Bila je srijeda, usred ljeta. Dobro se sjeća svega, pa i da je navečer, kaže, na televiziji bio prijenos utakmice Dinamo - Neftči. Sjela mu je taj dan plaća i najmlađu je kći odveo u Požegu u kupovinu. Već je, priznaje, do tada nešto malo alkohola popio. Ali, osjećao se, kaže, trijeznim. Mezimici Jeleni je kupio tenisice Startas jer ih je dugo priželjkivala, te nešto odjeće.
I gulaš za ručak. Ali, supruga Dara, kako je i danas od milja zove, uopće nije stigla pripremiti taj ručak. Otišla je u šetnju i tek se navečer vratila doma. Za Sinišu Spasojevića to je bila kap koja je prelila čašu. Sve je u tom trenutku kulminiralo. Nije bio svoj, pio je alkohol kao vodu. Taj alkohol mu je bio spasilački prsluk usred utapanja u depresiji. Samo da ne misli na njih dvoje.
Mjesecima mu se sve nakupljalo u glavi, cijelim tijelom su ga prolazili trnci jer je doznao da ga supruga vara s drugim muškarcem. I to sa susjedom koji živi nekoliko stotina metara dalje od njihove kuće. Tu je večer bila s njime, u šetnji. Znao je to Siniša. Kada se vratila doma, navečer oko 21.30 sati, otprilike dok je i nogometna utakmica završila, pitao ju je po stoti put gdje je bila. Ona je uporno odbijala priznati prevaru. Svađali su se cijelo vrijeme, a pokraj vrata je stajala kći Mirna, koja je sve to gledala.
"Govorio sam joj da se makne, da ne sluša sve jer je to moja i mamina stvar. Nije me poslušala. Krenula je prema meni, pitala me: 'Zašto piješ, tata?'. Zatvorio sam pred njom vrata jer me ta rečenica dirnula. Nisam htio da me gleda u oči. Ona je uporno zvala: 'Otvori, otvori, pusti me unutra...' I samo se u jednom trenutku začulo pucanje stakla. Okrenuo sam se prema vratima i ugledao kći kako stoji, u šoku, s ozlijeđenom rukom, prekrivenom krvlju. Ubrzo je policija došla. Rekli su mi da idem s njima zbog obiteljskog nasilja", prisjetio se Spasojević kobne večeri koja mu je prije više od četiri godine u potpunosti promijenila život.
Odvezli su i njega i kći u bolnicu. Njoj su šivali ruku, a njemu su mjerili alkohol u krvi. Imao je 4,7 promila. Popio je litru i pol rakije, te 10 piva.
"Ja jesam kriv što sam popio, ali prema kćeri nisam bio nasilan. Za to nisam kriv. I svega se sjećam, policajcima sam znao reći i tko je zabio dva gola za Dinamo tu večer, stajao sam na jednoj nozi bez problema... Ali, nitko mi nije vjerovao da nisam kriv za obiteljsko nasilje. Pijancu nikada nitko ne vjeruje", rekao je Siniša.
Iznenadio je tu večer i sam sebe. Kći Mirna kaže da se ne sjeća točno što se dogodilo u tom trenutku, čini joj se kao da je zapela o nešto, vjerojatno obuću nabacanu ispred vrata. Ali, u jedno je, dodaje, sto posto sigurna - otac joj to nikada ne bi napravio, nikada je ne bi ozlijedio i zna da nije kriv.
Upravo zbog svoje četvero djece i posla morao je priznati krivnju, iako ništa, kaže, nije učinio. Tako mu je savjetovala odvjetnica, jer je samo na taj način mogao dobiti uvjetnu kaznu i izaći iz pritvora kako bi bio s djecom.
"Supruga me varala, a ja sam utjehu tražio u alkoholu. I to sam skupo platio. Bili smo 23 godine u skladnom braku. Ne znam što joj je to trebalo. S njim je bila sigurno dvije do tri godine prije nego je sve eskaliralo tu večer. A nitko mi nije htio vjerovati da me Dara vara. Ni vlastita majka, ni sestre, ni prijatelji... Inače sam terenski radnik, vodoinstalater, pa nekad popijem u društvu i tako, onda se uokolo priča: 'Siniša je popio, Siniša izmišlja jer je ljubomoran'. Ali, kad je sve isplivalo na površinu i kad su ljudi doznali istinu, onda su stali uz mene", prepričava nam Spasojević koji živi u malome mjestu Trenkovo pored Požege.
