Svaki peti Hrvat svakodnevno živi s boli, a inovativne metode iz Osijeka vraćaju kvalitetu života

Bol je jedno od najneugodnijih iskustava koje ljudsko biće može doživjeti, naročito kad je intenzivna. No, paradoksalno, ona nam doslovno može spasiti život jer ima ključnu ulogu upozorenja da nešto nije u redu, bilo da je riječ o infekciji, ozljedi ili nečem drugome. Ali kad bol nadiđe tu zaštitnu ulogu i pretvori se u stalnu, kroničnu, postaje sama po sebi bolest, i to u mnogim slučajevima onesposobljujuća. Prema procjenama, od kronične boli pati oko 20 posto odraslih ljudi širom svijeta, a studije pokazuju da broj raste. Koliko je bol raširen problem, pokazuju i podaci istraživanja o indeksu boli u Hrvatskoj iz 2024., prema kojima više od polovice građana Hrvatske, čak njih 51 posto, osjeća bol na tjednoj razini, dok ih se 18 posto suočava s njom svakodnevno. Kao najčešću vrstu ispitanici su isticali bol u leđima, slijedi glavobolja, a potom bol u zglobovima i mišićima. Ovo i slična istraživanja u svijetu pokazuju i da bol značajno smanjuje kvalitetu života, ometa ljude u svakodnevnim aktivnostima, a nerijetko i život čini nepodnošljivim te pogoršava mentalno zdravlje uzrokujući anksioznost i depresiju. O tome kako se kronična bol danas liječi te može li se uopće potpuno izliječiti, koji su novi trendovi u liječenju boli, kao i o pristupu liječenju po kojem je Zavod za liječenje boli u KBC-u Osijek prepoznatljiv u Hrvatskoj i šire, razgovarali smo s dr. sc. Dinom Budrovcem, spec. anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja te predsjednikom Hrvatskog društva za liječenje boli Hrvatskog liječničkog zbora.

* Koliko smo napredovali u liječenju boli u odnosu na prije desetak godina?

- U zadnjih desetak, a naročito dvadesetak godina, liječenje boli u Hrvatskoj značajno je napredovalo. Jedna od začetnica medicine boli u Hrvatskoj je prim. Mira Fingler, koja je postavila temelje medicine boli u KBC-u Osijek, dok je pročelnik Zavoda za liječenje boli, izv. prof. prim. dr. sc. Ivan Radoš, nastavio razvijati liječenje boli i u Osijeku razvio minimalno invazivno liječenje boli. Mogu reći da sam imao sreću učiti od njih, svakodnevno odlično surađujemo i privilegija je imati mogućnost uvijek pitati za savjet takve ljude.

Postoji pomak i na svjetskoj razini. Naime, postoji nova Međunarodna klasifikacija bolesti - ICD-11, u kojoj je prvi put primarna kronična bol dobila svoju dijagnozu i šifru. Tako je od 2022. kronična bol službeno priznata kao zasebna bolest, a ne samo kao simptom druge bolesti.

* Postoji li danas još uvijek bol koja se ne može liječiti ili za svaku bol postoji neka terapija?

- Svaka bol se može pokušati liječiti, ali kakav će biti ishod liječenja, to, nažalost, ne možemo znati unaprijed, a baš to je ono što bi naši pacijenti uvijek voljeli znati. Često je teško u potpunosti smanjiti bol, iako je i to ponekad moguće, te nam je stoga češće cilj smanjiti bol u određenoj mjeri i tako povećati kvalitetu života pacijenata. Kada govorimo o liječenju boli, u literaturi se uspješnim smatra i smanjenje boli za pedeset posto.

* U kojem smjeru idu novi trendovi u liječenju boli?

- Svakom bolesniku pristupa se individualno, ne postoji univerzalno rješenje. Uvijek se teži individualnom pristupu, multidisciplinarnosti i multimodalnom liječenju. Era personaliziranog i regenerativnog liječenja zasigurno će se jako razvijati u vremenu koje je pred nama.

* Prosječan čovjek u svakodnevnom životu bolovima još uvijek pokušava doskočiti na uobičajen način, analgeticima. Troše li se oni, po vašem mišljenju, prekomjerno i pogrešno, tj. uzimaju li se često u prevelikim dozama i onda kada to nije potrebno?

