MÜNCHEN, WARSZAWA, LONDON, RIM, PRAG, JERUZALEM - Ni jedna zemlja na svijetu nema tako oštre zakone protiv desnog ekstremizma kao Njemačka, a u njih pripada i potpuna zabrana isticanja nacističkih simbola.
Zabranom su obuhvaćeni ne samo poznati nacistički znakovi poput kukastog križa (svastike) nego i neke rune i drugi manje poznati simboli koji se povezuju s desnom scenom, ali i simboli koji su im samo slični, npr. preokrenuti kukasti križ. Jasno, isto vrijedi i za zastave, uniforme, dijelove odjeće i slično.
Komentar Inoslava Beškera: Kad sami sebi pridamo previše važnosti
Komentar Miljenka Jegovića: Satira koja je pokušala veličati SDP, a ne nacizam
Kazneno djelo ili prekršaj?
Kaznama od novčane pa sve do trogodišnje zatvorske mogu se kazniti ne samo osobe koje kukasti križ crtaju po zidovima nego i one koje slične simbole distribuiraju internetom, tiskaju na naljepnicama, lecima i drugo. Zabrana se odnosi i na pozdrave, primjerice pozdrav s podignutom desnom rukom ili, pak, izvikivanje pozdrava “Sieg Heil!“ ili “Heil Hitler!“.
Da baš nije sasvim jasno dokle ide zabrana nacističkih znakova, odnosno ovisi li o kontekstu, pokazao je i poznati slučaj kad je sud lani isprva zabranio distribuciju antifašističkih naljepnica na kojima je bio nacrtan kukasti križ kako leti u kantu za smeće.
U zemlji koja se nacizmu baš ne može smijati (pa je velike polemike izazvala i nedavno snimljena komedija o Hitleru “Mein Führer“), nacistička se obilježja ne koriste u satiričke svrhe.
No, zato drugi takvu satiru koriste na njemački račun. Fotomontažu njemačke kancelarke kao Adolfa Hitlera lani u ožujku je objavio magazin radikalne poljske marginalne stranke UPR. Pod naslovom “Fašizam EU u ofenzivi“ na naslovnici je objavljena slika Angele Merkel s hitlerovskim brkovima i vrpcom sa zastavom Europske Unije oko ruke, što je tada loše odnose Njemačke i Poljske drastično pogoršalo.
Još veći odjek imala je naslovna stranica poljskog Wprosta pod naslovom “Njemačka maćeha“, objavljena prije nešto više od dvije godine, kada su braća Kaczynski bila u svađi s njemačkom kancelarkom Merkel: blizanci su nacrtani kako sišu iz moćnih dojki kancelarke... Wprost, poznat upravo po provokantnim fotomontažama i “teškom“ humoru na granici grubosti i uvrede, objavio je ujesen 2003. naslovnicu “Njemački trojanski konj“.
Na njoj je Erika Steinbach (1943.), u Poljaka jako omražena desničarka iz CDU, zastupkinja u Bundestagu i predsjednica Saveza izgnanika iz srednje i istočne Europe - kako u SS-ovskoj uniformi jaše tadašnjeg kancelara socijademokrata Gerharda Shrödera.
Nikome nije u Poljskoj ni palo na um zabraniti tu naslovnicu iako su u Njemačkoj bili njome uvrijeđeni. U Poljskoj se rijetko što zabranjuje - osim, naravno, ako se dira u Crkvu.
U Češkoj su još liberalniji, ne zabranjuju objavljivanje Hitlerova “Mein Kampfa“. Izbjegava se protivnicima prikrpiti svastiku jer se to naprosto smatra neukusnim, dosjetkom na prvu loptu. Odustaje se i od prije čestog “kićenja“ komunista i socijaldemokrata petokrakama ili crvenom bojom. Kraljičin unuk Harry, mlađi sin prestolonasljednika Charlesa, akter je najpoznatijega “nacističkog“ ispada u Britaniji: na nekome kostimiranom tulumu pojavio se (i snimljen je) u SS-ovskoj pustinjskoj uniformi. Princ Harry se ispričao zbog nošenja svastike na rukavu - i priča je tu stala.
U Italiji se nacistički i slični simboli - iako zabranjeni - pojavljuju u golemim količinama na utakmicama, zidovima, a dakako i u satiri. Najpoznatiji talijanski karikaturist komentator Giorgio Forattini prikazivao je bivšeg premijera Massima D’Alemu u kompletnoj nacističkoj uniformi i s krvoločnim izrazom lica, samo što je na kapi petokraka, a na rukavu umjesto svastike srp i čekić.
Iako je izraelska javnost, razumljivo, iznimno osjetljiva na prikaz i uporabu nacističkog znakovlja, korištenje takvih simbola u cilju izražavanja političkih i inih mnijenja u Izraelu nije nepoznanica.
