Stara gradska jezgra Krka. Puca pogled na crvene krovove kućica. Uske ulice. Vertikala okolnih, srednjovjekovnih crkvica, i zelenilo koje sramežljivo proviruje iza visokih, zatvorenih samostanskih zidina. Tu je i nekoliko imanja na kojima se obrađuje vrt. I onda šest velikih, bijelih monolitnih blokova te, ispod blokova, staklene fasade iza kojih odjekuje dječji smijeh. Na nekad zapuštenom gradskom trgu, gdje su se parkirali automobili, danas je Sportska dvorana na Krku autorskog biroa Turato.
Malo dulje se čekalo, no napokon su, dva mjeseca kasnije nego inače, poznate nominacije za najbolje arhitektonsko ostvarenje prošle godine po mišljenju struke, Udruženja hrvatskih arhitekata. Dvorana na Krku, koja se nadovezuje na nagrađivanu osnovnu školu biroa Randić-Turato, jedan je od četiri projekta koji su u konkurenciji za nagradu “Viktor Kovačić” za najbolju građevinu prošle godine.
Sportska dvorana i trg u Krku
Idis Turato
Idis Turato, podsjetimo, prošle je godine osvojio nagradu za najbolju stambenu arhitekturu za “Nest and Cave”, kuću koja gotovo da lebdi iznad Voloskog, i kako joj i samo ime kaže, i gnijezdo je i špilja u jednom. Ove je godine njegov rad u drugoj kategoriji.
Stari zidovi
Nekad se na ovom krčkom trgu, Trgu glagoljaša, nalazio stari studentski dom, no zbog trošnosti se morao srušiti. Prilikom rušenja, sve je dočekalo iznenađenje: pronađeno je niz vrijednih arheoloških nalaza, sve iskopine pronađene na lokaciji morale su ostati sačuvane u izvornom obliku, pa tako i zamišljeni projekt preuzima sasvim novo lice.
Iskopani i očuvani samostanski i crkveni zidovi postaju sastavni dio novog objekta, odnosno novi zidovi i fasade dvorane u nekim dijelovima nastaju izravno na restauriranim starim zidovima. Taj se dio isprepleće s tehnikom čiji rezultat autor zove negativ gromače - tehnikom kamenog suhozida, koji nastaje postavljanjem kamene gomile u drveni okvir, koja se prekriva s PVC folijom, pa se po tome izlijeva beton.
A šest monolitnih blokova najreprezentativnija su fasada dvorane, svaki od njih teži i do 23 tone. Ispred ovih blokova zamišljeni je dnevni boravak grada; trg je popločan terazzom, materijalom u zagasito crvenoj boji koji se češće koristi za uređenje unutrašnjosti. Dvorana je u funkciji od prije ljeta, a učenici joj iz susjedne osnovne škole Frane Krste Frankopana mogu pristupiti i preko trga, ali i kroz podzemni hodnik.
Prošle su godine, podsjetimo, u ovoj kategoriji “Viktor Kovačić” pobijedili Mihalić i Vreš s projektom hotela Well uz terme Tuhelj, pretprošle hotel Lone 3LHD-a. Ove godine, u konkurenciji su mahom javni, svima dostupni prostori.
Pri uređenju Trga Petra Zoranića i Poljane Šime Budinića u Zadru arhitekti Aleksandra Krebel i Alana Kostrenčić, baš kao i Turato, morali su uklopiti arheološke iskopine, prilagoditi se staroj gradskoj jezgri, osmisliti dnevni boravak. No, tu sličnost prestaje.
