Iako su stigli već do četvrte sezone, junaci serije “Lud, zbunjen, normalan” još nisu dosadili hrvatskoj publici. Obitelj Fazlinović sa svoja tri omiljena člana Novoj TV prošli je tjedan donijela gledanost od čak 21,3 posto, koliko je postigla najuspješnija epizoda u proteklih sedam dana.
To je ujedno bio drugi najuspješniji rezultat od 11. do 17. listopada, a od “Lud, zbunjen, normalan” bio je bolji samo fenomen iz Turske - serija “1001 noć”. No, uspjeh Fazlinovića i njihova najistaknutijeg člana Izeta Fazlinovića traje već četiri godine i čini se kako će ta uloga na kraju i obilježiti iznimnu i dugu karijeru iznimnog glumca Mustafe Nadarevića.
Hoće li i Nadarević ostati zarobljen u liku Izeta Fazlinovića, pokazat će vrijeme, ali i brojni njegovi kolege, unatoč mnogim i vrlo uspješno ostvarenim ulogama, ostali su zapamćeni samo zbog jednog jedinog junaka koji je gledateljima prirastao za srce.
Relja Bašić - Nenadmašni svevremenski gospodin Fulir
Ne može se ustvrditi da je uloga gospodina Fulira ukalupila Relju Bašića. Ipak, jedan od naših najzaposlenijih glumaca poslije tog Golikova filma iz 1970. nije snimio ništa što bi se moglo usporediti s njegovim sjajnim nastupom, ali prije toga jest (ponajprije “Rondo” Zvonimira Berkovića). Savršena dotjeranost interpretacija bila je zlokoban znak i za karijere njegovih kolega. Mia Oremović imala je prije nastupa u tom filmu još nekoliko uloga po kojima je pamtimo (Mimičin “U oluji”, Tanhoferov “H-8”, Golikov “Imam 2 mame i 2 tate”), no teta Mina je njezina posljednja važna glumačka izvedba. Franju Majetića taj je film otkrio: unatoč tome što je i kasnije često igrao (pa i u Golikovim “Gruntovčanima”), uloga Franje Šafraneka suviše ga je jako odredila: to je, uostalom, jedna od najboljih uloga u povijesti hrvatskog filma. I Mirjana Bohanec kasnije je još povremeno nastupala na filmu i televiziji, ali je bar u glazbenoj karijeri nije progonila sjena te nostalgične tragikomedije.
Tarik Filipović - Glumac koji najbolje glumi TV voditelja
Zagrebački glumac vjerojatno je prolazio kroz krizno razdoblje kada je zbog jedne izjave o dječjoj bolnici u Klaićevoj ulici u “Milijunašu” umalo izgubio posao voditelja u tom kvizu. Možda je tada pomislio: “I bolje, bar ću se posvetiti glumačkoj karijeri”. Ipak, njegova primanja kao televizijske zvijezde nisu bila zanemariva, pa je zasigurno bio ipak zadovoljan kada je vraćen na posao. No ne može se reći da Tarik Filipović nije dobio dobrih glumačkih poslova, u kojima se morao boriti s još jednim problemom, svojom ugodnom vanjštinom. Stoga je najčešće igrao negativce (“Duga mračna noć”), ironične tipove u komedijama (“Dva igrača s klupe”), ali i homoseksualnog ljubavnika u bosanskom filmu “Go West”.
Nela Eržišnik - Ona je čistačica Marica Hrdalo. Sama je odabrala karijeru i nije joj to smetalo
Pokojna komičarka ne bi se trebala žaliti da ju je njezin najpoznatiji lik - čistačica Marica Hrdalo - pretjerano ukalupio. Naime, takvu je karijeru sama odabrala. Iako je slovila za miljenicu dr. Branka Gavelle te imala odličnih uloga u kazalištu i na filmu (posebno u “Samo ljudi” Branka Bauera), sredinom šezdesetih godina dala je otkaz u Zagrebačkom dramskom kazalištu (danas Gavella) i otad uglavnom nastupala u varijeteima, na radiju i televiziji. Iako su je napadali zbog “prizemnog” humora, njezin scenski minimalizam nije bio nezanimljiv, a i jedina je mogla konkurirati beogradskim komičarima Miji Aleksiću i Miodragu Petroviću Čkalji.
Martin Sagner - Pamtimo ga samo po Dudeku
Tridesetosmogodišnji zagrebački glumac nije se mogao požaliti kada je 1970. dobio jednu od glavnih uloga u humorističnoj seriji Mladena Kerstnera “Mejaši”. Dotad je, naime, na filmu i televiziji tumačio isključivo epizode. Lik koji je igrao - priprosti, naivni seljak Andrija Draš Katelinić, poznatiji pod nadimkom Dudek - postao je vrlo popularan, no kada je četiri godine kasnije Kerstner napisao “Gruntovčane”, a režije se prihvatio Krešo Golik, Sagner je postao zvijezda u cijeloj Jugoslaviji. Pamtimo ga po Dudeku, jer nemamo po čemu drugom, a upravo je nevjerojatno da je 1990., uoči raspada Jugoslavije, snimljena svojevrsna superserija “Neuništivi”, čiji su protagonisti, uz Dudeka, bili Roko Prč (Boris Dvornik iz “Našeg malog mista”), Burduš (Jovan Janićijević iz serije “Muzikanti”) i Bulidža (Velimir Bata Živojinović igrao je taj lik u seriji “Građani sela Luga”).
Boris Dvornik - Bio i ostao jedinstveni Roko Prč
Najpopularnija humoristična serija s početka sedamdesetih godina postavila je različite probleme svojim zvijezdama. Boris Dvornik za mnoge je bio i ostao Roko Prč, međutim, taj je glumac ipak bio veći od uloga u kojima je nastupao, unatoč tome što je kasnije - osobito u estradnim nastupima - često koketirao s takvim imidžem. Za postarije protagoniste Karla Bulića (“dotur” Luiđi) i Asju Kisić (Bepina) to su bile uloge zbog kojih se zaboravljalo sve u čemu su dotad nastupali, a to - osobito u Bulićevu slučaju - nije baš bilo tako beznačajno. Zdravka Krstulović nije se pretjerano opteretila likom Anđe Vlajine (premda joj je to najpopularnija uloga u karijeri), kao ni Ivica Vidović komičnim likom Servantesa: na filmu su ga, uostalom, neprestano obasipali ponudama. Jedna od njih bila je i da reprizira taj lik u “Servantesu iz Malog mista”, no ta je komedija, u kojoj su nastupili i svi junaci serije, snimljena 1982., prošla vrlo slabo.