Golo tijelo je prirodno i ne bi trebalo biti izvor neugode i srama. Svatko bi trebao sam odlučivati o tome pred kim će biti gol, naravno, uz poštovanje integriteta tijela, vlastitog i tuđeg, i poštovanje sebe i drugih osoba, kao i društvenih i zdravorazumskih granica. Isto tako, svatko bi trebao sam birati čiju golotinju želi vidjeti. Sve to, naravno, vrijedi i za djecu i mnogi se roditelji pitaju trebaju li pred djecom uvijek biti odjeveni ili je primjeren i ležerniji pristup. Što kažu stručnjaci, može li pogled na roditeljsku golu kožu dugoročno naštetiti djetetu ili će mu, upravo suprotno, pomoći da razvije prirodnije shvaćanje tijela?
Golotinja se događa
Povremeni susreti djece s roditeljskom golotinjom u zajedničkom kućanstvu uglavnom su neizbježni. Nije čudno da dijete upadne ocu ili majci u kupaonicu dok se tuširaju ili u spavaću sobu dok se presvlače, no takvi kratki susreti vjerojatno neće ostaviti trajne tragove na djetetu, pogotovo ne na djetetu mlađe dobi, kaže Reena Patel, psihologinja i stručnjakinja za roditeljstvo.
- Ne postoji jedinstvena dječja dob u kojoj golotinja, roditeljska i dječja, postaje neprikladna. To ovisi o nekoliko čimbenika, uključujući dob djeteta, razinu njegove zrelosti i jedinstveni razvoj, kao i vaše preferencije, kulturne i obiteljske vrijednosti, stil roditeljstva i odnos s djecom - rekla je psihologinja Patel.
U ranijoj predškolskoj dobi djeca možda ne primjećuju ili ne razumiju koncept golotinje. No, kako rastu, tako postaju svjesnija vlastitog tijela, pa mogu početi postavljati pitanja o tijelu općenito, o razlikama između muškog i ženskog tijela ili možda žele više privatnosti. U skladu s tim, prirodno je da obiteljske norme koje se tiču golotinje ne mogu ostati jednake kao kada je dijete bilo dojenče, nego se razvijaju, rekla je Kanchi Wijesekera, klinička psihologinja, i roditelji trebaju naučiti kako se nositi s golotinjom u obitelji u svakodnevnim, sigurnim i neseksualnim situacijama.
Upad u kupaonicu
Bez obzira na to je li dijete odgajano strože ili opuštenije, velika je vjerojatnost da je u nekim prilikama vidjelo svoje roditelje gole, dok su se presvlačili i slično, no toga se u starijoj dobi djeca više ne sjećaju. Isto tako, mnogi se roditelji tuširaju ili kupaju sa svojom malom djecom, što također s vremenom iščezne iz djetetova pamćenja.
- Kako god se vi odnosili prema golotinji, ona je sastavni dio života. Ponekad vam dijete može ući u kupaonicu ili spavaću sobu kako bi vas pitalo nešto što mu je u tom trenutku palo na pamet ili ispričalo kako se posvađalo s bratom ili sestrom. Često pritom i ne razmišlja o tijelu ili o tome da ste vi u tom trenutku goli. Ako se to dogodi, ne morate se panično pokušavati pokriti. Kada se prema golotinji kod kuće odnosite ležerno i prihvaćate je prirodno, time možete pomoći djeci da razviju zdrav odnos s vlastitim tijelom, neopterećen sramom - smatra Wijesekera.
Svaki roditelj ima svoj odgojni stil i određuje granice ponašanja, pa i to kada se treba pokriti. Oni koji su u tome otvoreniji i pokazuju da prihvaćaju svoje tijelo, vjerojatnije omogućuju djeci da razviju stav u kojem neće osuđivati vlastito tijelo, nadovezuje se psihologinja Patel.
Klinički psiholog i stručnjak za roditeljstvo Adolph Brown ističe kako prihvaćanje golotinje nije jedini način da svoju djecu naučite pozitivnom gledanju na vlastito tijelo. Kaže da je obožavatelj pozitivnog stava prema tijelu, no vjeruje da ga ljudi mogu postići i usvojiti i goli i odjeveni.
- Djeca će naučiti cijeniti sve oblike i veličine tijela na temelju toga kako ih roditelji i druge odrasle osobe prihvaćaju, kao i na temelju izražavanja ljubavi prema sebi - kaže psiholog Brown.
Vrijeme za pokrivanje
Prema istraživanjima, djeca formiraju najranija sjećanja oko treće ili četvrte godine i tih se iskustava mogu sjećati sljedećih nekoliko godina. Do trenutka kada dođu do drugog ili trećeg razreda osnovne škole, počet će gubiti ta rana sjećanja. Dakle, razloga za zabrinutost zbog eventualnih posljedica na djetetov razvoj nema ako vas je dijete vidjelo ili moglo vidjeti gole prije njegove treće godine, jer će na taj događaj već u nešto kasnijem djetinjstvu imati vrlo malo sjećanja, ako ih uopće bude. Želite li znati koliko je djeci ugodno ili neugodno s vašom ili njihovom golotinjom, samo pratite njihove reakcije na golotinju, odnosno to kako se one mijenjaju s odrastanjem, savjetuje Brown. To će vam biti najbolje upute za ponašanje, odnosno za postavljanje granica.
