Odjeveni u tamne, nepropusne kabanice s kapuljačom, četvorica muškaraca na malenom su čamcu usred smaragdno zelenog mora, pažljivo se naginju i uz pomoć lampi koje drže u ruci osvjetljavaju more.
Iako je očito da se scena odvija daleko, nasred pučine, ovaj gumeni čamac ne pruža im ama baš nikakvu sigurnost. Slika “Prokleta posada” naslovna je na istoimenoj izložbi Zlatana Vehabovića koja se večeras otvara u Laubi, a nakon toga u njujorškoj galeriji Marc Straus.
Ima devet slika, što je najopširniji umjetnikov ciklus do sada, nastale su na temelju škotske pjesme “My Donal”.
Umjetnik heterotropije
Tu pjesmu Owena Handa u pravilu pjeva opor i očajan ženski glas obraćajući se gospođi s finim parfemom. Ti ne znaš, pjeva taj glas, gdje sve moj muškarac odlazi ne bi li ti imala taj parfem, ne vidimo ga niti djeca niti ja po pola godine, nedostaje nam, pjeva zaljubljeno, i nastavlja, a možda se i neće vratiti, neki se i ne vrate. Pjesma je to o životu kitolovca iz pozicije njegove žene. Pozadina priče je u ambri, tvari koju proizvodi ulješura (kit) i koja je jako bitna u industriji parfema, a iako je nastala prije jednog stoljeća, pjesma je smještena u 17. ili 18. stoljeće. Golemi, nasukani kit na obali, tema je koju je naslikao dva puta, ta monumentalnost i tragičnost priče, kaže, bila mu je izuzetno privlačna.
“Inspiriraju me tri stvari u ovoj pjesmi: avanturizam, odnosno magnetizam surove prirode mora, zatim heterotropija, ideja autonomnog prostora/mjesta određenog vlastitim pravilima, izvan dosega i uređenja društva, te odnos razdvojenog para i ljubav”. Našao je paralelu s Focaultovom idejom heterotropije kao geografskog pojma, teritorija na kojemu pravila na kojima živimo ne vrijede, pa se tu provlači i ideja o izoliranosti koja prati posao slikara.
Privukla ga je, dakle, ta ikonografija škotske pjesme, koja je kod njega, osim toga, potaknula sjećanja na dječje avanturističke priče, kao i asocijacije na pustolovnu književnost, na Mobyja Dicka, ali i na redatelje koje cijeni, poput Paula Thomasa Andersona ili Wernera Herzoga.
Kabanica prikazana s leđa, napušteni šator, oznaka za brodove u napuštenom pejsažu na slici “15 godina”, također su motivi na izložbi.
Misaono slikarstvo
Vehabović, 31-godišnjak, vodeći je slikar svoje generacije, čija su prva izlaganja i definirala novi naraštaj i koji svakim svojim ciklusom, pa tako i novim, iznova pomiče granice koje malotko danas može dostići. Njegovo je slikarstvo slikarstvo velikog erudita, misaono slikarstvo, koji intuitivno dotiče mnoge simbole naše kolektivne podsvjesti. U ovoj temi ima mnogo avanturizma, čežnje, opasnosti i romantike.
A ljubav i razdvojeni parovi bili su, podsjetimo, temom njegova pretposljednjeg ciklusa, također predstavljenog u Laubi prije dvije godine; par koji se nalazi u istoj prostoriji, ali u nemogućnosti da razgovara, mladić koji je prekinuo s djevojkom i tješe ga prijatelji te prostorija koja je ostala prazna nakon prestanka ljubavi.