“Ako budeš vojnik, bit ćeš general. Ako budeš svećenik, postat ćeš papa, govorila mi je mama. Postao sam slikar, pa sam postao Picasso”, jedna je od češće citiranih izjava slavnog španjolskog slikara.
Majka je, naime, upravo u Pablu, od sve svoje djece, prepoznala onaj jedan faktor, faktor X, po čemu će biti uspješniji od ostalih čime god da se bavio, no nije prepoznala likovni talent, dok otac po svojoj prilici jest. Najraniji njegov sačuvani crtež je “Pikador”, borac na konju koji na početku borbe s bikovima kopljem razdražuje bika, a scene borbe s bikovima umjetnik je kasnije često koristio. Crtež je nastao 1890. godine. Picassov prvi učitelj bio je José Ruiz y Blasco, koji je radio kao učitelj crtanja u lokalnoj umjetničkoj školi, a ponekad bi zvao i svojeg sina da dovrši neke od njegovih crteža. Picassa nikada nije krasila skromnost, pa je jednom izjavio: “Nikada nisam crtao poput djeteta, kada sam bio dvanaestogodišnjak, crtao sam poput Rafaela”. “Pikador” je pak nastao kada mu je bilo tek osam godina, prije formalnih lekcija crtanja.
9 godina - Motiv Pikadora Pabla Picassa, i kasnije prisutan u njegovu djelu
Picasso je “Gospođice iz Avingona”, prikaz prostitutki iz bordela, jedno od najvažnijih djela povijesti umjetnosti, koji je posve preokrenuo ovu granu, prvi prikaz kubizma, naslikao sa 26 godina, Michelangelo je kip Davida predstavio javnosti sa 29, a Salvador Dalí je djelo “Postojanost pamćenja”, danas u posjedu Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku, naslikao sa 27. Sva su ta djela, dakle, nastala prije njihove tridesete godine. Napomenimo kako da danas, kada se piše o umjetnicima, sve do praga četrdesetih navodi se da su pripadnici mlađe generacije.
11 godina - Salvador Dalí inspirirao se mjestom Figueres, odakle je rodom
Katolička škola
Kulturni portal artsy ovih se dana bavio time kako su navedeni umjetnici postigli tako velike rezultate tako rano u svojim karijerama. I zaključuje kako im je, osim talenta, naravno, zajedničko i to što su počeli vrlo rano, u ranim tinejdžerskim godinama. Ne treba generalizirati, no većini je zajedničko to što su počeli od malih nogu, vrlo su rano znali što žele, i većina ih je imala podršku.
Primjerice, Michelangelo Buonarroti nije imao niti punih trinaest godina kada je naslikao “Mučenje svetog Antuna”, koji se kasnije u literaturi navodi i kao njegov prvi stvarni umjetnički rad. Iako je to kopija njemačkog umjetnika 15. stoljeća Martina Schongauera, rad je toliko autentičan da se smatra originalom.
Ovoj se trojici u tim ranim stvaralačkim godinama svakako može pridružiti i njemački renesansni umjetnik Albrecht Dürer, koji je sa 28 godina naslikao svoj najraniji autoportret, koji pokazuje umjetnika zaogrnutog u kaput i s dugačkom kovrčavom kosom. No, crtež koji je nacrtao kao trinaestogodišnjak, prenosi artsy, također je rad majstora. Njegov autoportret u tinejdžerskim godinama nastao je kada je radio u očevoj radionici nakita u Nürnbergu. No, brzo je ostavio obiteljski posao da bi s lokalnim umjetnikom Michaelom Wolgemutom učio drvorez. U tehnici grafike kasnije će napraviti revoluciju.
