Moderna verzija priče o tri praščića završava tako da onaj tko gradi od slame nije ljenjivac već sasvim poseban tip - ekološki osviješten, s respektom prema tradicijskoj gradnji, kojeg raduje život u kući bez betona i suvišnih umjetnih materijala.
Bračni par u tridesetima s jednogodišnjim sinom u svoju se arhitektonski zanimljivu kuću od slame s prozračnim, otvorenim interijerom uselio prije godinu i pol dana.
Potražnja investitora
- Razlika je u kvaliteti zraka jer drvo diše, upija i ispušta vlagu, pa se doista osjeti razlika u odnosu na klasične kuće, posebno one koje imaju paronepropusnu fasadu i PVC stolariju, pa je sve jako zadihtano - kaže arhitektica Marina Zajec o kući u kojoj živi u Donjoj Bistri, nedaleko od Zaprešića. To je ujedno i prva kuća od slame koju je projektirala. U međuvremenu joj se javilo nekoliko investitora za koje sada projektira slične kuće.
- Kad sam počela projektirati vlastitu kuću, mnogi su nas odgovarali od slame i drva, ali mi nismo htjeli odustati. Željeli smo da naša kuća bude suvremena interpretacija tradicijske gradnje od drveta te da je to prostor zdrav za život - objašnjava. - Htjeli smo graditi kuću, oboje smo iz Bistre, roditelji su nam blizu, imali smo zemlju. Pričali smo o slami, počeli istraživati, išli smo gledati drvenu gradnju po Štajerskoj. Austrija je dosta jaka u tome… - uglas će Marina i Miro.
Diplomirani agronom Miro za život zarađuje breskvama i trešnjama, pa je logično da su i zbog njegovih voćnjaka htjeli ostati u blizini.
Iako kuća ima drvenu konstrukciju, vezovi nisu tradicionalni, unutra je 150 do 200 kilograma čavala i metalni kutnici koji povezuju drveni kostur. Drvo je kod potresa puno bolje od betona jer je elastičnije. No, bitno je da su spojevi dobro napravljeni, da tu ne dođe do pucanja.
Na betonski podrum digli su drvenu konstrukciju od jelovine i smreke, što su naručili u pilani u Gorskom kotaru, a za okvire vrata i prozora te fasadu koristili su bagrem iz lokalnih šuma. Iz obližnjih se šuma bagrem inače koristio samo za ogrjev. - Bagrem je po tvrdoći i trajnosti naše najotpornije drvo, kvalitetniji od hrasta, samo je žilaviji. Ako se ne obradi, više se izvija, pa se zato mnogo manje koristi… Imali smo čovjeka koji se bavi vučom drva iz šume, koji bi ga, kad bi naišao na neko kvalitetno deblo bagrema, stavio na stranu, spremio bi ga za nas - priča Miro. Četiri čovjeka drveni su dio kuće podigla u 12 dana, među njima je bio i tesar.
Majstori u šoku
- No, iskusan majstor dosad je radio uglavnom drvena krovišta i prvi se put susreo s ovakvim tipom gradnje, pa je radio po mojim detaljnim planovima, a i naša prisutnost na gradilištu je bila jako bitna - istaknula je Marina.
U zidove je ugrađeno 360 bala slame koja služi kao toplinska izolacija. Zidovi kuće, debeli 35 cm, zapravo prate širinu bale slame. Statički su ti zidovi mogli biti i bitno uži, no cijela je konstrukcija dimenzionirana tako da prati veličinu bala slame.
Puno napravili sami
Slamu, izvrsnu toplinsku izolaciju, prikupili su baliranjem po vlastitim poljima i poljima u susjedstvu.
- Može se reći da je kuća stvarno naših ruku djelo. Od Marinina projekta do konačne izvedbe bili smo uključeni u sve, od skupljanja slame po poljima, do vađenja trupaca iz šume za drveno pročelje, pa do obrade drveta. Svu tu slamu ja sam postavljao i pošteno se naradio - komentira Miro. Sjedi za lijepim, masivnim bagremovim stolom, a iza njega je, umjesto zida obučenog u drvenu oblogu, tek staklo iza kojeg je - slama. Kuhinjski otok i stol za ručavanje od bagrema dizajnirala je Marina, no bilo je teško naći stolara koji će pristati to napraviti, a pogotovo upustiti se u izradu stolarije od bagrema. - Svi koriste jelu ili hrast i s time žele raditi. Jednostavno su se bojali pa su nam govorili - ne može se to, nemojte to raditi. Ali bili smo uporni i na koncu našli čovjeka koji je htio probati. Rezultat vidite i sami!
Iako je kuća u rohbau izvedbi koštala samo 200 eura po kvadratu, obitelj Zajec ističe da ta nestvarno niska cijena (puno su napravili sami!) nije bila primarna motivacija. - Nismo išli graditi ovakvu kuću jer smo mislili da je to turbojeftino. Da smo imali ne znam koliko novca, opet bismo ovako nešto napravili, samo ne bismo toliko fizički radili sami - kaže Miro.
- Šteta što su drvene kuće na našem tržištu još uvijek jako skupe, jer sve što je izvan standarda svi naplaćuju puno više, iako sam materijal nije skup - objašnjava Marina.
Zapostavljena gradnja
Inače, arhitektica Marina, zbog želje da promovira drvenu gradnju, odbija svoje projekte naplaćivati više nego što koštaju oni za klasičnu gradnju.
- Drvena arhitektura kod nas je posljednjih desetljeća zapostavljena. Već me nekoliko ljudi angažiralo za projekt jer im se jako svidjela kuća. Ipak, najprije su htjeli do nas da se uvjere kako zaista živimo u takvoj kući - zadovoljno će Marina Zajec.