Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: "Hoću, očisti se!" I odmah se očisti od gube.
Uočite ovaj detalj, Isus Krist, kojega zbog nekog razloga nazivaju Spasiteljem i Sinom Božjim, morao je dodirnuti bolesnika da bi ga izliječio. Čini vam se to možda veliko? E, nije. Josip Grbavac, poznat i kao Braco sa Srebrnjaka, veći je baja od Isusa. Braco to čini higijenski, bez dodirivanja, na daljinu. Samo pogleda nesretnika i - hopla! Guba se čisti, karcinomi povlače, ćoravi gledaju, gluhi čuju, bezumni prosvjetljuju, sakati ustaju iz kolica i plešu sambu, alkoholičari traže Pipi, nerotkinje devet mjeseci, ili čak kraće, tri mjeseca kasnije rađaju krupne, zdrave četvorke, a tvrdokorne mrlje, suha i ispucana kosa, kamenac na klozetskim školjkama i krediti u švicarskim francima neobjašnjivo iščezavaju. Bez i najmanjeg kontakta.
Polovni Opel
Sakrij se, Nazarećanine! Mi ovdje imamo jednoga boljega. Na Srebrnjaku, među obiteljskim kućama prekrcanim drangulijama iz Top shopa, u jednome od onih naših ubavih predgrađa s betonskim lavovima i dupinima u dvorištima, gdje RTL televizija snima omiljeni show “Mijenjam ženu za polovni Opel”, ponikao je taj mesija i pomazanik, prvo kao štićenik jednoga Ivice Prokića iz Južne Srbije, koji je u gležnju nosio komadić Sunca, a na prstima i oko vrata cijeli kilogram zlata i ženama gledao budućnost u čarobnom okruglom džepnom ogledalcu s grbom FK Radničkog iz Pirota. Kad je Prokić bizarno poginuo na jednoj plaži u Južnoafričkoj Republici, doslovno se utopio od jednog visokog vala, kojega valjda u onome svome špiglu nije vidio kako dolazi preko oceana, Grbavac preuzima njegov iscjeliteljski i vidovnjački biznis i uspješno ga širi preko granica.
Metoda mu u osnovi nije drugačija od metode predsjednika Vlade Zorana Milanovića. Čovjek ništa ne radi. Samo stoji i gleda. Ali, Braco ima prirodni talent da od toga načini posao. Dođe u dvoranu, popne se na pozornicu i pet do sedam minuta šutke pilji, a retardi gube svijest, ridaju i piške u gaće od uzbuđenja. Jednoj su babi u četrdeset sekundi nikla trideset dva potpuno nova bijela zuba. Takva je to energija, pričaju, da se čitav hidroenergetski sustav Cetine s pet elektrana, Peručom, Orlovcem, Đalama, Kraljevcom i Zakučcem, ne može mjeriti s Bracom sa Srebrnjaka. Njegova je energija, po vlastitom priznanju, neograničena. Dobro je to znati sada kad su zalihe fosilnih goriva na izmaku.
Osam dolara po seansi
U Americi, među onim čudacima s pletenicama, hipicima, veganima i šamanima, koji žive u pustinji Mojave s kokošima, kozama i pet žena koje ih zovu Gospodaru, Bracina je popularnost možda i veća. Kad se ovaj naš zagledao u njih, za osam dolara po seansi, ti su potomci izvanzemaljaca ostali potreseniji nego prvi put kad su uzeli pejotl i pustili album “Aoxomoxoa” Grateful Deada. Stoje oni u suzama pred Bracom, a s razglasa im još idu nekakve Bracine idiotarije s razglasa, i to cijelu predstavu čini još nekako mističnijom jer nijedan od njih, naravno, ne zna ni beknuti hrvatski. Njima bi bilo veličanstveno duhovno iskustvo i da im Braco of Croatia pjeva: “Pošla majka s kolodvora, a dija dija de”.
I kad to vidite, zaista vam nije jasno što će glupim Amerikancima Obamacare? Ili što će nama ovdje dopunsko i zdravstveno osiguranje, kojega smo vraga gradili bolnice, zašto ljudi šest godina studiraju, kinje se sa stažiranjem i specijalizacijom, kongresima i znanstvenim radovima, što će nam, u najkraćemu, čitava tradicionalna zapadnjačka medicina, kad ima jedan poput Josipa Grbavca, koji bez rendgena i ultrazvuka, kolonoskopije, gastroskopije, bez antibiotika, anestezije, skalpela, potpuno neinvazivno, neosjetno, samo pogledom liječi sve boleštine, pa još đuture, u dvije stotine pacijenata odjednom? Kad otkrijete Bracu sa Srebrnjaka, postane vam jasnije tko su imbecili koji zabranjuju cijepiti svoju djecu.
Medicinski ugled
Predsjednički su izbori za manje od mjesec dana i na njima će se, kao i obično, natjecati i jedan liječnik. Gotovo na svakim izborima do sada netko je svoj medicinski ugled i zahvalnost pacijenata pokušao zamijeniti mjestom šefa države i nijednome to nije uspjelo, ni Mati Graniću ni Andriji Hebrangu, a sva je prilika da će i Milan Kujundžić jednako proći. Sad znamo i objašnjenje te pojave. Ne treba ovaj bedasti narod obrazovanog vođu. On zapravo želi nekoga kao što su Josip Grbavac, Fatma Nur Dženet ili Ante Pavlović za predsjednika. Što luđi, to bolji.
Umirete li od kakvog stravičnog tumora, pođite stoga i vi do Brace. Ponesite mu cvijeće, kako se već zbog nečega njemu nosi cvijeće, i pokucajte mu na vrata, samo se nemojte prevariti kao jedan moj znanac prije petnaestak godina, koji je banuo čovjeku sa svježe ubranim tulipanima, a tip ga mrko pogledao i bez pardona mlatnuo po nosu.
“Pa, zašto?” zacvilio ovaj moj rupčićem zaustavljajući krvarenje. “Zar vi niste Josip Grbavac?”
“Ne”, odgovorio mu čovjek, “ja sam Željko Mavrović. I nisam peder da mi nosiš cvijeće.”
Šta ćete, dogodi se i to. Braco sa Srebrnjaka, Šaka sa Srednjaka - lako se zajebati.