- Kod većine boli osnova liječenja je konzervativno liječenje u koje ubrajamo i analgetike. U svakodnevnom radu u ambulantama za liječenje boli viđamo i jednu i drugu krajnost. Ni jedna krajnost u ovome slučaju nije dobra. Neki pacijenti ne uzimaju analgetike iako je to potrebno, imaju strah od nuspojava ili navode da se ne žele "trovati" njima. To, naravno, nije dobar pristup jer neliječena bol ima negativne posljedice na brojne organske sustave. Neliječena kronična bol predstavlja vrstu stresa za cijeli organizam, tako da bol ne treba trpjeti. S druge strane, postoje pacijenti koji analgetike uzimaju prekomjerno ili nepravilno. Za svaki se analgetik zna za kakvu vrstu boli se preporučuje, u kojim stanjima je kontraindiciran, koliko je očekivano trajanje učinka i s kojim lijekovima se smije ili ne smije kombinirati. Analgetike bi trebalo propisivati u točno određeno vrijeme ili vremenskim intervalima, jer neki djeluju šest, a drugi osam ili 12 sati.

Najčešća vrsta kronične boli zbog koje ljudi dolaze u ambulante za liječenje boli je križobolja, navodi dr. sc.
Dino Budrovac

Marin Franov/Cropix

* Koliko je iz vašeg iskustva strah od boli raširena pojava? Uzimaju li zbog nje ljudi često analgetike i kad nije opravdano? Može li nas strah od boli odvesti u ovisnost o tabletama protiv bolova?

- Strah od jake boli jedan je od najvećih ljudskih strahova, a mučenje i izazivanje boli oduvijek su bili način otkrivanja i najvećih tajni. Živimo u vremenu instant rješenja, današnji čovjek postao je nestrpljiv, nema vremena i ne želi čekati ništa, pa tako ni kada je liječenje boli u pitanju. Svi bi najradije voljeli uzeti nekoliko tableta ili primiti "blokadu" i da bol nestane. No, u liječenju bilo koje bolesti liječnik i bolesnik trebali bi biti ravnopravni partneri i svatko iz svoje domene napraviti što je moguće. U svakom slučaju, neki lijekovi imaju potencijal razvoja ovisnosti i, ako su neadekvatno preporučeni i propisani ili se prekomjerno uzimaju, može se razviti ovisnost o njima.

* Tablete protiv bolova nisu baš bezazlene kako ih mnogi doživljavaju? Možete li nam reći koji su rizici?

- Ljudski organizam je prekrasan sustav, a mi svojim svakodnevnim postupcima i navikama često taj sustav pomalo izbacujemo iz ravnoteže. Naš organizam do određene granice ima sposobnost popravljanja i ispravljanja naših štetnih postupaka, a kada to više nije moguće kompenzirati, razvija se bolest. Razmišljamo o štetnosti analgetika dok, s druge strane, ne obraćamo pozornost na štetnost pušenja, prekomjernog uzimanja alkohola ili izostanka tjelovježbe. Pacijenti se ne bi trebali bojati analgetika, a svaki liječnik trebao bi pacijenta upoznati s potencijalnim rizicima i nuspojavama. Analgetici kod većine ljudi neće dovesti do nuspojava, no u određenim situacijama, kao što su bolesti jetre, bubrega, središnjeg živčanog ili kardiovaskularnog sustava, treba biti svjestan rizika.

* Kako pravilno koristiti analgetike?

- Kada je bol kronična, nije za očekivati da će proći od jedne tablete. U tom slučaju potrebno je analgetike uzimati redovito, prema satnici, jer svaki analgetik ima predviđeno vrijeme trajanja učinka. Ponekad nije dovoljan samo jedan analgetik i u takvim situacijama ne treba ih kombinirati samoinicijativno nego po preporuci liječnika.

* Postoje li neke prirodne metode za ublažavanje lakših oblika boli koje biste preporučili umjesto analgetika?

- Kao i svaku drugu bolest, i bol je potrebno prevenirati kada je to moguće. Svakodnevna tjelovježba može dugoročno biti najbolje rješenje kada se radi o boli mišićno-koštanog podrijetla. Kod takve boli ne preporučuje se dugotrajno mirovanje, nego umjerena tjelesna aktivnost. Uz biološku, bol ima i socijalnu i psihološku komponentu, tako da su sve to područja na kojima je potrebno raditi da bi i percepcija boli bila manja. Također, čovjek je oduvijek posezao i za primjenom topline ili hladnoće u liječenju boli, a to su metode koje se i danas primjenjuju u modernijim oblicima.