- Ako pokazuju gađenje ili iznenađenost, verbalno ili drugačije izražavaju da im je neugodno ili jednostavno pobjegnu, dobili ste odgovor - kaže psiholog. - S druge strane, ako nastave slagati sendvič kao da se baš ništa ne događa, vjerojatno golotinja za njih nije neko veliko pitanje.
Ovakve situacije mogu biti i prigoda za postavljanje granica u vezi privatnosti, odnosno učenja djece o tome što se smatra prikladnim u vašem kućanstvu i izvan njega. Pametno postavljene granice ublažit će bilo kakve neugodnosti u vezi s golotinjom u obitelji.
- Preporučujem da se oko djetetove četvrte godine pred njim počnete pokrivati te da općenito izbjegavate biti goli u blizini svoje djece kako biste pomogli u stvaranju tih granica - savjetuje psihologinja Patel. - Prije te dobi ne treba inzistirati na pokrivanju i tretiranje golotinje ovisi o roditeljskim shvaćanjima i preferencijama.
U sličnoj dobi trebalo bi okončati i naviku kupanja s djecom, također osluškujući djetetove reakcije. Zajedničko kupanje pridonosi stvaranju pozitivne slike o tijelu, uz nekoliko uvjeta. Kada djeca vide da se njihovi roditelji osjećaju ugodno u vlastitoj koži, to im može pomoći da se i ona osjećaju ugodno u svojoj koži. Roditelji trebaju izbjegavati negativne komentare o vlastitom tijelu ili tijelima svoje djece te ih opisivati samo pozitivnim riječima. Vrijeme kupanja odlična je prilika i da djecu naučite o dijelovima tijela i njihovim fizičkim i biološkim funkcijama, kao i o spolnim razlikama te pomognete djeci da shvate kako je svačije tijelo jedinstveno.
Najvažnije je da roditelji budu svjesni toga kako se djeca osjećaju pri zajedničkom kupanju. Stručnjaci smatraju da je kupanje roditelja i djece u redu sve dok je privatno, dok nije traumatično za dijete i dok dijete na njega pristaje. Savjet je oko djetetove četvrte godine prestati sa zajedničkim kupanjem i tuširanjem te prijeći na nadzor djeteta dok se ono samostalno kupa. To će pomoći da stekne osjećaj autonomije i usvoji higijenske navike. U toj dobi kod djece počinje rasti potreba za više privatnosti i osobnog prostora, pa im samostalno kupanje može pomoći u uspostavljanju zdravih granica i neovisnosti, dok zajedničko kupanje od te dobi može ometati razvoj određenih vještina i uzrokovati nelagodu.
Pristanak i privatnost
Period od četvrte do sedme godine stručnjaci smatraju povoljnim i za prestanak zajedničkog kupanja braće i sestara. Kako kaže dr. Jennifer Berman, uroginekologinja i seksualna ekspertica, djeca suprotnog spola trebala bi se početi kupati odvojeno do sedme godine, odnosno bilo kada ako se počnu hvatati, ako postanu zaokupljeni genitalijama drugog djeteta tijekom kupanja ili ako jedno od njih zatraži privatnost.
Važno je naučiti djecu poštivanju vlastite privatnosti i istovremeno ih poticati da se ne srame svog tijela. Treba imati na umu da se ponašanje kod kuće često prenosi na ponašanje u vrtiću i školi, pa Brown preporučuje da ne dopuštate djetetu da dodiruje vaše golo tijelo. Nikada nije prerano početi učiti djecu da poštuju tuđi pristanak, a to ih istodobno uči i da postave jednake granice za svoje tijelo. Djeca imaju pravo na privatnost i autonomiju, pa im jasno dajte do znanja što se smatra privatnim, a što prikladnim i neprikladnim dodirom. Isto tako, djeca moraju znati što trebaju učiniti ako se prekrše njihove granice i ako ih se neprimjereno dodiruje, ističe Brown.
Razgovor s djecom o tome pred kim je u redu biti gol još je jedan pristup postavljanju granica. Što se tiče suočavanja sa sramom, psiholog napominje da bi roditelji trebali izbjegavati negativne ili omalovažavajuće komentare o bilo čijem tijelu u prisutnosti djeteta. Smisao je naučiti djecu cijeniti različitosti među ljudima bez osuđivanja. U konačnici, radi se o pronalaženju ravnoteže koja odgovara vašoj obitelji, a ako ponekad niste sigurni što biste trebali učiniti, vjerujte svojim instinktima i pratite djetetove reakcije, savjetuju psiholozi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....