ZAGREB - Video instalacija Brede Beban “Moja pogrebna pjesma” prikazuje lica petoro njezinih bliskih prijatelja. Sjede ispred kamere i slušaju pjesmu za koju žele da im svira na sprovodu.
Reakcije su razne: jedan plače, pa je prizor sentimentalan, iza drugog bjesni oluja... “Snimila sam ih puno više, odabrala sam pet najintenzivnijih, jer se tako promatrači mogu lakše poistovjetiti”, rekla je o ovom radu.
Poznata europska umjetnica rođena je u Srbiji, školovala se na zagrebačkoj Likovnoj akademiji, bila je pripadnica generacije koja je stasala i izlagala zajedno sa Sanjom Iveković, Daliborom Martinisom i Marinom Abramović.
Pogrebna pjesma
U Londonu, gdje je živjela posljednjih dvadeset godina, stekla je znatno međunarodno priznanje, i kao umjetnica i kao kustosica, te profesorica na fakultetu Sheffield Hallam.
U Londonu je prekjučer preminula, u šezdesetoj godini.
“Moja pogrebna pjesma” jedan je od posljednjih njezinih radova, no bavila se istom temom i u performansu “Čudo smrti”: fotografirala je urnu u kojoj je pepeo njezina mrtvog partnera, filmskog redatelja Hrvoja Horvatića, u različitim sobama stana u kojemu su zajedno živjeli.
Dvoje umjetnika sve su radove potpisivali zajedno, od prvog dana njihova poznanstva, sve do njegove smrti. Upoznali su se u Zagrebu, na performansu koji je ona izvela u svojem stanu: on joj je predložio da snima taj rad, i od tada su bili nerazdvojni.
Odlazak u London početkom devedesetih, prepričavala je kasnije umjetnica, nije im bio lagan, trebalo je početi ispočetka, a osjećali su puno boli i ljutnje: “Imala sam tri CV-a. Prvi je bio kao umjetnice u Jugoslaviji. Drugi je bio s Hrvojem. No, njega više nema. Sada radim sama. Svaki put moram krenuti ispočetka, to je pomalo apsurdno”, rekla je.
Rad u Tate Modern
Njezini su radovi u vodećim galerijama diljem svijeta, a jedan od najpoznatijih. “Najljepša žena u Guči” u stalnom je postavu londonske Tate Modern. S tim radom nastupila je i na Venecijanskom bijenalu. Video u slow motionu prikazuje romsku trbušnu plesačicu koja zavodi svojim plesom. Pijani mladić kreće u ples s njom uz navijanje mnoštva. Sve se pretvara u eksplicitniji prizor...
Volio je Guardian
Rad je oduševio i kritičara Guardiana Adriana Serlea: “Došao sam do njezina rada na otočiću Giudecca i ostao sam prikovan uz ekran. Tracy (Emin, op.a) nije nikada otišla tako daleko”.
Radila je vrlo uspješnu izložbu izložbu za Guardian Unlimited, na kojoj je okupila umjetnike koji su izbjegli iz svojih zemalja i došli živjeti u London.