* Kako se bol klasificira? Koje vrste i razine boli razlikujemo i koja se bol smatra najgorom?

- Postoji nekoliko podjela boli. Kada govorimo o mehanizmu boli, postoje nociceptivna, neuropatska i miješana bol te prema novijoj klasifikaciji i nociplastična bol. Nociceptivna bol je najčešći tip boli uzrokovan izravnim oštećenjem tkiva, odnosno aktivacijom receptora boli – nociceptora. Neuropatska bol je kronična bol uzrokovana oštećenjem ili disfunkcijom živčanog sustava, a o miješanoj boli govorimo kad postoji istovremena prisutnost nociceptivnih i neuropatskih mehanizama. Nociplastična bol je ona koja je uzrokovana promijenjenim procesiranjem boli u središnjem živčanom sustavu, a ne izravnim oštećenjem tkiva ili živaca. Kad je riječ o trajanju boli, dijelimo je na akutnu, subakutnu i kroničnu. Akutna bol traje do četiri tjedna, a subakutna je prijelazna faza između akutne i kronične boli te traje između četiri i 12 tjedana. Kronična bol je ona bol koja traje dulje od vremena koje je predviđeno i potrebno za cijeljenje ozljede. Teško je reći koja se bol smatra najgorom. Bol je jako subjektivna, a naša percepcija ovisi o brojnim čimbenicima, kao što su okruženje u kojem smo odrasli, kultura kojoj pripadamo, dob, spol i brojni drugi. Svaka bol koja traje dugo, dakle kronična bol, iscrpljuje bolesnika i značajno narušava njegovu kvalitetu života te je u korelaciji s anksioznošću i depresijom. Ipak, bol koja se smatra jednom od najtežih je neuralgija trigeminusa. Radi se o boli koja je jakog intenziteta, javlja se iznenada u području lica i ima karakter udara struje.

* Koja je vrsta kronične boli najčešći razlog dolaska pacijenata u ambulantu za liječenje boli?

- Najčešća vrsta kronične boli s kojom se susrećemo u ambulantama za liječenje boli je bol u donjem dijelu kralježnice, odnosno križobolja. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, oko 80 posto ljudi će barem jednom tijekom života doživjeti križobolju, a vrlo često se radi o stanju koje karakteriziraju recidivi. Također, česta su stanja bol u vratnoj kralježnici, ramenima, kukovima i koljenima. U starijoj populaciji kao uzrok boli dominiraju degenerativne promjene, dok je u mlađoj glavni uzrok sjedilački način života i nepravilno držanje, no velik problem predstavljaju i ozljede koje su posljedica rekreacije. Kod djece najčešća vrsta boli je glavobolja.

* Koje su metode danas najučinkovitije u liječenju boli?

- Ne postoji jedna metoda za koju možemo reći da je najuspješnija u liječenju boli. Ovisi o kojoj vrsti boli se radi i kakav je intenzitet. Najčešće je prvi korak konzervativno liječenje, a ako ono nije dovoljno, u obzir dolazi minimalno invazivno liječenje. Zadnja opcija liječenja je, ako je to indicirano, operacijsko liječenje.

* Koliko je važan psihološki pristup u liječenju boli?

- Kroz povijest su postojali različiti modeli kojima se tumačila bol, a danas je najprihvaćeniji biopsihosocijalni model. On naglašava da su za percepciju i doživljaj boli jednako važne biološka, psihološka i socijalna komponenta. Na naš doživljaj boli velik utjecaj ima i naše trenutačno raspoloženje, ali isto tako i prethodna iskustva vezana uz bol. To je naročito važno kod kronične boli, koja je u značajnoj korelaciji s anksioznošću i depresijom.

Bol ne treba trpjeti, neliječena kronična bol stres je za cijeli organizam, kaže dr. sc. Budrovac

Marin Franov/Cropix

* Zavod za liječenje boli KBC-a Osijek vodeći je centar za liječenje boli u Hrvatskoj i centar izvrsnosti u liječenju boli za Republiku Hrvatsku. Što vas čini tako uspješnima?