Godinu dana nakon svega, suprugu je primio natrag. Rekla je da nema kamo otići, a i bilo mu je teško razoriti obitelj, zbog djece.
"Ležali smo na krevetu i šapnuo sam joj na uho: 'Hajde, što je bilo, bilo je. Bacimo tu groznu godinu iza leđa i okrenimo se budućnosti'. Ali, nije bilo koristi. Već četvrti dan otkako se vratila, opet sam je uhvatio u laži i prevari. Rekla je da ide u šetnju, do groblja, što mi je bilo čudno pa sam je pratio. On ju je čekao u autu i onda su se odvezli prema šumi. Srce mi se stegnulo", prisjetio se Siniša.
Nakon toga je definitivno zatražio rastavu braka.
"Otišla je. Mjesecima je pored kuće i pored nas prolazila kao pored panjeva. Kao da joj ništa više ne značimo u životu. Napustila je svoje četvero djece. Meni je sud dodijelio skrbništvo nad najmlađom kćeri Jelenom koja ima 16 godina. Bio je datum 6. veljače kada su donijeli tu presudu. Inače često rješavam sudoku i križaljke, pa dobro pamtim datume. Nakon suda sam otišao u Popovaču na odvikavanje od alkohola", kaže.
Shvatio je da mora poraditi na sebi. Napokon je na glas izrekao da se zauvijek mora riješiti tog poroka. Alkohol mu je nanio samo štetu.
Nije mu bilo svejedno otići, kaže, jer su mu pričali kako je Neuropsihijatrijska bolnica Popovača na lošem glasu. No, samo mu je bilo bitno da su djeca dobro, jer će za njih izdržati apsolutno sve. Najstarijem sinu Miroslavu dao je punomoć da podiže plaću i da se brine o sekama.
"Bio sam na probaciji. Nisam smio napraviti niti jednu pogrešku jer bi me zatvorili. I tko bi se onda brinuo o toj djeci. Majka sigurno ne bi. Alimentaciju od 600 kuna počela je tek prije par mjeseci plaćati. Mogao sam je tužiti zbog toga, zbog zanemarivanja, pa da i ona završi u zatvoru. Prolazilo mi je čak kroz glavu: 'E, neka vidi kako je to. Neka doživi taj užasan osjećaj kada te djeca gledaju iza rešetaka'. Ali, nisam mogao. Nisam htio pokrenuti tužbu jer je ona ipak njihova majka i nisam imao srca to učiniti", istaknuo je Siniša.
I dalje mu nije jasno što se to dogodilo. Zašto je sve završilo kako je završilo. Zašto obitelj nije na okupu. Zašto ga je varala. Zašto je svima okrenula leđa.
"Ako ti ne valjam, pa reci mi to, nemoj me varati iza leđa. Ispao sam budala. Jadno sam se osjećao. Ona je po horoskopu ovan, a i ja sam. Kažu, kada se ovnovi sudare, nijedan neće popustiti. Ali, ja sam bio spreman popustiti i primiti je natrag.
Najmlađa kći Jelena je rekla da će otići od kuće ako suprugu opet primim. Ostalih troje su punoljetni i sami su odlučivali što će i kako će. Sve sam ih jedan dan posjeo na kauč i pitao što žele. Tko hoće ići s mamom, neka ide. Ali, nitko od njih nije htio s njom", kaže.
Sam je organizirao svadbu kada se kći Mirna udavala, te Jeleninu krizmu, a prije nekoliko mjeseci postao je i djed. Danas je, ističe, sretan čovjek.
"Imam sada neki ritual. Ustajem svako jutro oko 5 sati. Popijem crnu kavu, nešto pojedem za doručak, pa uzmem Normabel tablete za smirenje živaca i odem na posao. Kada se vratim doma, malo se odmorim pa kći i ja odemo u šumu, prošetamo našeg labradora i obično onda doma zaspemo uz neki film. Upoznao sam za vrijeme liječenja razne ljude i njihove sudbine, teže slučajeve od mojega, pa me to motiviralo da se dodatno potrudim i posložim svoj život", povjerio se Siniša.
Dok smo razgovarali kuhao je grah i kupus i ponosno ponavljao nekoliko puta kako više ne pada u depresiju kao prije.
