija osoba u Dinamu. Ti su ljudi za Manchester United i Real. Oni mogu ‘igrati’ gdje žele i takav profil ljudi bih htio na svim mjestima u Dinamu. Nisam smetnuo s uma ni stručni stožer. Evo, ovo je prva zima kako ih nismo promijenili i priznajem da sam zaljubljen u njih i više nego iznenađen njihovim radom. Istina je kako nemaju iskustva i priznajem da nas je bilo strah staviti ih na tako odgovorne funkcije. Taj strah nije još sasvim nestao ali njihova energija, emocija i količina pripreme za posao je fascinantna i ona će kompenzirati kategoriju neiskustva. Ono će doći s vremenom, ali tu su takvi pozitivni pomaci. Oni savršeno funkcioniraju kao tim i divota ih je gledati. To me čini velikim optimistom - naglasio je prvi čovjek Dinama.
Dok je pričao o osobama iz svog bliskog radnog okruženja, kod Mamića je bila vidljiva snažna emocija. No ona je bila zapravo mizerna u usporedbi s onom kada smo ga pitali što ga tjera prema naprijed. Što to motivira bogatog čovjeka da svako jutro sjedne u automobil i odveze se u Maksimir prolazeći pokraj fasada koje pozivaju na njegov linč. Nebrojeno puta smo se suočili s tim pitanjem gdje je granica njegova strpljenja u toj svojevrsnoj pasiji koju prolazi posljednjih pet, šest godina od početka navijačkog bunta i otvorenog lova.
- Kada sam se rodio, prve dvije stvari koje sam naučio bile su ’Oče naš’ i Dinamo. To su mi usadili roditelji. Tko ne zna za to, on to ne može shvatiti. Ja sam odavno donio odluku da ću svoj život posvetiti Dinamu. Slaviti njegove pobjede i oplakivati poraze. Možda će zvučati patetikom, ali meni je Dinamo iznad života. Stigao sam u klub 1971. godine. Dakle, četrdeset i pet godina sam na ovaj ili onaj način prisutan u Maksimiru, a sada imam 55. Pa ja nemam drugi život. Respekt koji imam prema toj instituciji traje od kada sam postao svjestan Dinama i svakim danom biva sve jači. Mnogi mi oduzimaju to pravo, ali ja doista jesam dečko sa sjevera koji je prvu utakmicu gledao s drveta iz maksimirske šume. Da, dobio sam pendrekom bezbroj puta po leđima. Prošao sam sve faze i to je postalo smisao mog života. Što god donosi budućnost, budite sigurni da Mamić nikada neće okrenuti leđa Dinamu. Služiti tom klubu je privilegij bez obzira na stvari koje se događaju posljednjih godina mog djelovanja i ne postoji osoba s kojom bih se mijenjao - izgovorio je Zdravko Mamić gotovo u jednom dahu.
Nezabilježena kalvarija
Iza njega su godine borbe s navijačima koji ultimativno traže odlazak i zazivaju izbore po načelu jedna član - jedan glas. Protiv Mamića je i aktualna politička vrhuška. Raznorazne inspekcije toliko borave u Maksimiru da su dobile svoj ured. Istražitelji USKOK-a češće su u Mamićevoj kancelariji nego u svojim bračnim posteljama. Ipak, on je još uvijek u sedlu.