- Zavod za liječenje boli organizacijski pripada Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje KBC-a Osijek, a liječnici koji u njemu rade su anesteziolozi. Nama anesteziolozima je u osnovi poziva da omogućimo da se neki zahvat učini bezbolnim i da bolesnika ne boli. Perioperacijska bol je akutna, a u ambulanti za liječenje boli bol je uglavnom kronična – u tome je razlika. Osim liječnika, u našem Zavodu rade psiholog, radni terapeut, fizioterapeuti i medicinske sestre i svi su dodatno educirani iz medicine boli. Kroz multidisciplinarni program za liječenje boli uključuju se po potrebi i specijalisti drugih područja. Upravo takav koncept i kompleksnost izdvaja nas od drugih ambulanti za liječenje boli. Osim toga, možemo se pohvaliti i nazivom Referentni centar Ministarstva zdravstva za neuromodulaciju u liječenju boli.

* Koje sve pristupe i metode za liječenje boli koristite u Osijeku?

- Liječenje boli je kompleksno, što se i vidi i po strukama koje rade u sklopu našeg Zavoda. Nekim pacijentima dovoljna je samo titracija analgetske terapije. Osim toga, provode se i drugi oblici konzervativnog liječenja kao što su fizikalne terapije i akupunktura, a psiholog i radni terapeut također su uključeni u taj proces. Ako konzervativne metode liječenja nisu učinkovite, kod nekih pacijenata u obzir dolazi minimalno invazivno liječenje.

* Kakvu bol možete liječiti, a koja se drugdje u Hrvatskoj ne može liječiti? Kojim pacijentima možete pomoći, a koji drugdje ne mogu naći olakšanje za svoju bol?

- Ono po čemu smo prepoznatljivi, to je širok spektar minimalno invazivnih metoda koje radimo pod kontrolom ultrazvuka i fluoroskopa. Od najjednostavnijih kao što su epiduralna primjena steroida i lokalnog anestetika, infiltracija pojedinih živaca, zatim radiofrekventna ablacija, krioneuroliza, perkutana laserska dekompresija diska, pa do složenijih kao što su epiduroskopija i stimulacija kralježnične moždine.

* Prvi ste u Hrvatskoj izveli zahvat epiduroskopije. Možete li nam reći nešto više o tome, kako se izvodi, koje su indikacije te je li učinak trajan?

- Epiduroskopija je jedna od metoda koju smo među posljednjima implementirali u naš portfelj. Radi se o metodi koja ima i dijagnostičko i terapijsko značenje. Radi se kod bolesnika kojima konzervativno liječenje boli, druge minimalno invazivne metode nisu učinkovite i prethodno su operirali kralježnicu. Epiduroskopija nam omogućuje direktnu vizualizaciju epiduralnog prostora, upalnih promjena i priraslica te odstranjivanje priraslica i primjenu lijekova ciljano na mjesto upale. Zahvat traje oko jedan sat, ali potrebno je puno više vremena za pripremu prije zahvata i nakon zahvata. Nije mi poznato radi li se ova metoda još negdje u Hrvatskoj.

* Možete se pohvaliti i Multidisciplinarnim četverotjednim programom za liječenje kronične boli koji se u Hrvatskoj provodi samo u Osijeku. Kome je namijenjen i pokriva li HZZO takvo liječenje?

- Četverotjedni multidisciplinarni program za liječenje kronične boli provodi se kod bolesnika kojima druge metode liječenja boli nisu bile dovoljno učinkovite. U ovaj program uključeni su stručnjaci različitih profila: anesteziolog, psihijatar, fizijatar, psiholog, radni terapeut, medicinska sestra, nutricionist. Ovaj program obuhvaća i grupni, ali i individualni rad s pacijentima, stavlja pacijenta u središte liječenja i naglasak je na promatranju pacijenta kao cjeline, a ne samo fokusiranju na bol. Ovaj program jedinstven je u Hrvatskoj, kontinuirano se provodi od 2014., kada ga je osnovao i implementirao prof. Radoš prema modelima najnaprednijih centara za liječenje boli u svijetu i pokriva ga HZZO. Početkom travnja u Osijeku će se održati Škola multidisciplinarnog liječenja boli. Organizira ju EFIC (European Pain Federation), a za domaćina je odabran Osijek.

* Moram vas pitati i što vi poduzimate kad vas nešto boli? Posegnete li za tabletama protiv bolova ili imate neku drugu metodu?

- Trudim se prevenirati bolesti i stanja na koja mogu utjecati svojim životnim stilom. No, kada me nešto boli, i ako već iz iskustva znam da to neće proći vrlo brzo samo od sebe, posežem za analgeticima.