
Jeste li se ikada zapitali zašto, unatoč najboljim namjerama, ponekad reagirate na načine koji uopće ne odražavaju osobu kakvom želite biti? Možda brzo planete na kolegu, povučete se u tišinu kad dođe do sukoba ili imate osjećaj da ne znate motivirati svoj tim kad napetost raste. Upravo u tim trenucima postaje jasno vodite li doista s emocionalnom inteligencijom – ili ste zapeli na emocionalnom autopilotu.
Cijena autopilota
Visokopozicionirana djelatnica u brzo rastućoj IT tvrtki javila mi se osjećajući se iscrpljeno i frustrirano. Bila je cijenjena zbog svoje stručnosti i sposobnosti rješavanja problema, ali njezin je tim počeo gubiti motivaciju. Odlazak ljudi iz tima bio je sve češći, a nekad složna ekipa sada je bila prepuna nesporazuma i prebacivanja krivnje.
Jednog dana, nakon još jednog sastanka koji je završio u neugodnoj tišini, priznala mi je: „Ne razumijem. Radim sve kako treba. Jasno dajem upute, nagrađujem dobar rad, ali imam osjećaj da svi hodaju po jajima oko mene.“
Kad smo dublje istražile, postalo je jasno da djeluje na emocionalnom autopilotu. Odrasla je u obitelji u kojoj je pokazivanje emocija značilo slabost, pa je naučila potiskivati vlastito nezadovoljstvo. No, potisnute emocije isplivale su kroz hladan ton, kratke poruke i dojam da je uvijek nestrpljiva. Nije ni znala da se njezin tim osjeća neviđeno i nedovoljno cijenjeno, ne zato što joj nije stalo, nego zato što nije znala kako se povezati u trenutku.
Skriveni uzroci: stari obrasci i nesvjesne navike
Vođenje na emocionalnom autopilotu često počinje još u djetinjstvu. Svi razvijamo strategije kako bismo se snašli u obitelji, školi ili na prvim poslovima. Netko je naučio izbjegavati sukobe pod svaku cijenu. Netko se „spasio“ ugađanjem drugima. Netko je stavio oklop i čuvao se od kritike.
Ti obrasci postanu toliko poznati da ih zamijenimo s vlastitom osobnošću. A zapravo su to samo navike, nesvjesni programi koji određuju kako ćemo reagirati kad se osjećamo pod stresom, razočarani ili ugroženi. Bez svjesnosti nastavljamo igrati iste uloge na poslu, u odnosima i u razgovoru sa samima sobom.
Emocionalna inteligencija, za razliku od toga, traži da stanemo i primijetimo: Što osjećam? Odakle to dolazi? Kako to utječe na ljude oko mene? To znači uhvatiti suptilne signale u tijelu - stegnuta prsa, ubrzan um i izabrati mudriji odgovor. Nije riječ o potiskivanju emocija, već o tome da ih prepoznamo i usmjerimo konstruktivno.
Posljedice: nepovezanost, propušteni potencijal i narušeno mentalno zdravlje
Posljedice vođenja na autopilotu mnogo su dublje od jednog lošeg sastanka. Timovi kojima nedostaje emocionalno svjesno vodstvo osjećaju se nesigurno i neshvaćeno. Motivacija pada, sukobi ostaju neriješeni, a kreativne ideje presuše jer ljudi nemaju povjerenja izreći ih naglas.
Za samog lidera, voditelja ili osobu na čelu tima, ostanak na autopilotu često vodi prema kroničnom stresu i emocionalnom sagorijevanju. Potisnute emocije se gomilaju, odnosi pucaju, a sve se više udaljavamo od onoga tko želimo biti. Klasičan je obrazac: što više forsiramo bez stanke za refleksiju, to više narušavamo povjerenje i psihološku sigurnost - temelje svakog zdravog i uspješnog tima.
Dugoročno, nedostatak emocionalne svjesnosti može ozbiljno utjecati na mentalno zdravlje. Neprekinuti ciklus unutarnje napetosti, nesigurnosti i nesanice često vodi u tjeskobu, osjećaj bespomoćnosti ili depresiju. Kada kao lider ne prepoznajete vlastite emocionalne potrebe i signale tijela, trošite dragocjenu energiju na stalno gašenje požara - umjesto na stvaranje zdrave, podržavajuće radne okoline koja čuva dobrobit svih.
Stoga EQ nije samo „mekana vještina“, nego nezaobilazan čimbenik za očuvanje mentalnog zdravlja, kako vašeg tako i vašeg tima, jer nam pomaže bolje razumjeti i regulirati vlastite emocije, smanjuje stresne reakcije te potiče otvorenu i sigurnu komunikaciju koja jača međuljudske odnose i povjerenje.
Kako do emocionalne inteligencije?
Put prema njoj vodi kroz svakodnevni rad na sebi i pažljivo promatranje vlastitih osjećaja i reakcija. Važno je naučiti prepoznati signale koje tijelo šalje i ne bježati od njih, nego ih prihvatiti kao smjernice koje nas vode prema dubljem razumijevanju sebe. Otvorenost za iskrene razgovore, ali i sposobnost da umirimo svoj unutarnji kritički glas, ključni su koraci u tom procesu. Emocionalna inteligencija ne stvara se preko noći - gradi se u trenucima kada svjesno zastanemo, osvijestimo što osjećamo i svjesno odlučimo reagirati drukčije nego dosad. Tako postepeno otvaramo vrata za kvalitetnije odnose i jačamo otpornost uma, što nam pomaže da lakše nosimo životne izazove.
Iskoračite s autopilota
Prekretnica moje klijentice dogodila se kad je naučila slušati vlastite emocionalne signale, umjesto da ih gura pod tepih. Počela je timu postavljati otvorena pitanja - ne samo o zadacima, nego i o tome kako se osjećaju i što im je potrebno. Vježbala je aktivno slušanje, priznala kad je pod stresom i stvorila prostor u kojem to može učiniti i njezin tim.
Nije uvijek bilo lako. Stari obrasci stalno su je vukli natrag. Ali kako je jačala mišiće emocionalne inteligencije, počela je primjećivati da joj ljudi prilaze otvorenije i preuzimaju više inicijative. Sastanci su postali lakši, a sukobi prilika za rast, a ne za borbu.
Nakon nekog vremena osjetila je koliko se to odrazilo i na njezino mentalno zdravlje. Manje je noći provodila budna, brinući se o stvarima koje nije izgovorila. Lakše je prepoznavala granicu između posla i privatnog života. Vratio se osjećaj unutarnje ravnoteže - onaj koji je na autopilotu stalno izmicao. Kad brinemo o emocionalnim signalima, čuvamo i svoj um od kroničnog stresa i iscrpljenosti.
Samo jedno pitanje
Zato si sada iskreno postavite pitanje: Vodim li s emocionalnom inteligencijom ili dopuštam da me stari, neprovjereni obrasci vode?
Vaš odgovor može promijeniti ne samo vaš stil vođenja, nego i cjelokupno iskustvo povezivanja na poslu, kod kuće i u odnosu sa samim sobom. Jer prava snaga emocionalne inteligencije nije samo u upravljanju drugima. Ona je i ključan resurs za očuvanje mentalnog zdravlja: oslobađanje od autopilota i korak prema onom lideru i čovjeku kakav zaista želite biti.
Zato počnite već danas s jednostavnim pitanjem: Što osjećam u tijelu kad me netko prekida na sastanku?
Dajte si priliku naučiti slušati sebe, a onda i druge.
Mirella Rasic Paolini, specijalist struke za holističko mentalno i duhovno zdravlje
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....