13 godina - Njemački umjetnik Dürer, u pauzama dok je pomagao svom ocu, naslikao je “Autoportret”
Dječji crtež posebno je znao cijeniti Paul Klee, koji se i sam u svojoj umjetnosti često pozivao na njega. 1902., nakon završene Likovne akademije u Rimu, znao se vraćati svojim dječjim crtežima kao što je crtež žene koja stoji za nagnutim kišobranom. Radove koji su nastali između njegove treće i desete godine života nazvao je “najznačajnijima u karijeri”. Kasnije je nastavio proučavati dječji crtež pa je neke radove svojeg sina znao kopirati direktno na svoje.
Kada je 1901. godine četrnaestogodišnja Georgia O’Keeffe napustila idiličnu obiteljsku farmu kako bi krenula u Katoličku školu Sveto srce u predgrađu grada Madison, u američkoj državi Wisconsin, već je prvi dan imala problema na likovnom: učiteljica joj je rekla da je njezina verzija bebinih ruku, skulpture od gipsa, premala i nezgrapna, i rasplakala je buduću umjetnicu. U mjesecima koji su slijedili radila je svakodnevno na usavršavanju. U jednom trenu ipak je njezin trud bio zapažen i pohvaljena je: “Činilo mi se da je ime nekoga druga na ploči, ne moje”, kasnije se prisjećala.
Petogodišnji Hooper
Neki od najranijih crteža Salvador Dalí datiraju u 1910., odnosno 1914. godinu, u španjolski grad Figueres: riječ je o crtežima manjih dimenzija koje je umjetnik radio između šeste i desete godine, na praznim stranicama razglednica, a pokazuju pejzaž ili zabavu u ovom gradu nedaleko od Barcelone. Radio je direktno inspiriran radom obiteljskog prijatelja Ramóna Pichota. Ovaj je impresionistički slikar koji je bio blizak sa Picassom nagovorio Dalíjeva oca da pošalje sina u Madrid, i tako je, među ostalima, nastao nadrealizam.
Edward Hooper, američki slikar, dijete srednje klase, počeo je crtati kada je imao pet godina, a roditelji su ga ohrabrivali, plaćali mu instrukcije i kupovali umjetničke knjige. Za crtež dječaka kojeg vidimo s leđa, koji je nastao 1891. kada mu je bilo devet, pretpostavlja se da je on: djetinjstvo je proveo, naime, uz rijeku Hudson.
9 godina - Edward Hooper; američki umjetnik prikazuje svoje odrastanje uz rijeku Hudson
I domaći umjetnici, u pravilu, znali su vrlo rano što žele. Slikar Bane Milenković, primjerice, znao je već u trećem razredu osnovne čime će se baviti, iako u njegovoj obitelji nije bilo umjetnika: shvatio je to kao devetogodišnjak, nakon što ga je pohvalila učiteljica, pa nije prošao klasična tinejdžerska razmišljanja o budućem poslu. “Nije to bila neka trenutačna dječja preokupacija, nego sam istinski osjetio da je to - to”, kaže. Već je u mladosti crtao kućice, interijere, pa i neke nadrealne prizore, primjerice riba kako lebde u zraku, kako se može vidjeti i s ranijih radova koje nam je poslao, a koje i dandanas čuva u svojem ateljeu. Uostalom, ovaj je umjetnik i sačuvao u svojem rukopisu djetinji crtež, pomaknute perspektive i sl. Kada je bio osamnaestogodišnjak, priča nam, na prvoj godini Likovne akademije, nakon školskih vježbi, čekao da završi akademski program, i da ostane u akademijinu ateljeu i radi po svome. “Moj profesor Ferdinand Kulmer znao je popodne dolazio pratiti moj rad koji je nastajao u slobodno vrijeme”, kaže.