Posljednji slučaj korištenja nacističkog znakovlja dogodio se prošli mjesec kada je na internetu pristaša stranke Kadima osvanula slika pape Benedikta XVI. Članovi su tako željeli izraziti svoje mišljenje o papinim nastojanjima beatifikacije prethodnika Pija XII., čemu se Židovi protive. Slika je uklonjena tek na intervenciju stranačke čelnice i ministrice vanjskih poslova Tzipi Livni.
N. Magdalenić Bantić;I. Krtalić Muiesan;I. Bešker;M. Lazarević;S. Milković
Zabranom su obuhvaćeni ne samo poznati nacistički znakovi poput kukastog križa (svastike) nego i neke rune i drugi manje poznati simboli koji se povezuju s desnom scenom, ali i simboli koji su im samo slični, npr. preokrenuti kukasti križ. Jasno, isto vrijedi i za zastave, uniforme, dijelove odjeće i slično.
Komentar Inoslava Beškera: Kad sami sebi pridamo previše važnosti
Komentar Miljenka Jegovića: Satira koja je pokušala veličati SDP, a ne nacizam
Kazneno djelo ili prekršaj?
Kaznama od novčane pa sve do trogodišnje zatvorske mogu se kazniti ne samo osobe koje kukasti križ crtaju po zidovima nego i one koje slične simbole distribuiraju internetom, tiskaju na naljepnicama, lecima i drugo. Zabrana se odnosi i na pozdrave, primjerice pozdrav s podignutom desnom rukom ili, pak, izvikivanje pozdrava “Sieg Heil!“ ili “Heil Hitler!“.
Da baš nije sasvim jasno dokle ide zabrana nacističkih znakova, odnosno ovisi li o kontekstu, pokazao je i poznati slučaj kad je sud lani isprva zabranio distribuciju antifašističkih naljepnica na kojima je bio nacrtan kukasti križ kako leti u kantu za smeće.
U zemlji koja se nacizmu baš ne može smijati (pa je velike polemike izazvala i nedavno snimljena komedija o Hitleru “Mein Führer“), nacistička se obilježja ne koriste u satiričke svrhe.
No, zato drugi takvu satiru koriste na njemački račun. Fotomontažu njemačke kancelarke kao Adolfa Hitlera lani u ožujku je objavio magazin radikalne poljske marginalne stranke UPR. Pod naslovom “Fašizam EU u ofenzivi“ na naslovnici je objavljena slika Angele Merkel s hitlerovskim brkovima i vrpcom sa zastavom Europske Unije oko ruke, što je tada loše odnose Njemačke i Poljske drastično pogoršalo.
Još veći odjek imala je naslovna stranica poljskog Wprosta pod naslovom “Njemačka maćeha“, objavljena prije nešto više od dvije godine, kada su braća Kaczynski bila u svađi s njemačkom kancelarkom Merkel: blizanci su nacrtani kako sišu iz moćnih dojki kancelarke... Wprost, poznat upravo po provokantnim fotomontažama i “teškom“ humoru na granici grubosti i uvrede, objavio je ujesen 2003. naslovnicu “Njemački trojanski konj“.
Na njoj je Erika Steinbach (1943.), u Poljaka jako omražena desničarka iz CDU, zastupkinja u Bundestagu i predsjednica Saveza izgnanika iz srednje i istočne Europe - kako u SS-ovskoj uniformi jaše tadašnjeg kancelara socijademokrata Gerharda Shrödera.
Nikome nije u Poljskoj ni palo na um zabraniti tu naslovnicu iako su u Njemačkoj bili njome uvrijeđeni. U Poljskoj se rijetko što zabranjuje - osim, naravno, ako se dira u Crkvu.
U Češkoj su još liberalniji, ne zabranjuju objavljivanje Hitlerova “Mein Kampfa“. Izbjegava se protivnicima prikrpiti svastiku jer se to naprosto smatra neukusnim, dosjetkom na prvu loptu. Odustaje se i od prije čestog “kićenja“ komunista i socijaldemokrata petokrakama ili crvenom bojom. Kraljičin unuk Harry, mlađi sin prestolonasljednika Charlesa, akter je najpoznatijega “nacističkog“ ispada u Britaniji: na nekome kostimiranom tulumu pojavio se (i snimljen je) u SS-ovskoj pustinjskoj uniformi. Princ Harry se ispričao zbog nošenja svastike na rukavu - i priča je tu stala.
|
|
Iako je izraelska javnost, razumljivo, iznimno osjetljiva na prikaz i uporabu nacističkog znakovlja, korištenje takvih simbola u cilju izražavanja političkih i inih mnijenja u Izraelu nije nepoznanica.
Posljednji slučaj korištenja nacističkog znakovlja dogodio se prošli mjesec kada je na internetu pristaša stranke Kadima osvanula slika pape Benedikta XVI. Članovi su tako željeli izraziti svoje mišljenje o papinim nastojanjima beatifikacije prethodnika Pija XII., čemu se Židovi protive. Slika je uklonjena tek na intervenciju stranačke čelnice i ministrice vanjskih poslova Tzipi Livni.
N. Magdalenić Bantić;I. Krtalić Muiesan;I. Bešker;M. Lazarević;S. Milković