Zove se "Sav taj Jazz", izložba slika koju je zagrebačka umjetnica Saša Mesić otvorila ovih dana u Istri, u kaštelu Morosini-Grimani. Prvi je to put da pred hrvatskom publikom ta geologinja i doktorica znanosti s Hrvatskog geološkog instituta izlaže svoja umjetnička djela.
"Ona je poseban spoj energije i kreativnosti, neobična pojava u svijetu arta", ističe se u popratnom tekstu izložbe.
Ciklus koji je Saša Mesić predstavila istarskoj publici premijeru je imao u Sarajevu, broji više od 80 slika u tehnici akrilika na platnu, dimenzija 70x100 cm, nastalih u razdoblju od 2021. do 2023. godine. U kaštelu Morosini-Grimani izloženo je 36 djela.
Ipak, Saša Mesić široj je javnosti dosad uglavnom bila poznata kao kći bivšeg hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića, a u zadnje vrijeme i kao životna partnerica nedavno preminulog umjetnika Borisa Bućana. Ekskluzivno za Jutarnji list, a u povodu nove izložbe, Saša Mesić prvi put govori o svom umjetničkom radu i više od deset godina dugoj vezi sa znamenitim dizajnerom i slikarom.
Upravo ste otvorili samostalnu izložbu slika u kaštelu Morosini-Grimani u Istri. Što vas je navelo da javnosti predstavite svoj umjetnički rad?
- Umjetnost je dar koji smo velikodušno dobili i zato ga želim dijeliti s drugima. Kad vidim ozarena lica ispred svojih slika, koja su prepoznala moju emociju, poistovjetila se sa mnom, govore da ih je nešto baš žestoko dotaknulo ili da im daje snagu, nadu... nakon toga znam da sam na pravom putu. Sigurna sam da slike treba pokazivati, to je individualnost, govor duše. Škrtost, čuvanje slika samo za sebe, nije po meni baš nešto pozitivno.
Po struci ste geolog, odakle interes za umjetnost, slikarstvo? Kada nastaju vaši radovi?
- Meni to nije čudno, rijetke ljude zanima isključivo samo njihova struka. Ja sam se i unutar struke prošetala od diplome na tehničkom fakultetu do doktorata i znanstvenika u području prirodnih znanosti.
Paralelno s tim, uvijek sam slikala, modelirala, oslikavala, plesala u ZKM-u... išla na jogu. To je život, sve to ide zajedno. Vodila sam nekoliko godina likovne radionice na Bejahadu. Prvog rada jako se živo sjeća moja mama, bila je to beba u jastuku, nacrtana na nekim vratima. Vjerojatno je to bila Dunja, mlađa sestra.
Možete li nešto reći o ciklusu slika koji izlažete? Što predstavlja i što vas je nadahnulo?
- Bila sam zaokupljena bojom, to je vibracija, energija. U trenucima kad razum utihne, duša preuzima komandu i to ide, boje kao da se slažu same. Fascinira me savršenstvo prirode, tu mi je vječna inspiracija za umjetnost i za život.
Na što se odnosi naziv izložbe?
- To je naziv jedne moje slike... ples, pokret, boja, improvizacija.
Jeste li se na bilo koji način usavršavali ili ste potpuno samouki?
- Privlačila me keramika, taj proces stvaranja i iznenađenja, tako da sam završila školicu za keramiku. Jako volim kiparstvo, spremam izložbu malih skulptura od naplavina iz mora. Dvije su bile izložene prije dva ljeta u Splitu u sklopu izložbe iz kolekcije Dagmar Meneghello.
Vaš životni partner, umjetnik Boris Bućan, nije krio da ste mu bili muza. Kako je pak on utjecao na vas? Je li vam možda davao savjete?
- BB je dosadilo gledati te sitne stvari koje sam radila, poželio je to vidjeti na platnu. Trebalo mi je neko vrijeme da ga poslušam. Do zadnjeg me je pitao da mu pokažem što radim. Znam točno zadnju sliku koju je pogledao. Najveća panika je bila ako mu ne kažem kako se zove slika. A meni se ponekad slika nikako ne zove. Njemu je naziv osnovna stvar, znao mu je nositi sliku. Sad sam zadovoljna, puno se lakše i potpunije izražavam. Hvala mu! Uglavnom, ne možete ne utjecati jedan na drugog. Ja sam njega odvukla u prirodu, na plivanje u Mrežnici, hodanje po Kamenjaku.
Imali ste i zajedničku izložbu?
- Da, prije dva ljeta na Palmižani, na terasi kod Dagmar Meneghello. Boris je fotografirao motive s klupe koju sam oslikala i napravio od toga slike.
Preko dana radite u struci. Kad se stignete baviti slikarstvom?
- Slikanje mi je znači ponašati se prirodno, živjeti u skladu sa svojom prirodom... držati kist u ruci i biti okružena bojama je radost, čarolija, boje su moj energetski izvor. Naravno, radim svaki dan. Čim završim razgovor s vama, krećem prema platnu.
Imate atelijer?
- Ne, slikam doma. Ne bih stigla ići u atelijer. Volim imati stvari pri ruci. Uvijek sam radila tako.
Tko vam je najveća podrška i što vaš otac kaže o vašim radovima?
- Okolina me podržava, uživaju, komentiraju, čujem da su jedva dočekali da izlažem. Tata, ali ne samo on, cijela moja obitelj uvijek podržavaju talent, ne rutinu, jer to je prava sreća u ovom životu. Rad ispunjen zadovoljstvom osnovno je načelo mojih doma.
Kad sam tati prvi put pokazala slike, odmah je, mrtav hladan, počeo komentirati. Pitala sam ga, pa zar se ne čudi da sam to napravila. A on meni kaže: ‘Ne, što ću se čuditi kad znam da ti to znaš‘.
U medijima se zadnjih dana iznose razne teze o nasljedstvu Borisa Bućana i vašem odnosu, kako to komentirate?
- Demokratsko pravo je da novinari mogu slobodno pisati dok su u okviru Ustava RH.
Kako to da ste prvu izložbu imali u Sarajevu?
- Jednostavno, imala sam strašnu želju napraviti prvu izložbu u Sarajevu.
Koji su vam budući planovi?
- Vidjet ću kad završi Istra, zovu me u Pakrac, da tamo izlažem. Imam već i novih 50 slika. A tu su i skulpture. Htjela bih napraviti izložbu tih skulptura.