"Ni djetinjstvo mi nije bilo bajno. Počeo sam raditi kada sam imao 12 godina. A alkohol sam probao kada sam počeo ići na praksu. Silno sam želio upisati školu za kuhara, ali nisam imao potrebne ocjene. Zato sam krenuo očevim stopama i postao vodoinstalater. Imao sam 18 godina kada sam s jednim starijim majstorom otišao na prvi teren. Ljudi su nas u toj kući ponudili rakijom, ali ja sam odbio. Onda me majstor onako očinski zagrlio i rekao: 'Pa, od tebe nikad neće bit' majstor!'. I onda sam popio tu rakiju. Tako to krene. Teren po teren, rakija po rakija. Ali, nikada nisam bio toliko pijan da sam nesvjestan stvari oko sebe, da teturam, padam ili da mi se dogodila neka nezgoda. Ni jedno svoje dijete nikada nisam udario. A dogodilo mi se, eto, da sam nevin bio u zatvoru zbog obiteljskog nasilja", s knedlom u grlu prisjeća se Spasojević.
Ponekad razmišlja o svemu sa sjetom. Žao mu je što je sve na kraju tako ispalo. Možda i upozna neku ženu, kaže, ali ne bi još nikoga dovodio u kuću. Rane su i dalje svježe. Najgore mu je to što zna čovjeka s kojim ga je žena varala. Danas živi s njim nedaleko od kuće u kojoj su ona i Siniša proveli skupa više od 20 godina.
"Mi smo odrasli u istoj ulici. On je malo stariji, 1963. godište, a ja sam 1966. Čak smo članovi u istom Dobrovoljnom vatrogasnom društvu, ali ne komuniciramo. Nemam ja što s njim pričati. Nismo nikada ni u sukob ušli. Nisam toliko lud da si još i to dopustim. Samo je jedanput došao do mene, pokazivao mi neke poruke na njezinom mobitelu, govorio mi: 'Vidiš, nismo jedini. I mene vara'. Rekao sam mu odmah da mene to ne zanima. Jasno sam mu dao do znanja da ja sada imam svoj život, da se brinem o svojoj djeci, što mi je jedini cilj. Samo da još najmlađu kćerkicu izvedem na pravi put. To me raduje. Spašava me i što imam dobru sportsku ekipu koja ne pije alkohol. Volim kuhati, pogotovo čobanac, a veliki sam ljubitelj roštilja pa se često družimo", priznaje Siniša.
Unatoč svemu, djeca nisu izgubila kontakt s majkom. Bila je i na svadbi i na krizmi, razgovarali su, smijali se zajedno, ali opet s nekom distancom. Ne spominju loše stvari jer, kako kaže Siniša, samo bi počeli "režati" jedno na drugo.
"Nema tu više ljubavi. Kako će je i biti. Ja se barem trudim da napravim sve kako treba. A ona i dalje ponavlja greške. Razočarala me jer se sutradan poslije svadbe nije pojavila na obiteljskom ručku, što je tradicija kod nas, nego je otišla svome ljubavniku. Ali, tako je kako je. Meni je, bez obzira na sve, danas dobro i cijenim život. Ljudi, alkohol je čudna stvar i može biti opasan ako u velikim količinama uđe u krvotok. Svašta se onda može dogoditi. Samo bih preporučio svima da paze na sebe i da se nauče kontrolirati. Kada krene loše, nemojte sumnjati u sebe. Ako ne vjerujete sami sebi, neće vam ni drugi vjerovati. Ja sam prolazio unutarnji pakao. Cijeli svijet mi se rušio dok ljudi napokon nisu shvatili da govorim istinu, da pijem jer me žena vara. Naravno da me i danas strah da ne pokleknem, da ne popijem jednu, pa da opet sve krene naopačke... Ali, srećom, kada god zapadnem u krizu obratim se ekipi u svojoj terapijskoj zajednici i uz njihovu pomoć savladam svoju slabost", otkrio je Siniša Spasojević.
Naime, upravo je ova njegova životna priča dokumentirana u filmu koji je ove godine uvršten u program međunarodnog festivala dokumentarnog filma ZagrebDox. U režiji Đure Gavrana, uz suradnju sa scenaristima Slobodanom Uzelcem i Leonom Rizmaulom, film pod nazivom "4,7" (količina promila alkohola u krvi izmjerenih kobne noći kada je policija vršila očevid zbog prijave za nasilje u obitelji) prati Sinišu za vrijeme turbulentnog probacijskog perioda tijekom kojeg prolazi kroz proces odvikavanja od alkoholizma, razvod braka i dobivanja skrbništva nad djecom.
SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD SRIJEDE:
