Čim formira Vladu, Andrej Plenković će morati povući jasan politički potez kojim će se potvrditi kao vođa umjerene, pristojne i tolerantne desnice. Najprije svojem biračkom tijelu, a onda svima koji su njegov dolazak na čelo HDZ-a dočekali s olakšanjem. Želi li uspjeti, morat će se dokazati kao progresivni državnik koji je spreman premostiti društvene antagonizme, a radikalne strukture držati pod kontrolom.
Situacija u kojoj je Plenković preuzeo stranku, a izvjesno je da će i državu, usporediva je s onom iz 2003., kada je HDZ pobijedio na izborima s Ivom Sanaderom. Odmah nakon izbora uslijedio je pravoslavni Božić pa se Sanader s najbližim suradnicima - Vladimirom Šeksom, Božom Biškupićem - i drugima uputio u prostorije Srpskog kulturnog društva Prosvjeta. Ušetao je, i kada su sve kamere bile upaljene i okrenute prema njemu, izgovorio rečenicu koja će definirati novi politički smjer HDZ-a. "Hristos se rodi!", uskliknuo je Sanader i označio kraj šovinističke politike prema Srbima, otvaranje prostora za procesuiranje ratnih zločina počinjenih s hrvatske strane i trasirao put za suradnju s Haaškim sudom.
Plenković je preuzeo HDZ i pobijedio na izborima u donekle sličnim okolnostima. Činjenica da je HDZ na prijevremenim parlamentarnim izborima sam osvojio više mandata (61) nego što je na prošlim, redovnim, u koaliciji osam stranaka (dobili su 59 zastupnika) govori da građani ne žele HDZ kakav je nudio Tomislav Karamarko. Ne žele stranku koja će zazivajući Franju Tuđmana rovariti po prošlosti, prebrojavati i razvrstavati sinove, kćeri i unučad ustaša i partizana, prijetiti lustracijom, obećavati korekciju udžbenika povijesti i da ćemo samo u svoja četiri zida govoriti ono što mislimo. Izbori su pokazali da HDZ-ovi birači ne žele stranku koja će satelitima poput HRAST-a koji nigdje nije prešao prag dati da ruje po kurikularnoj reformi, a Ministarstvo obitelji prepustiti bivšoj časnoj sestri.
Plenković je svjestan da je relativni pobjednik izbora zato što je otkvačio vagone poput HRAST-a, HSP-a i sličnih ekstrema. HDZ-u su se vratili njegovi birači, a lijevi, nezadovoljni politikom SDP-a, ostali su kod kuće jer ovaj put nije bilo straha od desnice koji bi ih motivirao da izađu i glasaju protiv.
Ali nije gotovo. Kada uđe u Banske dvore, Plenković će se morati odrediti prema konzervativnoj revoluciji koja se zadnjih godina poput lave nezaustavljivo razlijeva i puzi po Hrvatskoj. Neće biti vremena za predah. Karamarkova ministrica obitelji očigledno ne mari što joj je, u paketu s cijelim timom Tihomira Oreškovića, izglasano nepovjerenje. Nije sačekala novu Vladu, nego je u javnu raspravu pustila teze za izradu Obiteljskog zakona. Plenković je doveden u situaciju da će se morati bez odgađanja odrediti i očitovati želi li novi HDZ da Obiteljski zakon nastave pisati suradnici Željke Markić i ljudi koji dijele njene vrijednosti.
Predsjednik HDZ-a pokazao je da želi autonomno vladati u stranci, vidi se da želi Vladu koja će biti stabilna i sposobna opstati cijeli četverogodišnji mandat, ali jednako želi i dalje biti dobro prihvaćen u krugu briselskih političara, osobito u obitelji Europskih pučana. Iste je ciljeve imao Sanader. No, dok se Sanader trebao suočiti s ekstremizmom nacionalističkog predznaka da bi se dokazao kao europejac, Plenković će morati nalaziti odgovore na konzervativnu revoluciju koja je uzela maha i drugdje u Europi.
Riječ je o vjerskom fanatizmu koji (neki ga čak nazivaju katoličkim fundamentalizmom) Crkva nužno ne podupire, ili barem ne svi njeni dijelovi, a koji preko razgranatih udruga civilnog društva potiče nove društvene podjele i sukobe. Najsvježiji primjer su aktivistice inicijative 40 dana hoda za život koje su se dokopale informacije o zakazanom terminu za pobačaj u Vukovarskoj bolnici pa su nesretnici pripremile sačekušu s krunicama i molitvom. Aktivistice, dakako, imaju slobodu smatrati da život počinje u času začeća i da ga od tada treba štititi, javno izražavati taj stav i boriti se za njega. Ali država im ne smije dopustiti da svoju volju nameću drugima. Sačekuša pred bolnicom u Vukovaru skandalozna je iz više razloga. Najkrupniji je opravdana sumnja da im je informacija o pobačaju doturena iz bolnice, a slijedi kršenje niza zakona, od prava žene da sama odlučuje o seksualnom i reproduktivnom zdravlju, preko normi o javnom okupljanju, do Zakona o zaštiti prava pacijenata.
Država, odnosno nova Vlada, morat će se brzo izjasniti oko pobačaja. Ako ga, što se pretpostavlja, ne želi zabraniti, ne samo da će to morati reći, već će morati osigurati da se obavlja u normalnim uvjetima. Bude li Plenković kalkulirao i otezao, vrlo brzo ćemo se suočiti sa sukobima i podjelom kakvu smo imali kod referenduma za ustavno definiranje braka. S tim da je to scenarij u boljoj varijanti. U goroj bi nas mogao zadesiti onaj iz Poljske.