- Nema dvojbe kako Dinamo i ja prolazimo nezabilježenu kalvariju. Ne glumim patnika, ali ja doista ne znam s čim bih to usporedio. Izuzetno moćan stroj formirao se na dnevnoj razini i želi da Dinamo i ja eksplodiramo u zraku. Motiv? Gledajte, svi znamo da je Dinamo bio simbol hrvatstva i katoličke vjere u bivšoj državi. On je to ostao, ali sada se na lokalnoj razini razvila ljubomora interesnih skupina i političkih elita koji su htjeli kontrolu nad Dinamom. No naišli su na ljude poput Barišića i mene koji nose iskustvo iz bivšeg režima i znaju kako se to radi. Uspješno smo im se suprotstavili i nismo im prepustili kontrolu. Puno sam razmišljao o svemu što se događa, ali nisam našao primjer da su vrhunski rezultati i uspjeh javna scena, a pri tome mislim na politiku i medije, pretvorili u nešto suprotno. Mi smo pokupili deset naslova u nizu, svake smo godine u skupinama Lige prvaka ili Europske lige. Sami ulažemo u infrastrukturu kojoj nismo vlasnici. Sudjelujemo u izvozu. Zapravo, mi smo najveći izvoznici i bilo bi zanimljivo izračunati tko je, ako je netko uopće, ostvario veći neto prihod u Hrvatskoj izvan granica države. Međutim, najveće zlo nam je napravilo ovo rukovodstvo Hajduka. I tu nemam nikakve dvojbe. I Dinamu i cijelom HR nogometu. Pa i sebi. Oni ništa ne čine već tri ili četiri godine, nego pišu anonimne predstavke svim institucijama u Hrvatskoj i Europi. Oni su spremni zagaditi cijeli hrvatski nogomet, a sve zato da prikriju vlastitu nesposobnost i nemoć. Tu su se povezali s vladajućim strukturama koje su na čelu države i napravili nam pakao od života i radnog okruženja. Ali, nisu nas uspjeli slomiti. Dva puta su me hapsili. Dva sam puta proveo noć u zatvoru i oba puta izašao čist. Doduše, drugi put sam morao u bolnicu operirati žuč kao posljedicu stresa. Oni su sve učinili da me živog spreme u grob, ali nisu uspjeli. I nadam se da neće. Zapravo, siguran sam u to. Mogu me samo ubiti. Nemojte se smijati, jer ti i takvi ljudi su spremni na sve - poručio je maksimirski gazda. Ako je politika doista kriva za aktualnu situaciju u Dinamu i hrvatskom nogometu, onda je logično da Mamić i društvo zazivaju promjenu vlasti. Izborna je godina, a vladajuća opcija ne kotira baš najbolje.
Za Bandića i za Sanadera
- Prije svega treba naglasiti kako je Dinamo sportski kolektiv i kao takav se ne smije svrstavati uz političke opcije. To smo napravili za Milana Bandića i Ivu Sanadera, ali isključivo iz zahvalnosti za sve ono što su napravili za sport i nogomet. Priznajem da smo iskazali lojalnost na manje spretan način jer klub i Savez moraju biti izvan politike. Ali što se mene osobno tiče, tu je stvar drugačija. Nisam član niti jedne stranke, ali imam slobodu da se svrstavam uz određene opcije. Ja sam simpatizer HDZ-a i njihov glasač. Ali nisam zato neprijatelj države, a zbog mojih stavova su me takvim proglašavali. To jednostavno nije fer niti je pošteno. Takvim svrstavanjem su me dobili protiv sebe. Nije to bio moj izbor već sam se branio. Jer, ako ti mene želiš zgaziti, onda je normalno da sam protiv tebe. To je isključivo samoobrana - rezimira naš sugovornik.
Nadalje, Mamić tvrdi kako nije slučajno što se početak problema veže uz dolaske lijeve opcije na vlast u Hrvatskoj. Te 2000. u Vladi Ivice Račana je ministar financija Mato Crkvenac pronašao cifru od milijardu kuna duga u četiri nogometna kluba
- I nikada nitko nije odgovarao za to niti je netko kažnjen ili barem sankcioniran. Kao da se nije dogodilo. Bilo je ‘puj pike ne važi’ - tvrdi on. Sličan scenarij dogodio se s dolaskom aktualne Vlade na Markov trg.
- Opet su krenuli žestoko na HNS, Olimpijski odbor, na Dinamo i Hajduk koji su slomili u prvoj sekundu. Pokraj živih dioničara koji su uložili u Hajduk svoj novac formirana je fantomska udruga ‘Naš Hajduk’. Ta je udruga instalirala partijske kadrove. I zamislite sada apsurdnu situaciju u kojoj se oni pitaju za odluke, a ne vlasnici i dioničari Hajduka? Pa to nema nigdje na svijetu - vrti Mamić glavom u nevjerici prije nego što se dotakao uskoro bivšeg predsjednika Ive Josipovića i njegove uloge u borbi s HNS-om.
- Pa to što su nam napravili dužnosnici koje plaćamo nisu nam napravili pripadnici neprijateljskih snaga i paravojnih postrojbi. Koji je motiv da 2009. Predsjednik države koji je na visokoj intelektualnoj razini ode u Los Angeles i kaže ‘tamo u HR postoji mala mafija u nogometu’. I to je bio okidač gdje kreće progon na HR sport. Operaciju vodi ministar Jovanović i svi njihovi sateliti. To je čist primjer upotrebe političkih moći u obračunu s velikim institucijama u Hrvatskoj poput Dinama, HNS-a, Hajduka, HOO-a… - nabraja Zdravko Mamić. Unatoč svim pritiscima i udarcima, on je ostao na istom onom mjestu gdje je i dočekao posljednju promjenu vlasti.
- A vidimo da više nema Josipovića. Nema ni Jovanovića na sceni. Nema ni njihovog glavnog pomagača koji im je držao lojtre i štitio ih u medijima. Svi oni su ‘bye, bye’, a mi smo još uvijek tu. Ma sada mi dođe da citiram pjesmu naših navijača iz Hercegovine: ‘Oj Dinamo tko udari na te, s Lištice pucat će granate’. Onaj tko krene na Dinamo i mene, budite sigurni da je bivši - Mamićeva je poruka.
Nije naglasio, ali nekako smo dojma kako Dinamo i HNS očekuju puno bolji status sporta ako dođe do promjene vlasti. Nada se izradi nacionalne strategija za sport slične onoj koju je donio Orban u Mađarskoj ili vlast u Češkoj i Slovačkoj. Oni su, naime, napravili projekte, uložili u stadione i imaju jasnu viziju što žele od sporta.
- Treba napraviti desetak stadiona za 5 do 15 tisuća gledateljima. Zakonom treba omogućiti onima koji ulažu u sport da budu stimulirani. Treba napraviti da se novac od igara na sreću vraća u sport, a ne da se njima krpaju rupe u proračunu. Budimo realni pa priznajmo kako nitko nije napravio toliko na promociji Hrvatske kao sport. Ma smeta me kod politike što je ona prihvatila svoj poziv i djelovanje samo da ostvari privatne interese. Ona već dugo godina ne služi narodu, što bi trebala biti njezina osnovna zadaća. Jer da služi, onda se ne bi ovako obračunavala s ljudima i institucijama. Nevjerojatno mi zvuči da te ja plaćam da obavljaš svoju radnu dužnost i brineš se da nam svima bude dobro, a ti koristiš poluge da se obračunavaš sa mnom. Podijeljena nam je zemlja i ne vidimo tome kraja, a to nije normalno stanje. Nitko ne pita kako je narodu i gdje je napredak države.
Iako su ga neki brže-bolje smjestili kod Milana Bandića, odnosno u njegovu opciju s kojom zagrebački gradonačelnik namjerava na parlamentarne izbore, Zdravko Mamić priznaje da nema političkih ambicija.
Demagogija i trivijalnost
- To me ne zanima, ali mogu ponuditi svoje mišljenje kao gospodarstvenik koji iza sebe ima uspjeh. Sastavite vladu u kojoj na čelu svakog ministarstva stoji najbolji i najsposobniji menadžer u Hrvatskoj. U javne kompanije stavite frajere koji znaju svoj posao i vežite ih s najboljim bonusima ako ostvare planove. Nemojte se kompromitirati i širiti demagogiju potezima poput onog 2000. godine da s biciklima dolazite na Markov trg. Skidate si plaće a pitanje dana u zemlji bude koliko košta ručak u saborskoj kantini i smiju li zastupnici parkirati u garaži na Tuškancu. To je demagogija i trivijalnost koju naši političari rade godinama i sve to nas je dovelo do siromaštva.
Gospodine zastupniče, ako niste u stanju svojoj obitelji napraviti visok životni standard, zašto misliš da ćeš to napraviti za narod? Jedan od najvećih problema u ovoj zemlji jest što se uspješni menadžeri i poduzetnici kriminaliziraju. Umjesto da im dižemo spomenike i da im damo da nas vuku prema naprijed poput lokomotive, mi ih sahranjujemo. Čim se jedan uzdigne sposobnošću i rezultatom, pojavi se pet njih koji ga vuku prema tlu. Priznat ćete, nema baš nekog smisla - zaključio je Zdravko Mamić.