17 godina - Bane Milenković rano je formirao svoj rukopis, koji je i kasnije razvijao
Slobodni duh
Ivan Kožarić možda nije znao tako rano da će biti umjetnik, no znao je, često je pričao u intervjuima, da će se baviti zanimanjem koje odgovara njegovom “slobodnom duhu”. Nije, naime, želio ići u školu, pa se znao zavezati za stup samo kako ne bi morao pohađati nastavu, što je svakodnevno ljutilo njegovu majku. Kako je slikao u ranoj mladosti, moglo se među ostalim vidjeti i na izložbi Salona Izidor Kršnjavi u Školi primijenjene umjetnosti prošle godine, kojom je bilo obilježeno 75 godina od školovanja Ivana Kožarića, danas 96-godišnjaka, u toj školi. Bilo je to nekoliko godina prije nego što je upisao Likovnu akademiju. Šira ga javnost danas možda najbolje zna po javnim skulpturama kao što su “Prizemljeno Sunce” i “A. G. Matoš”, međutim, najraniji radovi, najčešće u tehnici olovke, pokazuju kako se razvijala umjetnikova misao, prizori su klasični, portret mladića u odijelu prikazan iz profila, punih usana i intenzivna pogleda, što je zapravo umjetnikov Autoportret kada je imao otprilike trinaest godina, ili prizor mladića okrenutog leđima, koji sjedi na barskoj stolici, što je klasična stilska vježba.
13 godina - Ivan Kožarić naslikao je svoj autoportret, punih usana i zamišljena pogleda, mogao se vidjeti i na izložbi prošle godine u Galeriji Kršnjavi
Kip Homera
Dušan Džamonja napravio je kad mu je bilo tek trinaest godina, rad pokazuje iznimnu umjetničku zrelost, korak je dalje od pukih portretnih karakteristika. Radio je i neke crteže, međutim, Homer je jedina sačuvana skulptura iz vremena prije školovanja. I kao osnovac već je puno modelirao, a njegov otac, filozof, nakon što je vidio rad svog sedmogodišnjeg djeteta, prorekao je: “Duško će biti kipar”. Datira u 1941. na 1942. godinu, u tehnici je gline, visine četrnaest centimetara, nastao je na temelju slike iz udžbenika. Iz 40-ih je sačuvan i “Portret tete Faije”, “Autoportret u plavoj olovci”, kao i fotografija umjetnika kako crta avionske bitke: “Često su ga drugi angažirali da im crta razne prizore i likove”, kaže za “Jutarnji” Fedor Džamonja, umjetnikov sin.
13 godina - Kada je napravio portret Homera, prema skici iz jedne knjige, otac Dušana Džamonje, inače filozof, izjavio je uvjeren: “Mali Duško će biti kipar”
Školarac Murtić
Kada je imao nepunih petnaest godina, na prvoj godini Škole za primijenjenu umjetnost, 1936. godine, Edo Murtić naslikao je nekoliko gradskih krokija, koji ukazuju na njegov neosporan talent. Godinu dana ranije, pred kraj osnovne škole, kako nam priča njegov sin Ranko, naslikao je nekoliko crteža mora, pobijedio je na osnovnoškolskom natječaju, i sebi platio put na more, iako na moru umjetnik rođen u Velikoj Pisanici 1921. godine, nikada nije bio. Nije bilo dileme za Edu Murtića: postat će umjetnik.
15 godina Gvaš Ede Murtića pokazuje umjetničku zrelost. Već u osnovnoj školi Murtić dobiva likovne nagrade, kojima je zaradio sebi i za ljetovanje
Rani radovi Vaska Lipovca, kaže njegova obitelj, većinom su u Kotoru. Lipovcu se uskoro, 14. rujna u Klovićevim dvorima, priprema velika retrospektiva, tamo će također biti obuhvaćen njegov raniji opus. Na prethodnoj umjetnikovoj izložbi “Ženu s mačkom” iz 1955. godine Zvonko Maković je proglasio prvim njegovim ozbiljnim umjetničkim radom. Lipovac je, pak, kada su mu bile 23 godine, portretirao dva svoja rođaka Renea i Antu, sinove profesora Ante Luija, brata Vaskove mame Antice.
Naravno, bilo je i onih koji su jednako talentirani, ali nisu imali podršku. No, za njih nećemo nikada znati...