Početkom prošlog desetljeća u Hrvatskoj je benzin koštao pet kuna. Prosječni hrvatski dugometražni film koštao je između šest i sedam milijuna kuna, a godišnje bi ih se snimio uvijek isti broj, urezan u kamenu: šest. Deset godina poslije - danas - benzin košta deset kuna. Prosječni hrvatski film, međutim, košta upola manje nego 2002., a snimi ih se barem dvostruko više.
Može li se iz gornjih podataka zaključiti da je hrvatski sustav kinematografije korumpiran, klijentelistički i neučinkovito rasipan? Teško. Osnovna abeceda političke kulture kazuje da su sustavi koji su podložni korupciji i klijentelizmu ujedno skuplji za svoje građane. S druge strane, hrvatska kinematografija u desetak je godina s približno istim iznosima izvučenim iz džepa poreznog obveznika tom obveznik...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....