Mi moramo unutar Europske unije početi praviti svoj mali Benelux - kaže najmoćniji hrvatski poduzetnik Ivica Todorić, zalažući se za čvršću suradnju država bivše Jugoslavije, ali i šire, sve do Poljske i Ukrajine te Italije i Austrije. Sve je bolje od onoga što sad imamo, tvrdi. Slično Todoriću govori i Emil Tedeschi , koji izjavljuje da je sve donedavno pojam jugosfere stvarao konfuziju i razdor, ali da je “regija danas minimum platforme za gospodarski razvoj”. Vraća li se to na mala vrata, preko zagovaranja regionalne ekonomske suradnje, jugoslavenska ideja u Hrvatsku?
Svojedobno je teza o stvaranju nekakve ekonomske jugosfere izazvala mnogo uzbuđenja. Reakcije su bile žestoke. Odbijanje ogromno. Sada s njom dolaze dva vjerojatno najuspješnija hrvatska privrednika. Iza njihovog projekta povezivanja regije stoji vrlo razlog. Nema tu sentimenata, ni nostalgije. Samo interes. Todorić i Tedeschi svoje su ideje provjerili u praksi i jako im se isplatilo. Vlasnik Agrokora ističe da su se sva ulaganja u susjednim zemljama pokazala opravdanima.
Obojica funkcioniraju kao ekonomski integratori prostora bivše Jugoslavije. Danas su regionalni igrači s tendencijom da je nadrastu. Rezultati im daju sigurnost da o delikatnoj, za neke i bolnoj temi javno govore.
Privrednici se silom svog posla ne zatvaraju u uske nacionalne granice. Tedeschi tvrdi da je ekonomija uvijek u funkciji povezivanja, svakako prije politike. Rezerviranost političara prema suradnji u regiji često je uzrokovana spekulantskim razlozima i strahom od javnosti. Politika populistički podilazi frustracijama i strahovima, ali ih i mobilizira kao vlastito oružje. Nisu slučajno ribarski ratovi u Savudrijskoj vali uvijek eskalirali u predizbornim vremenima.
Međutim, političari često i sami postaju zarobljenici onih raspoloženja koja su prethodno proizvodili. Zato je politička suradnja u regiji tako sporovozna i kilava. Treba li se bojati da Todorić i Tedeschi svojom ekonomskom regionalnom politikom sada utiru put i nekakvom političkom povezivanju? Obnavljanje Jugoslavije - opcija s kojom se rado plaši Hrvate - nije moguće. Raspirivanje takvih strahova u trenutku kad Hrvatska postaje članicom Europske unije potpuno je deplasirano. Jugoslavenstvo je politički mrtva ideja. Ostala je pokopana pod vukovarskim ratnim razvalinama. Ali je zato na cijelom prostoru nekadašnje države živa europska ideja. Ne kao drugo ime ili surogat za Jugoslaviju. Nego kao platforma koja odgovara zahtjevu vremena.
Todorić i Tedeschi nisu neimari jugoslavenskog projekta, ali njihove izjave mogu pomoći Hrvatskoj u racionalnijem ponašanju. Mogu pomoći da na susjedne zemlje ne gleda samo iz rakursa proteklog rata. To nije jedina prošlost koja ih međusobno povezuje. Ratna neprijateljstva nisu jedino naslijeđe s kojim se može baratati. Ostavština je nekadašnje zajedničke države mnogo bogatija. Hrvatska je, nažalost, često odbacivala i ono što je trebalo sačuvati i što joj je moglo koristiti. Sidrenje u Europi pruža sigurnost, pa tako ni ideje dvojice privrednika o stvaranju balkanskog Beneluxa ili jugosferi više ne izazivaju državotvornu paniku.