Kome je i zašto trebao ovaj politički i izdavački potez objave navodno Udbina popisa

Prijetnja javnom kompromitacijom zbog nečije stvarne ili navodne suradnje s Udbom stalni je dio repertoara političkog nasilja u Hrvatskoj još od 1990. godine, kada je dio Udbinih arhiva došao u posjed postkomunističke vlasti.



Pojedini čelnici te vlasti, neki od njih i sami bivši visoki oficiri ili čak šefovi Udbe, koristili su obavještajne dossiere kako bi ucjenjivali svoje političke protivnike (ili bilo koju osobu iz javnog života koja bi im smetala) te kako bi ih prokazivali putem medija, pri čemu je glavnu ulogu bio odigrao Slobodni tjednik pokojnog Marinka Božića, ali ni neki drugi listovi nisu ostali nevini.

Manipuliranje



Korištenje Udbinih dossiera osobito je došlo do izražaja u dokumentarnom filmu o Bruni Bušiću, koji je prikazan na HTV-u, a iza kojeg su stajali šefovi radikalne HDZ-ove desnice pokojni Gojko Šušak i današnji član Ustavnog suda Vice Vukojević.



Taj je film, u kojem je više ondašnjih razmjerno poznatih političara proglašeno udbašima, bio povod za raskol u HDZ-u, koji je završio odlaskom Josipa Manolića i današnjeg šefa države Stjepana Mesića iz HDZ-a.



Drugi val masovne zloporabe Udbinih, ali i svježih obavještajnih materijala, što su ih prikupile hrvatske sigurnosne službe, počeo se događati u kasnim devedesetima, kada je predsjednik Tuđman već bio smrtno bolestan, i kada je otpočela bitka za njegovo naslijeđe.



Tada su, primjerice, novine pod izravnom kontrolom Ureda predsjednika objavile informacije o  navodnoj udbaškoj prošlosti Vladimira Šeksa, dok su neki od čelnika ondašnjih hrvatskih tajnih službi kompromitirajućim materijalima protiv Hrvoja Šarinića (u to vrijeme glavnog protivnika Ivića Pašalića), Ive Sanadera i Mate Granića punili Imperijal.



Šarinić je 1998. u intervjuu za Jutarnji list optužio dr. Pašalića, tada glavnog i najmoćnijeg Tuđmanova političkog savjetnika, i Markicu Rebića, tadašnjeg šefa vojne kontraobavještajne službe, da izravno dostavljaju lažne informacije Imperijalu.



I dok su prva dva vala manipuliranja Udbinim dossierima i navodnom udbaškom prošlošću poznatih Hrvata bila snažno i prepoznatljivo politički motivirana, sadašnje plašenje javnosti Udbinim dossierima potpuna je politička besmislica.



Ne samo zato što sam Hrvatski list, koji je jučer objavio popis od stotinjak imena navodnih udbaša, priznaje kako ne može jamčiti za točnost popisa.



Zanimljivo je, inače, da je popis izrađen 1997., kada su obavještajnu zajednicu nadzirali baš dr. Pašalić, dr. Rebić, koji je sada kolumnist Hrvatskog lista, i admiral Domazet, koji je također kolumnist Hrvatskog lista, a u ono je doba bio šef vojne obavještajne službe, zadužen, među ostalim, i za formiranje specijalne grupe za  djelovanje u medijima.



Objavljivanje popisa navodnih udbaša politički je uistinu bespredmetno, jer je nemoguće postići bilo kakvu političku svrhu za kompromitiranje osoba koje su, uglavnom već dugo, izvan politike i izvan društvenog života: ozbiljnije iznimke su Vlado Šeks i Hido Biščević, s tim da je o Šeksu sve već objavljeno, Ševko Omerbašić i Mustafa Cerić te nekoliko uglednijih novinara.

Političko nasilje



Ono je i duboko nemoralno, s obzirom na to da nema nijednog dokaza da su ti podaci iz popisa točni, niti je uopće moguće provjeriti jesu li točni.



Riječ je o doista nevjerojatnom  političkom i izdavačkom postupku, koji ukazuje na potpunu nemoć izvaninstitucionalne radikalne desnice, čiji je politički utjecaj sve manji, čiji predstavnici nemaju nikakve šanse da uđu u parlament i čije se novine, poput Hrvatskog lista i Hrvatskog slova, prodaju u zanemarivim nakladama od nekoliko tisuća primjeraka. Stoga bismo, na prvi pogled, mogli reći kako nikoga ne treba biti briga zbog objavljivanja nekakvog navodnog starog udbaškog spiska u marginalnim novinama.



Mislimo, ipak, da Vlada, predsjednik, odgovorne političke stranke, kao i drugi javni protagonisti, moraju snažno osuditi najnovije manipuliranje s "udbaškim dossierima", kako bi pokazali da demokratska Hrvatska ne kani trpiti takve oblike političkog nasilja.