U Korici, prvoj zagrebačkoj craft pekarnici novog doba, neprestano se diže neko novo tijesto. Ovaj put pažnju nam je privukla izdašna, naočigled meka i podatna štruca japanskog mliječnog kruha, zvana shokupan. Za tim kruhom već godinama luduju u Tokiju, a među mjestima na kojima ga možete probati nedavno se našao i Zagreb.
Kako bi otkrila tajnu njegove mekoće, po recepturu je vlasnica Korice, Ivana Urem Marohnić, išla sve do Japana.
"Stalno smo u potrazi za najboljim kruhom i znanjem, pa smo prošle godine s tim ciljem napravili putovanje u Japan. Njihova autentična posvećenost i preciznost već dugo nam služe kao inspiracija i htjeli smo iz prve ruke vidjeti što ih čini posebnima", objasnila je Ivana Urem Marohnić.
Iako ćete možda na prvu pomisliti da Japan nije mjesto na koje biste nužno otišli u potragu za kruhom, Ivana je, srećom, bila drugačijeg mišljenja.
"Tragajući za srodnom dušom Korice u Tokiju, otkrili smo jednu malu pekarnicu u četvrti Nezu, koja radi i izgleda sasvim tradicionalno, ali uz decentne moderne pomake. Nalazi se u šarmantnom rezidencijalnom naselju predratnih drvenih jednokatnica u sjeni velikih betonskih zgrada moderne japanske estetike. Kroz drvena vrata visine oko 170 cm ulazi se u prostor u kojem ispred dvoje prodavača stoji najviše tridesetak artikala, ne više od pet svake vrste. Uglavnom malih voćnih i slatkih kruščića ili raznih mliječnih žemlji. Od kruha, tu je samo jedan sourdough, i to jedan komad, i barem četiri vrste sitnih shokupana. Suprotno zapadnjačkoj predrasudi, Japanci zapravo obožavaju kruh još od velikih nereda 1918. godine zbog goleme inflacije cijene riže", istaknula je vlasnica Korice.
Upravo je tamo pronašla što je tražila - zanimljiv kruh koji je poželjela predstaviti Zagrepčanima.
"Unatoč teškoćama u sporazumijevanju i dugotrajnom procesu, tamo smo naučili osnove shokupana i zašto ga vole. Jedu ga jer je idealan kruh za tost i sendviče, koji dugo traje. Na prvi pogled teško je shvatiti u čemu je privlačnost u kruhu mekane tanke korice i blage zlatne unutrašnjosti koji se topi u ustima kao biskvit. Objasnili su nam da su čar i izazov upravo u tome da se nešto tako jednostavno učini jako posebnim", ispričala je Ivana Urem Marohnić.
No, kako bi rekli naši stari, bez muke nema nauke, pa je tako savladavanje nove tehnike s domaćim namirnicama predstavljalo novi izazov timu u Korici.
"Trebalo nam je skoro godinu dana usavršavanja tehnike i pronalaženja kvalitetnih sastojaka u dovoljnoj količini za proizvodnju tijekom cijele godine kako bismo dobili proizvod koji se ne bismo sramili pokazati u Tokiju", naglasila je pa nastavila, "koristimo tanghzong tehniku pripreme neke vrste predtijesta od mlijeka i brašna u zamjes s visokokvalitetnim brašnom, koje dugo hladno fermentira, kako bismo osigurali da sve poželjne osobine tog kruha dođu do izražaja, ali i da naši kupci, koji nisu navikli na finese u kruhu, prepoznaju da radimo nešto posebno."
Malo je reći da se Zagrepčanima kruh jako svidio, ali teško je reći koliko jer se sve vrste kruha u Korici svaki dan prodaju. Ali, trebate li ideju što pripremiti s tim mekim mliječnim kruhom, koji možete kupiti za 14 kuna u prodavaonicama Korice u Preradovićevoj 39 i Martićevoj 19.
"Najbolje paše u sendviču s panko piletinom, majonezom ili hladnom svinjetinom. Ali, nama se čini odličan i s običnim sirnim namazom", preporučuje Ivana Urem Marohnić.