U Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti u ponedjeljak je predstavljena knjiga "Julije Knifer: Collages for Meanders" s tekstovima Zvonka Makovića i Christiana Rattemayera koja se bavi skupinom Kniferovih kolaža nastalih kasnih 50-ih i ranih 60-ih godina, a koji su ponovo otkriveni 2014. godine. Ti dugi niz godina zagubljeni Kniferovi radovi ilustriraju razvoj motiva meandra u ključnom trenutku karijere ovog umjetnika.
Monografiju je objavio njujorški nakladnik OSMOS Books što, kako je kazao ravnatelj NMMU-a Branko Franceschi, nije svakodnevni događaj, da jednom našem umjetniku knjigu objavljuje inozemni izdavač.
Jedan od autora tekstova u knjizi, naš istaknuti povjesničar umjetnosti Zvonko Maković, koji se Kniferom bavi više od pedeset godina naglasio je kako je ova monografija poseban slučaj iz više razloga. "Ideja za knjigu došla je od Christiana Rattemeyera i Cay Sophie Rabinowitz, no ništa od toga ne bi bilo da nije bilo Ane Knifer koja nije samo kći Julija Knifera nego je zaslužna za ključnu supstancu ove knjige, a to su Kniferovi kolaži koje je radio u vrijeme kada su se artikulirale njegove kompozicije koje će se kasnije nazvati meandrima". Maković je istaknuo da serija kolaža, njih tridesetak, na kojima se temelji knjiga i koje Rattemeyer smatra sukusom Kniferova opusa, godinama se spominjala, ali nije bila u opticaju.
A onda, nakon što je Knifer umro, Ana Knifer je počela istraživati njegov fascinantan opus i pred Kniferovu retrospektivu u MSU pronašla je fascikl s kolažima koji će postati glavna okosnica ove monografije. Ti su kolaži, napomenuo je Maković, važni i zato jer pokazuju da od vremena kada se Knifera instaliralo kao vodeću nacionalnu umjetničku ličnost i dalje se otkrivaju stvari koje u njegovu opusu nisu dovoljno poznate. Još mnogo toga postoji, kako je naglasio, što je od Knifera ostalo nepoznato. Podsjetio je i na Kniferove dnevnike, bilježnice, koji su isto dio koji se i dalje iščitava i inkorporira u Kniferov opus.
"Bavio sam se mnogim umjetnicima i poznajem mnoge opuse i znam da nema niti jednog drugog opusa tako kompleksnog, a naoko vrlo jednostavnog, i vrlo koncentriranog na taj ikonički znak meandra, kao što je to Knifer. Prema tome, u toj radišnosti koju je imao od 1949.-1950. do 2004. nastajali su radovi koji su velikim dijelom poznati, koji su prihvaćeni, koji su prisutni po galerijama i zbirkama u svijetu, i koji i dalje čekaju da ih se interpretira".
Govoreći o knjizi Christian Rattemeyer istaknuo je kako je prije desetak godina započeo razgovore s Anom Knifer o mogućnosti da se prevede interes za rad Julija Knifera u neku drugu formu.
"Tada se začela ideja o ovoj knjizi, a definitivno nakon retrospektive u MSU gdje se set od tridesetak kolaža predstavio prvi put. Smatrali smo da ti kolaži kao nukleus knjige mogu biti jedan zanimljiv način da se sagleda Kniferova praksa, kao neki motor, iz kojeg se može artikulirati i objasniti sve ono što će uslijediti".
Prisjetio se i vremena kada je kao kustos u MoMA-i prvi put došao u dodir s Kniferovim stvaralaštvom.
"Ova je knjiga završetak jednog jako dugog puta. Bio sam dio grupe kustosa koji su počeli istraživanje modernističkih i avangardnih tendencija u zemljama izvan Amerike ili Zapadne Europe. Polazište su nam bili radovi Fluxusa koje je muzej imao u svojoj zbirci. Istraživajući umjetnike koji su im bili bliski u Istočnoj Europi posebno sam se zainteresirao za Gorgonu". MoMA-ini kustosi zatim su otišli u Zagreb, a on sam, kako je rekao, više puta se vraćao kako bi nastavio s istraživanjem djelovanja te grupe. Za MoMA-inu kolekciju, podsjetio je, nabavljeni su potom radovi Vanište, Knifera, Mangelosa, ali i drugih umjetnika koji nisu bili u Gorgoni - Stilinovića, Trbuljaka, Sanje Iveković…