Trg P. Zoranića i Poljana Š. Budinića u Zadru
Aleksandra Krebel i Alan Kostrenčić
Zadovoljni građani
Pod slojevima kamenja i zemlje na trgu, uz arheološko nalazište, pronađeno je i staro groblje uz crkvu Svetog Šime. Bili su loši vremenski uvjeti, ljeti se nije gradilo, sve je produljeno za gotovo dvije godine, budžet je premašen. Građani su se i bunili i zbog nestanka palmi, situacija je bila daleko od idealne. Osim toga, često je slučaj da struka nominira nešto što građani nisu prihvatili, sjetimo se samo splitske rive. No, u ovom slučaju ipak nije tako. Građani su zadovoljni ovim trgom, koji je promišljeno projektiran, ali i iznimno slikovit.
Kako je pri iskapanju ostao veliki krater, arhitekti su u njega postavili arheološke ostatke, i sve prekrili staklenim pločama, tako da se ove iskopine promatraju odozgo. Riječima samih arhitekata, želja im je bila “afirmirati arheologiju, a ne od nje načiniti jeftini spektakl. Uključiti arheologiju u život trga, a ne izolirati je u ‘muzej na otvorenom’”.
Sjajna tradicija
Iako je nepopularno općenito zaključivati, ovaj je projekt jedan u nizu onih koji potvrđuju Zadar kao grad s iznimnim senzibilitetom za suvremenu arhitekturu. Od zagrebačkih građevina, pak, u tri kategorije i među jedanaest projekata, u konkurenciji je samo jedna, Osnovna škola Alojzija Stepinca. Stanovnici Vrbana III imali su probleme s vodom, zatim su dugo čekali na školu; ovo arhitektonsko djelo s potpisom arhitekta Davora Matekovića i suradnika, prema većini zagrebačkih škola izgleda poput znanstvene fantastike. Doduše, više je stvar, kad govorimo o ostalim školama, u lošem održavanju nego arhitekturi, jer Zagreb ima sjajnu tradiciju škola i vrtića, neka od antologijskih djela, od Ivana Zemljaka, do Radovana Tajdera (izložba u Muzeju za umjetnost i obrt dobar je podsjetnik), nastala su upravo u ovim tipologijama.
Osnovna škola u Vrbanima
Davor Mateković i suradnici
Jarke boje
Iako na prvi pogled stiješnjen između okolnih zgrada, ovaj plavosivi monolit uspio je nadići taj nedostatak i uklopio se na trg, izgleda kao da tamo i pripada. Škola je, nadalje, kad je pogledate izbliza, prepuna iznenađujućih detalja; tako su primjerice na tamnoplavim pločama kojima se gradi fasada, tehnikom sitotiska otisnuti motivi poput knjige ili lopte.
Iza staklenog dijela fasada, naslutit ćete da su unutra jarke boje, no tek iznutra stječe se pravi dojam o tome koliko se arhitekt zaigrao bojom.
U konkurenciji je i Mrtvačnica na groblju na Viru Bogdana Marova i suradnika; bijeli monolit u borovoj šumi, jednostavno i efektno. Iako i ova mrtvačnica zaslužuje nominaciju, zapravo je šteta da nije nominirana i Mrtvačnica na groblju Resnik Igora Presečana i Damira Gamulina; tri masivna “monolita”, postavljena paralelno, ali s malim pomakom jedan iza drugog, i izvedena iz grubih kalanih hrastovih platica iz okolnih šuma, stoje na groblju s namjerom što dostojnijeg ispraćaja pokojnika. No, da su nominirana oba projekta ispalo bi da su najbolje što je prošle godine ostvareno na polju arhitekture - mrtvačnice.
Prošle godine dobili smo jedan od najboljih muzeja, Muzej Vučedol u Vukovaru Radionice arhitekture, no nemamo ga novaca održavati niti za stalni postav. Iako su se mogli čuti mnogi prigovori zašto nema ovog muzeja u konkurenciji, zapravo se arhitekti nisu niti prijavili jer čekaju dovršenje stalnog postava.
Nije, za sada, poznata nagrada za životno djelo.
Jutarnji će predstaviti i nominirane u kategoriji stambene arhitekture (nagrada Drago Galić) i unutrašnjeg uređenja (nagrada Bernardo Bernardi)